Za neke militantni radikalist te osuđeni ubojica, a za neke velika aktivistica za prava Afroamerikanaca u vrijeme segregacije, Assata Shakur (69) jedna je od rijetkih bjegunaca iz američkih zatvora za koje se točno zna gdje živi, a koju FBI, unatoč vrtoglavoj nagradi, nikako ne može vratiti iza rešetaka. Ova se bjegunka, poznata i pod imenom Joanne Deborah Chesimard, već više od tri desetljeća uspješno se skriva na Kubi koja ju uporno odbija izručiti američkim vlastima.
Osuđena bez dokaza
Odrastajući 50-ih i 60-ih godina, kada su se u SAD-u Afroamerikanci sve glasnije počeli boriti protiv diskriminacije i segregacije, Shakur se već u srednjoškolskoj dobi počela zauzimati za prava Afroamerikanaca. Vrlo brzo postala je članica skupine Crne pantere (Black Panthers), a poslije se pridružila militantnoj organizaciji Black Liberation Army (BLA) koja je sedamdesetih i početkom osamdesetih djelovala u SAD-u, a činili su je uglavnom pripadnici skupine Crne pantere. Svoje ciljeve ostvarivali su oružanim borbama, a njihov potpis stajao je iza niza bombaških napada, oružanih pljački, otmica i ubojstava.
U svojoj autobiografiji Shakur je jasno opisala kako je funkcionirala BLA.
– To nije bila centralizirana, organizirana skupina sa zajedničkim vodstvom i zapovjednim lancem. Postojale su različite organizacije koje su radile skupa i međusobno su bile neovisne – pojasnila je strukturu te militantne skupine čiji su se članovi deklarirali kao antikapitalisti, antiimperijalisti, antirasisti i antiseksisti.
Samu Shakur, ime je promijenila kad je ušla u organizaciju BLA, vlasti su označile kao “vođu i dušu” te radikalne skupine. Sudjelovala je u više oružanih pljački i napada na policajce, no slobode je lišena tek nakon sukoba s policijom u New Jerseyju u svibnju 1973. Tada se vozila u automobilu s još dvoje istaknutih pripadnika BLA-e kad ih je zbog razbijenog stražnjeg svjetla zaustavila policijska patrola. Kada je policajac od vozača Zayda Shakura zatražio vozačku dozvolu, bila mu je sumnjiva pa ga je zatražio da izađe iz automobila. Policajac je potom ubijen hicima u glavu, a u okršaju je život izgubio i vozač automobila, dok su drugi policajac i Shakur teško ozlijeđeni. Na suđenju je preživjeli policajac tvrdio kako je njegov kolega odmah u automobilu ugledao poluautomatsko oružje. Iako im je naređeno da se ne miču, Shakur se prema tvrdnjama policajaca sagnula i posegnula za pištoljem zataknutim za desnu nogu nakon čega je policajcu pucala u rame. Ranjeni policajac zaklon je potražio iza svog automobila, dok je drugi ostao nepomično ležati. Teško ranjenu aktivisticu i umirućeg kolegu treći je radikalist odvezao automobilom, a za njima je krenula i policijska potjera. Shakur je u jednom trenutku izašla iz automobila i predala se, dok je potraga za trećim sudionikom oružanog sukoba nastavljena. Potjera je uključivala 400-tinjak ljudi, helikoptere, potražne pse, a uspješno je okončana nakon 36 sati.
Shakur se sudilo zbog više kaznenih djela, a aktivistica je uporno tvrdila kako nije pucala u policajca u New Jerseyju. Njezinu obranu potvrdili su i medicinski vještaci koji su na sudu svjedočili da je njezina ozljeda mogla nastati samo dok je držala obje ruke u zraku te da tako ozlijeđena nije mogla pucati. Unatoč tome, Shakur je 1977. osuđena za ubojstvo policajca, ali i za još šest drugih kaznenih djela i to na doživotnu kaznu.
Pratili i malodobno dijete
– Sramim se što sam uopće sudjelovala u ovom suđenju. Porota je osudila ženu podignutih ruku – komentirala je Shakur presudu dodajući da su porotnici rasisti. Radikalna aktivistica nije se mirila s takvom presudom pa je dvije godine poslije, u rujnu 1979., uz pomoć troje članova BLA pobjegla iz strogo čuvanog zatvora. Naime, njezini istomišljenici uspjeli su u zatvor prokrijumčariti pištolj pomoću kojeg su razoružali dvojicu čuvara te ih uzeli kao taoce. Ukrali su i zatvorski kombi u kojem su napustili dvorište zatvora. Odvezli su se do obližnjeg parkirališta gdje ih je čekao novi automobil za bijeg, a otete zatvorske čuvare ostavili su neozlijeđene na parkiralištu.
Shakur se pet godina uspješno skrivala u SAD-u po tzv. sigurnim kućama i to zahvaljujući podršci brojnih pomagača. Dok je FBI okolo lijepio njezine plakate nudeći nagradu za uhićenje, pristaše su nosile natpise „Assata Shakur je ovdje dobrodošla“. Za vrijeme njezina bijega, policija je pratila, nadzirala i prisluškivala sve osobe bliske bjegunki, uključujući i njezinu maloljetnu kćer. Radi vlastite sigurnosti, Shakur je od svojih pomagača 1984. tražila da ju prebace na Kubu gdje je dobila politički azil, a ondje joj se godinu dana poslije pridružila i kći. Ubrzo je izdala i autobiografsku knjigu, a 1993. je napisala i drugu knjigu. Koliko SAD snažno želi Shakur vratiti u američki zatvor, govori i činjenica da je guverner New Jerseyja 1997. javno od pape Ivana Pavla II. zatražio da prilikom svog posjeta Kubi kod Fidela Castra lobira za njezino izručenje. Američka vlada navodno je čak htjela povući embargo protiv Kube u zamjenu za izručenje 90-ak političkih bjegunaca među kojima je bila i Shakur. FBI ju je 2005. uvrstio na listu “domaćih” terorista i ponudio nagradu od milijun dolara za informaciju koja će dovesti do njezina uhićenja. No, nitko nije bio spreman izdati ju. U svibnju 2013., na 40. obljetnicu incidenta u New Jerseyju, FBI ju je uvrstio na popis najtraženijih terorista i to kao prvu ženu u tom društvu. Istoga dana povećana je i nagrada za “njezinu glavu” s milijun na dva milijuna dolara, no, unatoč tome, Shakur i dalje mirno živi i radi na Kubi.
>> Desetorica mrtvih u pokušaju bijega iz zatvora u Obali Bjelokosti
I to se sve događa u zemlji punoj tolerancije i demokracije ljudskih prava i ostalih glupost. Dok u isto vrijeme proganjaju zviždaće kso onog snoudena jer eto izdao je državu. Sa druge strane Hillary Clinton sa cjelim nizom kaznenih djela slobodno se kandidira za precjednicu.