Ruski predsjednik Vladimir Putin je bio časnik KGB-a, tajne službe bivšeg SSSR-a. Je li prijelaz iz tajne službe u politiku nedvojben? Tajnu i javnu moć se u biti ne bi trebalo miješati, rekao je Deutsche Welleu Aleksandar Andrejev.
Za vrijeme Hladnog rata utrt im je idealni put do najviših pozicija u vladi. Bilo da je riječ o Istoku ili Zapadu - šefovi tajnih službi važili su kao predodređeni za politiku. Jer upravo oni su imali moćno znanje o najvažnijim pitanjima vlasti: tko je za nas i tko protiv nas? I tko bi mogao - iznutra ili izvana - destabilizirati državno uređenje?
Šefovi tajnih službi u političkom vrhu
Velesile SAD i Sovjetski Savez su još kratko prije kraja Hladnog rata dva bivša šefa tajne službe unaprijedile u šefove države: 1982. je dugogodišnji šef KGB-a Jurij Andropov izabran za glavnog tajnika KPSS-a (Komunističke partije Sovjetskog Saveza), a George Bush (stariji), bivši direktor CIA-e, 1988. pobijedio je na predsjedničkim izborima u SAD-u.
I nakon raspada Istočnog bloka nastavljena je ta tradicija: bivši šef BND-a - njemačke obavještajne službe - Klaus Kinkel je bio njemački ministar vanjskih poslova, KGB-ov časnik Vladimir Putin postao je predsjednik, premijer i opet predsjednik Rusije. Leon Panetta je za vrijeme predsjedavanja Billa Clintona bio šef njegova ureda u Bijeloj kući, poslije direktor CIA-e, a danas je ministar obrane SAD-a. I u Bugarskoj i Rumunjskoj su nakon pada Berlinskog zida šefovi tajnih službi imenovani šefovima diplomacije (i obrnuto). Naravno da se sve te političare ne može strpati u isti koš. Neki od njih - na primjer Klaus Kinkel ili Leon Panetta - nikad nisu bili profesionalni špijuni, već više stranačko-politički kadrovi za ključni položaj šefa tajne službe.
Tajne službe su na Istoku osiguravale vlast
Najvažnije razlikovanje, međutim, prolazi uzduž granice između bivšeg istočnog i zapadnog bloka. U tadašnjim komunističkim zemljama važilo je jedno sovjetsko temeljno načelo koje se oblikovalo još za vrijeme Lenjina i Staljina: voditelj tajne službe glavna je točka očuvanja moći. Iako je on bio "samo" jedan KGB-ovac u Dresdenu, Vladimir Putin je primjer za to kako se obavještajne resurse može iskoristiti za uspostavljanje jedne gotovo neograničene političke vlasti. U usporedbi s tim, vrhovni špijuni i šefovi tajnih službi u zapadnim demokracijama bili su i ostali prije svega dobavljači informacija za svoje vlade i izloženi javnom nadzoru.
Unatoč tim razlikama, jedno pitanje i dalje ostaje zanimljivo: Je li prijelaz od tajne do javne vlasti, dakle iz tajne službe u politiku i obrnuto doista nedvojben? Jer, oba područja rada se znatno razilaze po pitanju pojedinih načela. Špijuni su profesionalni igrači u sjeni, oni su - pretjerano formulirano - profesionalni lažljivci. Oni ne drže govore, već šute. Oni su neprimjetni i nije im potrebna karizma. Oni su čak ovlašteni da krše zakone (prije svega u inozemstvu) kako bi vlastitoj zemlji donijeli prednosti. Naprotiv tomu, političar je demokratski legitimirana osoba koja javno govori i djeluje i koja - barem teoretski - ne smije lagati ni djelovati protuzakonito. Ukratko: posebno kad je riječ o moralnom djelovanju, onda su oni koji su obavještajni zanat naučili počevši od najniže pozicije i godinama ga prakticirali rijetko kad pogodni za političke pozicije - oni su prečesto obilježeni tim poslom.
Opasno znanje o moći u tajnim službama
Osim toga, glavni akteri tajnih službi raspolažu s neizmjernim znanjem o moći, odnosno vlasti. Njihova saznanja o najvažnijim tajnama unutarnje i vanjska politike, pa i privatnog života političara (spomenimo tu samo obavještajna prisluškivanja političara u Bugarskoj, Poljskoj ili Mađarskoj) su opasan karijerni ubrzivač na političkoj pozornici.
Da sažmemo: uzmite jednog blijedog obavještajca bez karizme koji je iza kulisa uvijek lažljivo i varljivo djelovao i nije se obazirao na zakon i birače te mu dajte jedan visoki politički položaj. Želite li da takva jedna osoba upravlja vladom u Vašoj zemlji? Ja ne. Lijep pozdrav od Vladimira Putina.
>>Putin razmješta vojsku: Do 2018. Rusi će imati stalne jedinice na Arktiku
>>Dogodi li se na Baltiku krimski scenarij, spremni smo na uporabu nuklearne sile
Još jedan idiotski uradak iz cionističkih tvornica laži."Blijedi obavještajac bez karizme" ????? Kakva nebuloza.Ima na zapadu snimljen film o Vladimiru Putinu i kako je došao na čelo Rusije.Kad slušam ove šestokrake talibane i njihove medije,kao da je Putin pao saa kruške,Vladimir Putin je izabran od strane proruskog lobija,kojem je bilo dosta propadanja Rusije za vrijeme jelcina i koji je htio spriječiti pljačku i uništenje Rusije od strane cionista,koji su već spremali svog kandidata Khodorkovskog,koji je sa novcem Rothschilda i Rockfellera kupovao velike ruske energetske kompanije.Putin je od strane proruskog lobija ocijenjen kao izuzetno sposoban,metodičan i taktičan analitičar,koji posjeduje sve potrebne sposobnosti da vodi Rusiju u teškim trenucima.Dolaskom Putina,cionistički banditi su spriječeni u svom zločinačkom naumu.Otud i njihovo bjesomučno lajanje preko medija koje su okupirali kao i banke na zapadu.U Rusiji se brani Slobodan Svijet,koji je na zapadu okupiran od židovskih bankara,koji vladaju sa SAD i EU.U EU je to preko nedemokratske tvorevine i diktature EK,gdje se državama iz nekakvih rupa šalju direktive,koje su odraz diktata tajnih centara moći i nemaju veze sa voljom naroda.U SAD,ciobanksteri financiraju i demokrate i republikance,tako da je to najkorumpiraniji višestranački sustav na svijetu.A zakonski sve dozvoljeno.Kako jednom reče stari vampir David Rockfeller:" Nije važno tko je na vlasti dok mi kontroliramo novac" !! Mediji poput Deutsche Welle se bave diktaturom u Rusiji,a oni sami prenose umotvorine koje su sklepane u cionističkim tvornicama laži,koji sire mržnju između svih nacija i vjera,ne bili se pobili,a jedino oni profitirali.Bolesna fašistička gamad.