Politika štednje koju je cijeloj Europi nametnula njemačka kancelarka Angela Merkel nije donijela razvitak, naprotiv. To je lajtmotiv mnogih u Europi na čelu s talijanskim premijerom Matteom Renzijem. Bratislavski neformalni sastanak na vrhu EU je propao, a Renzi nije htio ni biti s Merkel i francuskim predsjednikom Hollandeom na zajedničkoj konferenciji za novinare što su je bili upriličili na nosaču zrakoplova Garibaldi u kolovozu, jer je kazao kako se nije učinilo ništa od onoga što su prije bili dogovorili i da beskrajni summiti uopće nemaju smisla jer se na njima ne donosi nikakva odluka.
Renzi ima pravo kada kaže kako po pitanju izbjeglica nije učinjeno ništa, a ima i pravo kada kaže da dosadašnja politika štednje nije donijela razvitak.
Gubitak popularnosti
Renzi, koji je na čelu sve labavije vlade, budući da zaposlenost ne raste brzinom kojom bi trebala s obzirom na veliki broj nezaposlenih, posebno mladih, te budući da je rast BDP niži od priželjkivanog, gubi na popularnosti. Do konca godine treba se održati i referendum o ustavnim promjenama koje je uvela njegova vlada, a parlament ih je izglasao, ali nedovoljnom većinom pa se stoga trebaju o izmjenama izjasniti svi talijanski birači.
Na glasovanje protiv ustavnih promjena pozivaju ne samo sve oporbene stranke nego i dio članova njegove Demokratske stranke pa postoji velika vjerojatnost da izgubi na referendumu, a to znači da će dan kasnije svi tražiti njegovu ostavku. Svoju premijersku sudbinu vezao je za rezultat referenduma i sada kada vidi da je time pogriješio pokušava se izvući usmjeravanjem diskusije prema meritumu referendumskog pitanja, a ne o njegovoj sudbini, te za razočaravajuće rezultate ekonomskog rasta krivi druge.
Dakako da će na Renzijeva borbena kola protiv štednje uskočiti svi premijeri koji nisu odradili svoje “domaće zadaće”. Tako gledano, on postaje liderom jednog dijela europskih država. Hollande je pao u drugi plan ne zato što je ostao uz Merkel, već zato što je nepopularan i u vlastitoj zemlji i teško da će na predsjedničkim izborima zadržati mandat.
Točno je da se samo štednjom ne ide naprijed, ali ako se prijašnjih godina rasipalo, ne smije se ostaviti djeci ili unucima plaćanje dugova. Osim toga, dugovi su teret na nogama u razvojnoj utrci. Ulagači izbjegavaju dužnike. Dakle, treba usuglasiti troškove s ulaganjima u razvitak i prije svega odabirati ulaganja.
Problem svih europskih država, pa tako i Italije i Renzija, jest što gledaju na izborne rezultate i datume.
Sve su odluke podređene datumima izbora. Ne dirati ništa do izbora i po mogućnosti optužiti druge za slabe ekonomske ili druge rezultate u tvojoj zemlji.
Reforme, ne galama
Nadalje, ne možeš se pridržavati samo nekih pravila iz Maastrichta, onih koja tebi odgovaraju, a ne i drugih. Svi su prihvatili pravila i svi ih se, dok su ona na snazi, trebaju pridržavati. Kada budu izmijenjena, onda će na snazi biti druga kojih se opet treba pridržavati.
Renzi može vratiti Italiju na svjetsku političku pozornicu kao izuzetno važnog političkog i ekonomskog igrača na međunarodnom planu (ona je i dalje među sedam industrijski najrazvijenijih zemalja svijeta) reformama koje treba provesti i poštovanjem parametara, a ne galamom.
Renzi vodi prejadnu i katastrofalnu politiku. Ne smije doci nigdje u Italiju, a da ga mase ne spopadnu, od od Sicilije do Veneta, tjeraju ga gradjani i traze ostavku. Nakrcao je zemlju narodu izbjeglicama, a ministar unutarnjih poslova mu se uopce ne pojavljuje gradonacelnicima pred oci, nekidan su mu pisali pismo ljudi na rubu disperacije bez sredstava da kontroliraju tu masu sto im kolonizira zemlju. Pa njemu u sred Rima zive izbjeglice, u jednoj palaci, svi skupa 1200 izbjeglica, u jednom antickom centru staroga Rima. Cak je i to razvalio, vlastitu kulturu narodu. I tako po citavoj Italij. U Milanu ispred famozne katedrale mu klanjaju izbjeglice, vani na otvorenom, zene zamotane od glave do pete, bas oni radikaci mu koloniziraju zemlju. Nama ovdje na granici sa Svicarskom, u Comu podigli satore i po 30 puta pokusavaju razvaliti granicu. Humanitarne ogranizacije im podigle one montazne kucerke i organizirali im iz Karitasa tople obroke i sve sto im je potrebno. Nece ni to, bjezu, oni zele dalje u Njemacku preko Svicarske, posto je sve zatvoreno okolo. Nije to samo Italijanski problem, to je Europski prblem, problem EU katastrofalaca sto vode Americku politiku, a nemaju vlastitu. Italija je imala 5 miliardi eura stete radi sankcija Rusiji i na tisuce propalih radnih mjesta i poduzeca i tako po citavoj Europi. Nas Amerikanci i ovi iz NATO-a guraju na Ruse, posto nam se oni moraju uvaliti u Europu sa svojim korporacijama i bancetinama. Moraju nama podvaliti svoju robu, svoje splacine GMO hrane, svoje tvrtke, banke i sve zivo sto oni proizvode, a mi da se duzimo kod njihovih banaka da to sve kupujemo. Gradjani im izlaze na referendum, posto im je Renzi podvalio reforme Ustava gdje se rezu zakoni u vezi referenduma, u vezi Parlameta, u vezi Senata i senatora, prakticki zeli da razvali moc drzavi, da bi se strane korporacije mogle uvaliti u zemlju narodu i oni zapovjedati drzavi i narodu. To je taj famozni TTIP, zato moraju mijenjati Ustav. I to se americki Ambasador upetljao nekidan i huskao gradjane da glasaju za to, pa mu je Predsjednik Mattarella odbrusio da je u Italiji jos narod suveren i da ce sam izabrati na referendumu sta je najbolje za njega i politicari se svi digli na noge, a desnicari trazili da ga isjeraju iz zemlje. Renzi je pokvarenjak, izdajnik, double face, sada trazi da se izbjeglicama omoguci pravo glasa na lokalnim izborima, zato sto ga vise nitko ne podrzaje jadnicek. Ovo i nas ceka, budemo li EU poslusnici i ne budu li gradjani uzeli matrak u sake, ako politicari ne budu cuvali svoju zemlju i svoj narod!!