RTL Televizija pokrenula je još jednu emisiju kojoj je morala prethoditi devizna doznaka u inozemstvo, točnije u Njemačku. Emisijom uzvišenoga imena "Vjeruj u ljubav" nastavlja se niz kopiranja stranih licenci koje su se brusile i dokazivale pred nimalo uzvišenom europskom publikom, pa dolaze ovdje kao već gotovo provjeren recept.
I pritom ruše bilo kakvu iluziju o tome da je mentalitet kućanice ili šiparice iz Duseldorfa imalo zahtjevniji od mentaliteta kućanice ili šiparice iz zemlje koja je 50 godina imala socijalizam pa je za očekivati veću tvrdokornost pred paradom kiča. Jer unatoč tome što svaki takav RTL-ov novi, preuzeti projekt naiđe na određeni otpor kod misaonijih bića, toj televiziji uopće ne ide loše s rezultatima gledanosti. "Bibin svijet", "Tako muški, tako ženski" i naoko potpuno nevidljivi "Fear Factor" imaju gledanost od 15 do 10 posto koja je većini (boljih) emisija Nove TV gotovo nezamisliva, potvrđujući da nije slučajno što TV prijamnici imaju u kućanstvima sličniji status vešmašinama, perilicama za suđe i tosterima negoli umjetninama na policama ili zidovima.
Obični ljudi to dobro znaju, odnosno uopće se time ne zamaraju, oni naprosto gledaju što im se gleda, dok mi tzv. stručnjaci pokušavamo stalno dati televiziji veće mjesto (ili od nje to očekujemo) nego što joj zapravo po prirodi pripada. I da se vratim na "Vjeruj u ljubav", taj provincijski ljubavni oglasnik sa slikom. U njemu djevojka kaže voditelju da je prevarila dečka na kolinju (ljudi njezina kova vjerojatno znaju zašto je isticanje toga podatka važno) s njegovim najboljim prijateljem i sada se obratila RTL-u za pomoć da je pomiri s dečkom. Susret je upriličen ispred drvene crkvice na periferiji, na ogradi iskri "volim te" i dečko, shrvan tom paradom jeftine patetike, pada u zagrljaj svojoj dragoj kao da se ništa nije dogodilo.
I vi se tu pitate tko je ovdje luđi! Ona, što je to sve ispričala kamerama, on, jer joj hita ponovno u zagrljaj, a ona ga nije samo prevarila nego je to još rastrubila na sva zvona, ili mi koji se svemu tome čudimo. Jer valjda ne znamo što je ljubav. Ali, ako je ljubav to da se pod pritiskom kamera od nekoga na ovaj način iznuđuju emocije, onda moram priznati da su mi daleko simpatičniji, pošteniji i iskreniji oni koji se ljudski potuku kod Jerryja Springera nego ovakvi parovi.
Jer sasvim se pouzdano može pretpostaviti što će se događati s njima već sljedećeg dana nakon prikazivanja emisije. Neka mi cura oprosti, ali ako ga je prevarila s najboljim prijateljem na kolinju, što će tek biti ako si sad umisli da je postala TV zvijezda pa slučajno negdje sretne "kolege" Tarika, Borisa Mirkovića... A bilo je u emisiji i ljudi koji su pokazali da se i u poznijim godinama može ljubiti "od sumraka do zore". Ako se poživi - do zore.
