U posljednje se vrijeme u Hrvatskoj sve snažnije zaoštrava crta razlikovanja ideoloških pripadnosti. S pravom ili s nepravom uz Thompsona se veže navodna fašistička orijentacija, a s druge strane korifeji partijskoga komunističkog duha sve se više grupiraju i beskrupulozno napadaju pa imamo dva, nikad dovoljno rasvijetljena i pomirena, društvena i politička bloka.
Do zaoštravanja različitih usmjerenja osobito je došlo nakon propovijedi kardinala Bozanića na Bleiburgu. Čini se da ta propovijed u novijoj hrvatskoj povijesti postaje međašnjom. Oni koji znaju za zločine komunizma tu propovijed nastoje obezvrijediti nalaženjem novih slučajeva ustaštva".
Latinica od 11. lipnja eklatantni je primjer takve povijesne bezobraštine. Margelovska, pak, i zuroffovska vršljanja Hrvatsku stalno vraćaju u razdoblje ustaštva pa se tako stalno nalazimo pod djelovanjem jedne opcije. Bozanićeve neugodne upite nitko još nije ozbiljno shvatio; ni predsjednik, ni Vlada, ni znanost, ni mediji, pa nije čudo da upravo Thompson sa svojom reputacijom napuni maksimirski stadion.
Riječ je uglavnom o otporu protiv jednostranosti i laži? Tuk na utuk, rekao bi narod. Ljudi nisu bedasti, ali se često okrenu u suprotnom pravcu. Ne tjera li ih netko tamo?
