Međugorje je bilo okupano kišom, no jako grmljavinsko nevrijeme nimalo nije smetalo pripremama za praćenje najvećeg sportskog uspjeha mladog međugorskog tenisača Marina Čilića koji će igrati meč karijere, finale US Opena.
Posebni pršut
– Nama kiša ne smeta, navikli smo i na gore, samo da Marinu ne omete koncentraciju u finalnom meču i osvajanju prvog Grand Slama u karijeri. Na vezi smo svako malo, ali mu ne želim smetati. Više razgovaram s drugim sinom Milom koji je uz Marina u New Yorku. On mu je velika podrška i kao brat i kao trener, jako su emotivno povezani od malih nogu, poznaju se u dušu, a kako je i Mile izvrstan tenisač slažu se i tako – govorio nam je tijekom dana Marinov otac Zdenko. Brojni Marinovi sumještani odavno za Marina imaju parolu : I ovaj put idemo do kraja! U Marinovu domu u naselju Krstine pripremali su jučer popodne prostor i mjesto za više od 150 navijača, sve je bilo spremno za finale s Nishikorijem.
Marinov stric Ivan malo je pomagao oko videoprojektora, malo rezao pršut koji se posebno čuvao za tu prigodu.
– Do posljednjeg trenutka nismo znali ima li na HTV-u prijenosa. Ako i ne bude, mi imamo videozid, spremni smo dočekati i više ljudi, sigurno će se slaviti do zore – govorio je ujutro stric Ivan.
Brojni hodočasnici iz Italije, Slovačke, Poljske, Irske, Amerike, svi odavna znaju da je Marin iz Međugorja. Najpopularnije mjesto je kafić “Pitoma drača” gdje se slavilo i Marinov juniorski uspjeh u Roland Garrosu u Parizu 2005 godine. Sve je bilo spremno i u “Gardensu”, “Villi Regini”, “Cultu”, “Orbisu”... Marinovu ocu Zdenku su prije dva dana, kada je častio za sinov ulazak u finale, govorili: Dao Bog da u utorak imaš još veći trošak, a ne kao sad nakon što je Marin razbio Federera.
A Marinov otac otkrio je:
– Molili smo svakodnevno Gospu za Marinov uspjeh.
Za taj finalni meč zainteresirale su se i brojne medijske kuće iz BiH i susjednih zemalja, a Japanci su poslali posebnu ekipu da izvještava s praćenja finala iz Čilićeva doma.
Marinovi roditelji ponose se svojim sinom, ponose se i svojim drugim sinovima. Nakon mnogo godina odricanja, kažu; “sve smo to zajedno napravili i sad je došao trenutak da zajedno slavimo”. Sigurni su u Marinove kvalitete i trenera Gorana Ivaniševića koji je napravio pravo čudo s Marinom.
Zvonjava mobitela
Svakih nekoliko minuta zvonili su mobiteli, javljali su se prijatelji iz cijelog svijeta, čestitali na dosadašnjem plasmanu, ali i bodrili ih. Iz New Yorka se na naš redakcijski e-mail javila i Marijana Herceg koja je jako razočarana jer zbog posla ne može pratiti finale.
– Ovdje u New Yorku svi se jako ponosimo Marinom, mi Hrvati pogotovo, a i Amerikanci, jer vidjeli su kako je s lakoćom razbio Federera. Prekjučer sam bila na ženskom finalu, a jučer je išao moj sin. Ja, nažalost, nisam mogla. Ozračje je bilo fantastično, ponosim se Marinom, to je moj Hercegovac, ja sam iz Ljubuškog, a on iz Međugorja...
>> Pokažite nam kako navijate za Čilića!
Bog i hrvati