Na Dan nezavisnosti na HTV-u su srednjoškolci sa stručnjacima raspravljali o predstavničkoj i izravnoj demokraciji, o prednostima, razlikama i njihovim nedostacima. O izravnoj demokraciji sve se više govori kao o novom obliku vlasti u kojemu pravo na donošenje političkih odluka ostvaruju izravno svi građani prema postupku vladavine većine. Njezine su institucije narodne skupštine, zakonodavne inicijative, opozivi, referendumi... No u praksi je dosad zaživjela jedino u Švicarskoj gdje upravo te institucije presudno oblikuju stavove i odluke građana. U svim drugim demokratskim zemljama imamo predstavničku demokraciju, s pojedinim elementima izravne demokracije i s više-manje naglašenom ulogom šefa države.
I dok bi u nas bilo očekivano raditi na daljem razvoju parlamentarne demokracije, naš šef države Ivo Josipović odjednom traži proširenje svojih ovlasti iako na tome nije dobio mandat. Opet bi trebalo mijenjati Ustav kako bi on zakone mogao vraćati na doradu Saboru, valjda kao i profesor studentske radove. A treba mu i mehanizam kako da ga državne institucije ne bi ignorirale jer mu ljudi svakodnevno pišu i žale se. I sigurno je da se žale jer državna administracija veliki je hrvatski problem, ali i mentalitet ljudi koji još uvijek misle da država mora i može riješiti sve njihove probleme. Treba reformirati birokraciju, a ne unazaditi sustav vlasti.
I ovako imamo pomalo nakaradnu situaciju u podjeli ovlasti između šefa države i Vlade, kojoj su kumovali Račan i Mesić. Obojici ipak nije palo na pamet da šef države parlamentu na doradu vraća zakone kako mu se prohtje, ali zato ima mogućnost utoka Ustavnom sudu. Bilo je to solomunsko rješenje kad smo napuštali više nego polupredsjednički sustav Franje Tuđmana, ali s tim promjenama nismo zašli u čistu parlamentarnu demokraciju. Jer šef države ima još uvijek velike i pomalo nedorečene ovlasti oko tajnih službi, diplomacije i vojske, a na krilima velike popularnosti Josipović i njegov krug to žele iskoristiti za jačanje vlastite pozicije. Možda i zbog sukoba s HDZ-om, ali nije li ovo i izraz nepovjerenja prema Milanovićevu SDP-u?
Možda Josipović želi u Hrvatsku precrtati praksu kakva je u Srbiji, gdje ustav omogućuje Borisu Tadiću da zakon, uz pismeno obrazloženje, vrati parlamentu na ponovno odlučivanje. A nakon što bude zakon ponovo izglasan, Tadić ga mora proglasiti. Je li nama uzor Srbija, ili ćemo demokraciju izgrađivati prema zapadnoeuropskoj i srednjoeuropskoj praksi? Primjerice, u zemljama EU šef države više je protokolarna funkcija, u Njemačkoj mnogi Nijemci i ne znaju tko im je predsjednik, niti ih je briga, a u više zemalja on se bira u parlamentu, a ne izravno, što bi bilo bolje i za Hrvatsku. I Josipović je deklarativno za širenje parlamentarne demokracije, s drugima je rogoborio protiv Tuđmanovih ovlasti, ali kad se osjeti vlast i njezina slast, onda se kod nekih pojavi i glad za faraonskim ovlastima bez obzira na demokraciju.
Josipovića zabrinjava postupanje institucija vlasti, traži se njihova kontrola. Ali je zanimljivo kako se odmah na početku mandata pobrinuo za sebe. Umjesto da je poštovao ustavnu odredbu, koju je Mesić cijeli mandat ignorirao, da se u Saboru donese zakon o Uredu predsjednika, kakav imaju Tadić, Slovenci, Nijemci..., on je više volio brisanje tog članka Ustava kako bi imao slobodne ruke da internim pravilnicima određuje što će se i kako raditi na Pantovčaku. Pa kad hoće veće ovlasti, a Tuđman je imao Ivića Pašalića koji ih je maksimalistički koristio, pravo je pitanje tko je Josipovićev Pašalić koji sve ovo gura? Saša Perković? Ili Josipović solira ili mu netko njegov servira što bi ekipa na Pantovčaku s njime voljela – još više moći. Ali nisu baš ni svi Hrvati lobotomirani.
josipoviceva je pravda velika nepravda za hrvatsku....yugonostalgicar