Napredak tehnologije kao i razumijevanja svemira doveli su do toga da je čovjek naučio prepoznavati nastanjive planete u drugim sustavima nalik našemu, sa zvijezdom u sredini. Pri čemu su neki od tih planeta u nastanjivoj zoni, na takvoj udaljenosti od svojeg “sunca” koja im omogućuje da na njihovoj površini egzistira voda. Jasno, svaki će vam ozbiljni istraživač svemira reći kako nije moguće bilo što decidirano tvrditi dok te planete nismo vidjeli golim okom, dakle došli do njih. Može se tek pretpostavljati da na njima ima vode, nagađati postoji li na nekome od njih kakav oblik života, ali ništa se za sigurno tvrditi ne može.
U časopisu Astronomical Journal objavljeno je kako je moguće da u nekom sustavu postoji čak sedam planeta u nastanjivoj zoni. Naime, Stephen Kane, astrobiolog s američkog sveučilišta University of California – Riverside, proučavao je Trappist-1, sustav čije je otkriće koje uključuje tri planeta u nastanjivoj zoni, prije nekoliko godina podiglo ogromnu prašinu.
– To me ponukalo da razmislim koji bi bio maksimalni broj planeta u nastanjivoj zoni u pojedinom sustavu, ali i zašto je u našem sustavu tek jedan takav planet. To mi nekako nije bilo fer – rekao je Kane nakon objave svojeg znanstvenog rada u tom časopisu.
Njegov je tim znanstvenika napravio referentni sustav u kojem su simulirali postojanje planeta različitih veličina koji orbitiraju svoju zvijezdu. Algoritam na kojem je taj simulirani model temeljen uključivao je i gravitaciju kao i što je mogao prikazati međusobni odnos planeta tijekom razdoblja od milijuna godina. I tako su otkrili kako je moguće da neke zvijezde imaju i sedam planeta u nastanjivoj zoni, a da bi naše Sunce, po toj teoriji, moglo imati čak šest planeta s tekućom vodom.
– S više od sedam planeta oni dolaze preblizu jedni drugima i tako remete njihovo orbitiranje – rekao je Kane.
Pitanje je, dakle, zašto naš Sunčev sustav ima samo jedan nastanjivi planet, naš, ako može podržavati čak šest sličnih svjetova? Jedan je razlog što je putanja planeta u Sunčevu sustavu ovalna, a ne kružna, čime se povećava mogućnost remećenja putanja planeta. No, Kane misli kako je pravi razlog – Jupiter. Plinoviti gigant mase je dva i pol puta veće od svih ostalih planeta Sunčeva sustava zajedno pa time značajno ograničava nastanjivost u našem sustavu. Svojom masivnošću remeti putanje drugih planeta. Također je zanimljivo kako tek nekoliko zvijezda ima više planeta u svojim nastanjivim zonama.
Kane je nakon svoje simulacije uvjeren kako takvih zvijezda mora biti još. To može biti i još jedan cilj za NASA-in teleskop poput Jet Propulsion Laboratory Habitable Exoplanet Observatory. Iza kompliciranog imena skriva se jednostavno teleskop čija je osnovna namjena pretraga neba, odnosno svemira, u potrazi na sustavima u kojima postoji nastanjivi planet. Ili više njih. Američki je znanstvenik zapravo uspio pronaći jedan takav sustav, riječ je o Beta CVn koji je relativno blizu našem sustavu, udaljenost je 27 svjetlosnih godina. Ondje ne postoji planet sličan Jupiteru, a taj će se sustav uključiti u druga istraživanja sustava koji imaju nastanjive planete, one, dakle, koji mogu imati i više takvih planeta. No, kao što smo prije napomenuli, tek treba razviti načine na koji će se utvrđivati kakva ja atmosfera na pojedinom prepoznatom nastanjivom planetu, može li onda doista podržavati život. Ovakve studije, odnosno simulacije, nude i mogućnost predviđanja kako bi se mogao razvijati život na našem planetu u dalekoj budućnosti.
U svemiru vidimo našu prošlost
– Iako znamo kako je Zemlja nastanjiva veći dio svoje povijesti, ostalo je još puno pitanja o tome kako su se razvile te za život pogodne okolnosti tijekom vremena kao i specifični pokretači tih promjena. Mjerenjem osobina egzoplaneta čija je evolucijska putanja možda slična Zemljinoj, dobivamo sliku prošlosti, ali i budućnosti ovog našeg planeta kao i onoga što moramo učiniti kako bismo održali njegovu nastanjivost – rekao je Stephen Kane.
Naravno, potraga za životom drugdje u svemiru osim na Zemlji, opsjeda čovječanstvo gotovo od njegovih početaka. Znanstvenici Washington State Universityja zajedno s glasovitim američkim sveučilištem MIT ustvrdili su da, ako je početak života uobičajen u drugim svjetovima, tada egzistiramo u svemirskom zoološkom vrtu punom kompleksnih višestaničnih organizama. Znanstvenici dvaju sveučilišta su se u svojoj studiji, objavljenoj prije četiri godine, bavili evolucijom Zemlje na način da je ona model kojim se može predvidjeti kakav bi to život ljudi mogli pronaći na udaljenim planetima te njihovim mjesecima. Dirk Schulze-Makuch, astrobiolog s Washington State University, vodeći je znanstvenik na ovom radu koji je tada objavljen u časopisu Life. On zaključuje kako jednom kada život počne, evolucija je organizama funkcionalno ista kao ona biljaka i životinja na Zemlji ako ima dovoljno vremena i odgovarajući okoliš.
Vrijeme za pronalazak odgovora
– Ako je početak života relativno lako postići, određeni postotak organizama na drugim svjetovima dostići će više razine kompleksnosti slične onoj kod biljaka i životinja ovdje na Zemlji. S druge strane, ako je začetak života rijedak događaj tada su veće šanse da ipak živimo u prilično praznom svemiru – rekao je tada Schulze-Makuch.
Postoje fizikalna i kemijska ograničenja u tome kako će se razvijati životni ciklus, a znanstvenici su utvrdili kako su se mnogi od tih uvjeta na Zemlji i ispunili. Tako nam evolucija današnjih organizama koji su se razvijali od jednostavnih, jednostaničnih može dati neku sliku o tome kako bi se život mogao razvijati drugdje. U tom je svojem radu američki znanstvenik s kolegama prvi put definirao ključne evolucijske inovacije koje su bile pokretač života na Zemlji od mikroba pa do čovjeka koji osvaja svemir.
– Uzmemo li da postoji nekoliko primjera tih ključnih evolucijskih prilagodbi na putu od najjednostavnijih organizama pa do čovjeka, moramo prihvatiti da ti događaji nisu toliko nepredvidljivi, ali da im treba dugo vremena i adekvatni uvjeti da bi se pojavili. Tako, u svakom svijetu u kojem se život pojavio te gdje postoji dovoljan tok energije, sasvim smo sigurni da ćemo pronaći kompleksne oblike života, sasvim nalik životinjama – napisao je tada Schulze-Makuch.
Istraživači se u principu ne obraćaju nekim mogućnostima, a to je bi li život razvijen negdje drugdje u svakom slučaju bio inteligentan i koja je uopće vjerojatnost da se život negdje i razvije.
– Zemlja je jedini planet za koji se zna da na njemu život postoji, a ljudi su jedina vrsta za koju se zna da je razvila tehnologiju. Tako je nemoguće reći može li to biti uobičajeno i na drugim svjetovima, ili je to vrlo rijedak događaj ili nešto između – rekao je američki znanstvenik.
Ima ih koji procjenjuju kako će rad Schulze-Manucha i drugih imati dalekosežne implikacije na istraživanje svemira jer nalaže kako je prilično sigurno da će se pronaći život na nekom planetu, već će taj život imati obilježja koja su nam poznata, odnosno radit će se barem o tragovima postojanja ne samo mikroba već i velikih višestaničnih organizama, sasvim sigurno vegetacije.
– Pogotovo je naše istraživanje relevantno za odabir alata koje će znanstvenici koristiti u potrazi za životom na planetima drugih sunčevih sustava. U budućim misijama, znanstvenici NASA-e, SETI-ja, što je institut koji se bavi potragom za izvanzemaljskom inteligencijom te druge organizacije trebaju razmisliti o korištenju instrumenata kojima se može potražiti tragove globalne i raznolike biosfere na drugim svjetovima – rekao je Dirk Schulze-Manuch.
Jedna takva inicijativa odvija se unutar Breakthrough Initiatives, znanstvenog programa koji je sa suprugom ustanovio ruski tajkun Yuri Milner a kojem je cilj potraga za izvanzemaljskim životom u trajanju od deset godina. U tom programu je i Breakthrough Listen kojemu je zadatak potraga za inteligentnom izvanzemaljskom komunikacijom u svemiru. Neki će se sasvim sigurno sjetiti kako je projekt osobno podržao i jedan od najvećih astrofizičara u povijesti, Stephen Hawking. Njega je posebno privukla mogućnost pronalaženja izvanzemaljskog života te se pred kraj maksimalno zalagao da se potraga za njime pojača.
– U beskonačnom svemiru mora biti još života. Nema većeg pitanja. Vrijeme je da se posvetimo pronalasku odgovora – govorio je Hawking.
Vjerujem da ima života izvan Zemlje, ali ćemo teško do tamo doći jer još nismo posjetili ni nama najbližu zvijezdu, osim Sunca, Proxima Centauri. Trebaju nam nova, revolucionarna razmišljanja