Ako je suditi prema poslu, ove 2005. godine Tihomir Ladišić se u starim
danima neće sjećati baš po dobru. Najprije mu se zbog emisije u koju je
prvotno pozvao riječkog gradonačelnika Vojka Obersnela, a onda ga samo
nekoliko sati kasnije opozvao, dogodila jednomjesečna suspenzija i
jednokratno smanjenje plaće.
Misleći da mu se tako nešto više ne može ponoviti početkom ove sezone
optimistično je izjavio: "U odnosu kakva mi je bila prošla sezona teško
da mi ova može biti lošija". No čini se da se tim riječima sam
urekao. Jer zbog nedavne emisije u kojoj mu je zamjereno da je na
osnovi izjave haaškog optuženika Ivice Rajića inzistirao na krivoj tezi
o zajedničkom hrvatsko-srpskom granatiranju Sarajeva uređivanje i
vođenje "Otvorenog" trajno mu je oduzeto i to odlukom vodstva
Informativnog programa HTV-a.
Eto počinje Ladišić sad ispada da je ona moja
optimistična rečenica koju ste citirali ispala zgodno proročanstvo. No
odmah želim reći, ne smatram se nikakvom i ničijom žrtvom. Čovjek koji
svakodnevno obrađuje najosjetljivije teme mora biti spreman na smjene,
osude i pritiske, s bilo koje strane. Dovoljno sam čvrst i jak da sve
te pritiske podnesem. Nisam čovjek koji nije spreman priznati svoju
grešku. Naravno, da je emisija o Rajiću, kao i sve one druge, mogla
biti bolja.
To ovisi koliko su dobri gosti i sam voditelj, a ja sam se trudio za
svaku emisiju maksimalno preprimiti i izabrati najbolje sugovornike.
Ponekad to nije moguće. Ali ono što znam jest da sam otvoren prema
svakoj temi, da ne bježim ni od onih najosjetljivijih, da sam slobodan
novinar i da ću i dalje nastaviti tako raditi.
EKRAN: Poslije ove sporne emisije, kao
i nekih prije toga, dobili ste prijeteća pisma. Hoćete li zatražiti
zaštitu?
LADIŠIĆ: Točno, primio sam svu silu uvreda i prijetnji. Dio tih
prijetnji predao sam svojim urednicima, ali od nikoga, ni od njih ni od
policije neću tražiti zaštitu. Samo sam htio da se to zabilježi.
Žao mi je da nitko te prijetnje nije smatrao važnim ni potrebnim
komentirati i na bilo koji način stati u zaštitu ljudi koji se kao
novinari bave ovim poslom. Znam da nisam jedini koji takve prijetnje
prima. Primaju ih i drugi moji kolege na HTV-u.
EKRAN: Jeste li bili prisutni sastanku
na kojem se odlučivalo o vašoj smjeni kako biste mogli iznijeti svoju
obranu?
LADIŠIĆ: Ne. Činjenica je da se o tome, kada je riječ o bilo kojoj
instanci unutar kuće kolegiju ili etičkom povjerenstvu sa
mnom nije razgovaralo. I to je glavni problem! Jer se jedna odluka
donijela bez da se autora te emisije pozvalo i otvoreno uz argumente
utvrdilo je li on pogriješio ili ne.
EKRAN: Znate li vi uopće tko stoji iza
te vaše smjene, tko čini to informativno programsko vodstvo?
LADIŠIĆ: Ne!
EKRAN: Znači li to da iza tog tijela
može stajati bilo tko iz kuće, ali i izvan nje?
LADIŠIĆ: Kada je riječ o formalnim zakonskim odredbama i pravilnicima
unutar kuće to programsko vodstvo ne postoji. Moram priznati,
neki moji kolege urednici imali su mi potrebu reći da oni u toj odluci
o mom smjenjivanju nisu sudjelovali.
EKRAN: No, da ste na taj famozni
sastanak pozvani što biste tada rekli u svoju obranu?
LADIŠIĆ: Činjenice! "Otvoreno" je emisija koja otvara teme dana.
Nesumnjivo, tema toga dana bila je haaška nagodba Ivice Rajića. U uvodu
emisije emitirana je osmominutna priča koja je tematizirala sve
probleme vezane uz Rajića: da je on prvo negirao krivicu, da ju je onda
priznao, a bilo je objavljeno i njegovo svjedočenje pred kamerama
srpske televizije u kojem je tvrdio još te 1993. da je svoje topovske
cijevi okrenuo prema muslimanima u Sarajevu. Tek nakon toga postavljeno
je referendumsko pitanje koje je glasilo: "Vjerujete li da su hrvatske
snage zajedno sa srpskima granatirale Sarajevo?" Dakle, ljudi su se u
glasovanju odlučivali na temelju onoga što su u emisiji vidjeli i čuli,
a ja sam ponudio činjenice i različita razmišljanja.
EKRAN: Mislite li da je problem
zapravo to što ste se uopće dotakli te teme?
LADIŠIĆ: E sad, je li moj profesionalni propust to što sam tu temu opće
otvorio ili što su tamo iznesene neke netočne tvrdnje ili je možda
ravnoteža gostiju bila neravnomjerna...? Mislim da je na sva ta pitanja
odgovor ne. Tu je temu trebalo otvoriti jer se o njoj pisalo i
govorilo danima. To što poslije nisam dobio ni jedan sužbeni demanti
znači da nije bila iznesena nijedna netočna činjenica. Još je nešto
važno, sve što je te večeri rečeno već je objavljeno u hrvatskom tisku.
Dokument prema kojem je Rajić sa svojim postrojbama napao UN, a zatim i
granatirao Sarajevo službeni je dokument SIS-a iz 1993. godine, a
poslan je u Haag 2000.
EKRAN: Kako biste vi odgovorili na to
referendumsko pitanje?
LADIŠIĆ: Na njega sam odgovorio time što sam tu temu otvorio te sve
činjinice koje sam dotada znao stavio na javnu raspravu.
EKRAN: Ipak, zašto u emisiju niste
pozvali nekoga iz bošnjačkih oružanih snaga ili kolega novinara iz BiH
koji bi vam mogli reći svoju stranu priče i tako pomoći da se dođe do
istine?
LADIŠIĆ: I gosti koje sam imao bili su neposredni sudionici ili
svjedoci toga događaja, a taj dan zvao sam sigurno još 20-tak ljudi
koji iz različitih razloga nisu mogli doći u emisiju. Među njima je
bilo i onih iz BiH. Sada mi se javljaju mnogi s imenom i prezimenom
tvrdeći da su spremni svjedočiti kako je to što se dogodilo
istina. Čak su mi i moji kolege iz stranih medija, koji su tada bili
tamo, potvrdili da se snimke koje su o tome snimile njihove TV kuće
ovoga trenutka nalaze na Haaškom sudu kao dokaz. Stoga mi se sad nameće
pitanje što će se dogoditi ako se jednog dana te snimke objave i
poput onih iz Srebrenice šokiraju javnost, što će onda biti sa svim tim
silnim osudama koje su se svalile na moja leđa samo zbog činjenice što
sam otvorio raspravu na tu temu? Vjerujem da time nisam prekršio niti
jednu novinarsku profesionalnu normu. Usto, zamolio sam da se na
kolegiju Informativnog programa ili pred Etičkim povjerenstvom, koje
nažalost trenutačno ne postoji, ili pred nekom neovisnom skupinom
profesionalaca ta emisija pogleda i onda donese sud jesam li učinio
profesionalni propust ili ne. Jer, sad sam se našao u u jednoj
kafkijanskoj situaciji. Moj nadređeni urednik tvrdi da ni na koji način
nisam kažnjen i da sam jedan od vrhunskih novinara kuće, ali da
jednostavno više ne radim taj posao.
EKRAN: Denis Latin i Aleksandar
Stanković javno su vam pružili potporu. Zoran Šprajc i Mislav Bago
otvoreno su rekli da ne bi preuzeli vaše mjesto. Eto, na vašem slučaju
dolazi do otkaza poslušnosti nadređenima. Može li to biti iskra većih
sukoba unutar kuće?
LADIŠIĆ: Nikako ne bih želio da zbog mene dođe do podjele u
Informativnom programu, ni da se o meni govori i piše u nekom
političkom kontekstu.
EKRAN: Da se kojim slučajem dogodi
obrat i vrate vam emisiju biste li je nakon svega pristali ponovno
raditi?
LADIŠIĆ: Ne vjeruje da će se takav obrat dogoditi, jer dok je bilo
vremena da se o tome razgovara ta je mogućnost propuštena. Na kraju
krajeva, nadređene sam odmah pitao što će biti moj budući posao.
Odgovor nisam dobio do danas.
EKRAN: Ali je zato Andrija Hebrang
javno likovao nad vašom smjenom, dok na Hloverkin rad nema primjedbe
jer ona, kako kaže, ne napada državu?
LADIŠIĆ: Pitam se mjeri li se profesionalnost količinom ljubavi i
odanosti prema domovini ili profesionalnošću i istinom? Ja vjerujem da
se mjeri ovim drugim.
EKRAN: Ima li ljudi koji vam odbijaju
doći u emisiju iz bilo kojih razloga?
LADIŠIĆ: Nitko mi dosada nije rekao da ne želi biti gost moje emisije.
Ali su k meni dolazili pojedinci govoreći: "Kod nekih vaših kolega ne
bih išao." Takve uvjeravam da je to pogrešan stav, da to nije iskren i
profesionalan pristup prema javnosti.
EKRAN: Meni se čini da vam je najveći
profesinalni gaf u karijeri to što ste uoči izbora 2000. bili
glasnogovornik koalicije SDP-a i HSLS-a. Jer, kada se jednom na bilo
koji način vežete uz neku političku opciju to vas obilježi za sva
vremena, a novinari takve biljege ne bi smjeli imati.
LADIŠIĆ: Riječ je o vremenu kada nisam imao prilike raditi bilo kakav
posao na HTV-u. A taj glasnogovornički angažman bilo je nešto vrlo
javno, trebao sam samo posredovati između javnosti i ondašnje izborne
koalcije. Nikada nisam bio član ni jedne stranke niti sam se ikada
bavio politikom. U tom trenutku radio sam posao koji sam tada mogao.
EKRAN: Ali znali ste da će vas ta
epizoda pratiti zauvijek pa je li vam sada žao što vam se ona dogodila?
LADIŠIĆ: Ne nije mi žao, jer sam tada vjerovao da radim nešto dobro i
za sebe i za ljude koji me okružuju. Činjenica jest da niti jedan
odlazak iz novinarstva nije dobar, ali isto tako ono što radite na
ekranu mora biti jedino mjerilo na temelju kojeg se procjenjuje nečiji
rad.
EKRAN: U vrijeme kada je vaša suprga
Đurđica Klancir bila glavna urednica Globusa prisluškivale su je tajne
službe. Je li vas zgrozilo spoznaja da su se neki ljudi po nečijoj
naredbi bavili i vašom intimom?
LADIŠIĆ: Naravno da je stravično kada jedna država prisluškuje
novinare, političke protivnike, proglašava državne neprijatelje...
EKRAN: Prije ljeta radeći emisiju o
zlostavljanju pasa zbog medicinskih istraživanja jednu od mučenih
biglica uzeli ste k sebi. Vjerujem da vam uz sina i ona pomaže da ove
dane lakše prebrodite.
LADIŠIĆ: Negdje sam pročitao kako u trenutku kada vjeruješ da si
dosegao vrhunac karijere svakako moraš nabaviti psa. Zašto? Zato da
kada se sve sruši i ostaneš sam znaš da postoji netko tko te voli
najviše, bez obzira što radiš i kakva ti je profesionalna sudbina.
Gledajući jedno biće koje je bilo izloženo najvećoj torturi i trebalo
je biti ubijeno, a sada se veseli i živi jedan ljepši život
osjećam se sretan.
Odluka o smjeni
Ako je netko mislio da više ne trebam raditi tu emisiju onda bi bilo profesionalno da me se pozvalo i to mi se reklo. U tom bi se slučaju izbjegao i ovaj skandal. Vjerujem da je negdje donesena odluka da dalje ne uređujem i ne vodim "Otvoreno". Ne znam pozadinu, razloge i osobu koja je to učinila.
Hebrang i HTV
Taj je pogled Andrije Hebranga na profesionalizam i rad HTV-a zanimljiv. Ma gdje je u pokušaju da se razgovara što je istina o hrvatskom sudjelovanju u ratu u Bosni ljevičarenje?! Tu ne postoji ni ljevica ni desnica. Tu postoje samo ljudi koji su hrabri i spremni o tome otvoreno govoriti.
Među prvih 10
Vjerujem da bih bio među prvih deset ljudi kojima se na ekranu HTV-a vjeruje. I to zato što ovaj posao radim jako dugo. Prošao sam sve, od gradske redakcije, preko izvještavanja iz Domovinskog rata i s nekih ratnih žarišta u svijetu, do rada u Dnevniku i konačno uređivanja i vođenja nekih od najvažnijih emisija.
