Planet majmuna jedna je od najpopularnijih ekraniziranih distopijskih priča svih vremena. Temeljena je na romanu “La Planète des singes” francuskog pisca Pierrea Boullea iz 1963. (isti je pisac autor i “Mosta na rijeci Kwai”). Priča o svijetu u kojem su vlast preuzeli majmuni, a ljudi više nemaju nikakva prava osupnula je svijet. Najprije je 1968. godine snimljen “Planet majmuna” s Charltonom Hestonom i Roddyjem McDowallom koji je bio komercijalni hit koji je oduševio i kritičare, da bi onda uslijedila još tri nastavka. Remake je napravljen prije 20 godina, također s četiri nastavka koja su zaradila dvije milijarde dolara.
Promjene na neokorteksu
U vrijeme kontinuiranih znanstvenih otkrića čija je tema sve češće i ljudski mozak dočekali smo i znanstvene studije koje oponašaju upravo situaciju u kojoj majmun, odnosno njegov mozak evoluira. Uz malu ljudsku pomoć, naravno.
Naime, skupina znanstvenika iz Njemačke i Japana u fetuse malog majmuna marmozeta unijela je gen ARHGAP11B kojim su uspjeli postići da mozak ovih simpatičnih majmuna koje se često drži i kao kućne ljubimce počne sličiti ljudskom. Taj gen može se pronaći kod čovjeka, no ne i kod primata ili drugih sisavaca. Moguće je, kažu ovi znanstvenici, da je upravo ovaj gen omogućio razvoj mozga u ljudskoj evoluciji. Sada se čini kako je nešto slično izazvao i kod marmozeta, odnosno potaknuo razvoj matičnih stanica mozga uvećavši ga i ‘naboravši’ tako da počinje izgledati poput ljudskog.
Gen su prije pet godina prepoznali znanstvenici s Max Planck Instituta za molekularnu biologiju i genetiku, kada su nešto slično uspjeli postići i kod miševa u koje su ugradili isti gen. Kao i kod marmozeta u novom istraživanju, intenzivne su promjene nastale na neokorteksu, većem i mlađem dijelu kore mozga. Ipak, konačni zaključak o tome je li gen ARHGAP11B imao utjecaja na evoluciju čovjeka i koliko, ako je tome doista tako, još nije donesen. Sam neokorteks ima utjecaja na zaključivanje, jezik, svjesno razmišljanje i druge važne funkcije. Jednakomjerno je građen od šest slojeva, ali različito raspoređenih prema funkcijama: senzornim, motoričkim i asocijativnim. Neokorteks u ljudi oko tri je puta veći nego u čimpanze.
Dakle, eksperiment koji su proveli njemački i japanski znanstvenici gotovo je istovjetan onome na kojem se temelji priča znamenitog romana i kasnijih filmova. Genetski “preuređeni” majmuni postali su dovoljno inteligentni da čovjeku preuzmu primat na planetu. Znanstvenici su sami postavili etička ograničenja cijelog eksperimenta, kao što se to u odgovornoj znanosti kod pokušaja ovakve vrste uvijek i bude slučaj. Bez obzira na to što bi od malih marmozeta bilo teško očekivati novu “evoluciju”, ako se smijemo tako izraziti.
Mozak odmah bio veći
Ovdje je sedam fetusa izvađeno carskim rezom u 102. danu razvoja, 50 dana prije okota, i već je u tom stadiju primijećeno kako je mozak fetusa veći i “oblikovaniji” nego što bi inače bio kod marmozeta koji imaju manje mozgove bez bora ili izbočina.
Međutim, gledajući gdje je sve dijeljen tekst o ovom istraživanju objavljenom u Scienceu, vrhunskom znanstvenom časopisu, koji su opisali brojni tiražni popularnoznanstveni magazini, vidljivo je odmah da se u velikom broju slučajeva radi o grupama koje zastupaju prava životinja. Ništa čudno, reklo bi se, no isto je tako vidljivo i da je tekst o utjecaju gena za koji se smatra da je nastao prije pet milijuna godina – iznimno važan. Jer je lako moguće da se doista radi o nečemu što je izravno utjecalo na našu evoluciju. Nosili su ga i naši davni, danas izumrli rođaci, denisovanci i neandertalci.
Čemu sve to, Planet majmuna je odnedavna naša stvarnost!?!