Tijekom svibnja i lipnja 2019. nastavljena su sustavna arheološka istraživanja na lokalitetu Gradina u Nadinu pod vodstvom voditeljice doc. dr. sc. Martine Čelhar, arheologinje s Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru.
– Gradina je prepoznata u znanstvenim krugovima kao jedan od najvažnijih lokaliteta željeznog i antičkog doba na tlu sjeverne Dalmacije, kaže Martina Čelhar. Na nadinskoj Gradini, naime, u kontinuitetu se živjelo barem od 8. stoljeća prije Krista pa do 6. stoljeća poslije Krista nakon čega je uslijedio prekid. Život se nastavio u kasnom srednjem vijeku.
– Riječ je o liburnskom naselju iz željeznog doba koje nastavlja svoj život u vrijeme rimske vladavine na ovim prostorima kada postaje pravi grad, municipij, i zapravo je jedan od nekolicine najvažnijih gradova rimskog vremena na prostoru sjeverne Dalmacije. Bio je opasan megalitskim bedemima, nastavila je arheologinja Martina Čelhar.
Površina starog Nadina unutar bedema iznosila je 7,5 hektara, a u predrimsko i rimsko doba u njemu je moglo živjeti oko 400 stanovnika što je u to doba bio velik broj.
Budući da su naselja s ovako dugim kontinuitetom života jako zahtjevna u istraživačkom i financijskom pogledu, od 2015. godine Odjel za arheologiju Sveučilišta u Zadru uspostavio je suradnju sa Sveučilištem u Maineu (SAD).
Tada su počela probna istraživanja u naselju koja su financirali National Geographic Society (2015.) i Rust Family Foundation (2016.) uz potporu Sveučilišta u Zadru i Maineu. Vrijednost ovih istraživanja prepoznalo je Ministarstvo kulture i Hrvatska zaklada za znanost, koja ih je većim dijelom financirala od 2017. u sklopu projekta Ravni kotari: Urbanizacija i promjena krajolika u sjevernoj Dalmaciji.
Na samom se lokalitetu, ono što je laicima bilo vidljivo, uočavalo more zidova. No, iz kojeg je vremena koji zid i kako sve to povezati?
Riječ je o liburnskim kućama iz starijega i mlađega željeznog, antičkog i kasnoantičkog doba.
– Pronašli smo liburnske kuće, što je vrlo važno, vidjeli smo razliku između kuća starijeg željeznog doba, kuća s kraja željeznog doba, zatim nalaze rimske stambene arhitekture i većih i manjih gradskih ulica, vidjeli smo planimetriju samog naselja. Temelji zidova rimskih kuća išli su do živca, oni su probili starije liburnske kuće koje su imale podove od gline, uništili su samo ono što je bilo u dijelu kolika je njihova širina. Liburnske kuće nisu imale klasične zidove s dva lica, nego bazu od kamenja, a nadgradnja je bila od drveta, greda, stupova i pruća, na što se stavljala glina, kućni lijep. Živjelo se u kućama od organskog materijala, drva i gline. Nisu trajale vječno pa bi se svako malo ponovno trebale graditi – objašnjava Martina Čelhar.
Arheologe je iznenadila činjenica da kuće iz željeznog doba nemaju klasične suhozide. Često se u literaturi navodi, pogotovo kod starijih istraživača, da postoje kamene liburnske kuće, ali to na lokalitetu Gradina u Nadinu nije utvrđeno.
– Nismo našli takve zidove, nego kamene baze koje su služile da bi se na njih digla drvena nadgradnja – dodaje Martina Čelhar.
U kućama željeznoga doba arheolozi su našli razne artefakte poput posuda s izgorjelim žitaricama koje su trenutačno na analizi.
– Upravo jedan kolega iz SAD-a analizira bioarheološke ostatke pa ćemo imati sliku presjeka prehrane na lokalitetu i kako se ta prehrana mijenjala tijekom vremena.
Važno je što se vidi kontinuitet života i korištenja nastambe bez obzira na to što se uvode novi načini gradnje, žbuka itd.
Zanimljivo, iskapanja su pokazala da sve prostorije i glavne prometnice, od ranoželjeznog do rimskog doba, u naselju imaju istu orijentaciju.
Najčešće jeli ovčje i kozje meso
– To znači da ljudi tu kontinuirano žive. Oni prihvaćaju sve dobro što dolazi s Rimom i potpuno se s vremenom inkorporiraju u rimsku državu – objašnjava Martina Čelhar.
Njezin je glavni suradnik na istraživanju od 2015. Gregory Zaro sa Sveučilišta u Maineu. On je do tada uglavnom kao arheolog i antropolog istraživao kulturu starih Maja, a sa zadarskim arheolozima povezao se nakon što je 2013. dobio stipendiju da kao gostujući profesor dođe predavati na Odjel za antropologiju Sveučilišta u Zadru.
– Lokalitet u Nadinu najviše zadovoljava moje znanstvene interese, a to su urbanizacija i promjene u krajoliku tijekom vremena. Ovaj lokalitet ima više različitih vremenskih faza i vidimo te promjene bez obzira na vrijeme diskontinuiteta tijekom srednjeg vijeka. Ovaj lokalitet nije jednostavno iskopavati jer postoje različite faze i slojevi – kaže Gregory Zaro.
Osim Zara i Martine Čelhar, na istraživanjima u Nadinu radio je niz stručnjaka za pojedina razdoblja, od onih koji se bave kasnim srednjim vijekom do stručnjaka za antiku. Željeli su rekonstruirati život u Nadinu tijekom stoljeća. Najprije su proveli analize materijala iz nekropole, od antropoloških do analize izotopima.
– Preliminarne analize, rađene na liburnskoj populaciji, pokazuju da kod stanovnika antičkog Nadina nije bila pretjerano zastupljena maritimna prehrana, dakle riba, bez obzira na to što u nekim slojevima, pogotovo rimskima, nalazimo školjke, ali to nije bilo toliko zastupljeno da bi se vidjelo u prehrani. Hrana im se temeljila na različitim žitaricama, grahoricama i namirnicama životinjskog podrijetla, mesu – objašnjava arheologinja Martina Čelhar.
Iz svih slojeva, osim botaničkih uzoraka, arheolozi prikupljaju i životinjske kosti.
– Ono što smo do sada analizirali uglavnom se odnosi na antičke slojeve. U rimsko doba, sudeći prema ostacima, stanovnici Nadina najčešće su jeli meso ovaca i koza, a zatim svinjetinu i govedinu.
No, kako bi se dobila cjelovita slika potrebne su analize kostiju ne samo ljudi nego i životinja i analiza biljaka.
Karbonizirane žitarice
– Analiza ne može utvrditi jelovnik, ali može utvrditi biljke koje su bazirane na C3 ili C4 ugljiku, znamo koje biljke spadaju u te grupe. Ako ne možemo konkretno reći koje su biljke jeli, znamo ipak koje nisu – dodaje Čelhar.
Pokazalo se da je u željeznodobnim slojevima pronađeno dosta vinove loze.
– Obično se misli da je s Rimljanima došla vinova loza, međutim, loza je ovdje bila i prije, što smo znali, ali bilo je pitanje u kojoj mjeri. Analizama je utvrđeno da je kod Liburna bilo dosta zastupljena vinova loza. Osim toga, nađene su koštice masline iz željeznog doba – objašnjava arheologinja Martina Čelhar.
Kako su slojevi nalazišta na Nadinskoj gradini bogati, arheolozi su pronašli mnoge artefakte, kućanske predmete, velik broj posuda za skladištenje hrane, veliki broj lonaca, šalica i, što je jako bitno, našli su karbonizirane žitarice koje će im pomoći da rekonstruiraju prapovijesnu i prehranu iz antičkog doba. Veliki broj komada uvozne keramike svjedoči da je Nadin bio uključen u trgovačke veze još u željezno doba, a pogotovo u vrijeme Rima. Posuđe je u Nadin dolazilo iz različitih dijelova rimskog imperija. Nadin je, očito, bio jako bogat i imao je dobar status. O tome svjedoče i dijelovi carske skulpture, odlomljeni prsti, što znači da je u Nadinu stajala carska skulptura, koja je poslije uništena. U prijašnjim iskopavanjima nekropole na sjeverozapadnoj padini Nadinske gradine u jednoj monumentalnoj grobnici pronađena je velika količina nalaza.
– Bogatstvom ta grobnica odudara od onoga što smo do sada imali priliku zateći na prostoru Liburnije. U njoj je pronađeno više od 150 velikih reljefnih kratera (zdjelica), nekoliko stotina fibula, mnoge pojasne kopče. Radi se, vjerojatno, o obiteljskoj grobnici u koju se pokapalo oko 250 godina od kraja 3. stoljeća prije Krista pa do samog početka 1. stoljeća poslije Krista – objašnjava Martina Čelhar.
Pa ipak, sudbina istraživanja Nadinske gradine neizvjesna je zbog vlasničkih odnosa unatoč velikom angažmanu Zavičajnog muzeja u Benkovcu i samog grada Benkovca na čelu s gradonačelnikom Tomislavom Bulićem.
