Pojam "šesto izumiranje" nije nov, bilo je čak i knjiga sličnih naziva, no više je razloga zbog kojih je ova knjiga vrijedna, prije svega zbog teze da će upravo čovjek biti glavni razlog tog novog velikog uništenja vrsta, a pitanje je hoće li ga i sam preživjeti.
Autorica nas vodi kroz pet dosadašnjih izumiranja koja se protežu u razdoblju od oko pola milijarde godina. Posljednje se uništenje dogodilo prije 65 milijuna godina a poznato je, vjerujemo, svima – riječ je o udaru asteroida na Jukatanski poluotok koji je izbrisao oko 75 posto života na Zemlji – bio je to trenutak kada su nestali dinosauri.
Priznavanje događaja
No, autorica podsjeća da ljudi nisu priznavali postojanje tako velikih događaja sve do kraja 18. stoljeća. Egzaktna je u navođenju da je čovjek od početka industrijske revolucije potrošio toliko fosilnih goriva da je u atmosferu ispušteno otprilike 365 milijardi tona ugljika, krčenje šuma pridonijelo je sa još 180 milijardi tona, svake godine ispustimo još otprilike devet milijardi tona, a ta se količina povećava za šest posto godišnje. Zbog toga pada i ph vrijednost površinske oceanske vode te je na nekim mjestima umjesto nekadašnjih 8,2 sada 7,8. To znači da je ocean 150 posto kiseliji nego na početku industrijske revolucije.
Otapanje polarnih kapa valjda ne treba spominjati. Citira se i nizozemskog nobelovca, kemičara Paula Krutzena koji je utvrdio da je ljudska aktivnost izmijenila između trećine i polovice površine planeta, većina je najvećih rijeka na svijetu preusmjerena ili su na njima sagrađene brane, biljke prihranjivane umjetnim gnojivom proizvode više dušika nego što svi kopneni ekosustavi mogu popraviti prirodnim putem, uzgojem riba uklanja se više od trećine primarne proizvodnje priobalnih voda oceana, ljudi koriste više od polovice lako dostupnih zaliha svježe vode na planetu. Autorica navodi i procjenu da je trećina svih grebenotvornih koralja, trećina svih slatkovodnih školjki, trećina morskih pasa i raža, četvrtina svih sisavaca, petina svih gmazova i šestina svih ptica već na putu prema zaboravu. Nivo biološke raznolikosti mogao bi uskoro biti jednak onome kada su uginuli dinosauri, a mi bismo mogli postati žrtve takvog razvoja događaja zbog mijenjanja klimatskog balansa koji nam je i dopustio da se razvijemo.
Govorimo li o najpoznatijem izumiranju, onom petom, upravo tom događaju dugujemo naš nastanak
Više čimbenika u priči
Ima nas više nego ikada, tehnologija umnogostručava naš utjecaj na prirodu, prevladalo je kratkoročno razmišljanje na štetu prirode, kaže autorica. Jesu li izumiranja baš tolika rijetkost i trebamo li se bojati i vlastite ekstinkcije, pitali smo dr. Ivora Jankovića iz Instituta za antropologiju u Zagrebu.
– Da organizmi izumiru, nije ništa neobično. Više od 99% vrsta koje su nekad živjele, danas su izumrle. Govorimo li o najpoznatijem izumiranju, onom petom, treba reći kako upravo tom događaju dugujemo naš nastanak, budući da je izumiranje dinosaura omogućilo sisavcima, a među njima i primatima, da preuzmu neke evolucijske niše. Nužno je razumjeti razloge i čimbenike koji utječu na određena izumiranja, posebice ako se radi o ubrzanom tempu izumiranja koje obuhvaća brojne vrste. Brojni su znanstveni radovi o toj temi, a u posljednje vrijeme kao jedan od ključnih čimbenika ili krivaca navodi se čovjek.
Nema sumnje da su ljudi odgovorni za izumiranje mnogih životinjskih vrsta te da to ne treba zanemariti. Naravno da će se pri spominjanju ugroženih vrsta poput gorile, određenih vrsta dupina ili pak relativno nedavno izumrlih životinja, tasmanijskog tigra ili ptice dodo, za koje bez sumnje znamo da je odgovoran čovjek, mnogima zasuziti oči.
No svaliti krivnju na čovjeka i identificirati ga kao jedinog važnog čimbenika u složenoj priči o promjenama ekosustava, nije pošteno – kaže dr. Janković.
Ocean je MANJE kiseo, a ne k i s e l i j i. Ph 7 znači neutralno, odnosno 7,8 još je uvijek blago alkalno, kao uostalom i 8,2. Tek Ph 6,9 znači kiselije. To se uči u 7. razredu osnovne škole.