Prije petnaest godina Hrvatska je bila sretna zemlja. Hrvatska je slavila blještavu Oluju, bila zemlja oduševljenja, ponosa i nade, općeg osjećaja da je sve izgledno i moguće. Danas se Hrvatska doima kao otužna domovina tugaljivih i razočaranih, zabrinutih ne samo za sebe i svoju djecu, nego čak i za sudbinu same Hrvatske. Nekadašnju radost i nadu izabrani su „naši dečki“ uspjeli i potisnuti i pretvoriti u otužnost, pa i u beznađe. Istodobno su svjetski meštri i domaći alkemičari obmane uspjeli blistavi hrvatski ratni trijumf pretvoriti u sumnjivu pobjedu. Nakon Oluje Hrvatska je bila vesela, optimistična i važna – danas se i nekadašnjim optimistima čini emocionalno i moralno prazna. U samo tri dana osloboditi zemlju mogla je samo izuzetno spremna, voljna i domoljubno zanesena vojska. Njezin bi trijumf bio bez sjene da nije bilo ljudskih mizerija kojima nije bilo do časti i do vlastitog poštenja. Usprkos dalekovidnim i očinskim upozorenjima blagopokojnog kardinala Kuharića da se na zlo ne odgovara zlom, neki ga nisu slušali. Još danima nakon Oluje pljačkalo se, otimalo i kralo. Haaškim će tužiteljima to biti samo privitkom zločeste optužnice o „zločinačkom pothvatu“. Osjećaj gorčine glede optužnice protiv hrvatskih generala postalo je trajno hrvatsko osjećanje. Kao i osjećaj nepravde kada su posrijedi srpski generali. Dok Ante Gotovina, Mladen Markač i Ivan Čermak, u zatvorskoj neizvjesnosti i tjeskobi čekaju sudsku odluku, a Slobodan Praljak i Milivoj Petković, za što će biti optuženi, Veljko Kadijević, Aleksandar Vasiljević i Blagoje Adžić mirno ispijaju svoje penzionerske kave, a Ratka Mladića „stalno traže“, ali nikako da ga nađu! Kao da su hrvatski vojnici ratovali u Šumadiji, a miroljubivi i dobroćudni beograski generali u Slavoniji brali šumske jagode! S trpkim okusom haaške pravde pomiješao se i osjećaj čuđenja nad našim atavizmima pobuđenim zovom “privatizacije i pretvorbe“. Mnogi su to shvatili kao priliku za jagmu. A mnogi su i omastili brk. Ostat će valjda neshvaćenim kako je toliko moguće pokrasti vlastitu državu. Zanos i nada su nakon Oluje zamijenjeni ogorčenjem zbog „tajkunizacije“ i lopovštine. Hrvatska je s vremenskim udaljavanjem od Oluje sve više postajala siromašnom zemljom bogatih pojedinaca. Politički majmuni su požderali sve naše „banane“, po cijeloj državi razbacali kore i otišli, a nama cinično obznanili: „Mi smo u banani!“ Mi jesmo, oni nisu. Usporedo s tzv. materijalnim siromašenjem, odvijalo se i duhovno. Sustavno „ispiranje mozgova“ dovelo je do svojevrsne krađe nacionalnog pamćenja, ne samo do revizije bliske prošlosti nego i do njezine inverzije. Obrambeni i oslobodilački rat gotovo da je pretvoren u „građanski rat“, a Hrvatska u zemlju koja u tome ratu „i nije bila čista“, koja da se i nije prepoznatljivo razlikovala od onih koji su je napali! Dokle je reprogramiranje sjećanja otišlo, možda je simbolički najzornije na primjeru Lepe Brene i Marka Perkovića Thompsona. Ona, koja se ponosna slikala u agresorskoj uniformi može pjevati u pulskoj Areni, a on, koji je bio hrvatski vojnik, ne može!?! Prvi predsjednik Hrvatske dr. Franjo Tuđman, koji se usudio misliti Hrvatsku, dok drugi nisu mogli misliti ništa osim Jugoslavije, nema u glavnom gradu te Hrvatske ne samo spomenika nego ni ulice. Ima samo gradsku livadu po kojoj građani šeću svoje pse, koji zapišavaju kestenova stabla te gradske pustopoljine. U samo petnaest godina Hrvatska je postala neprepoznatljiva samoj sebi. Možda je najpogubnije – gubljenje nade. Dešperacija je velika, no mogući je novi hrvatski „izazov nade“, njezin olujni uzlet, u njezinim ljudima, u marljivosti i odgovornosti običnih i u daru izuzetnih, izvrsnih (poput Blanke Vlašić i Sandre Perković), kakvih mi imamo i u drugim područjima.

Video sadržaj

36

UHIĆENJA ZABRINULA GRAĐANE

Zakone su prekršili i kupci nelegalnih IPTV usluga. 'Onaj tko je kupio nelegalan paket solidarno je odgovoran za štetu'

5

I DALJE ISPRED REALA

Što sad čeka Dinamo? Slijedi ključna utakmica, ako misle proći u Ligi prvaka tu ne smiju kiksati

9

DOBRO PROVJERITE PRIJE KUPNJE

Oprez! Ovo su najrizičniji rabljeni auti koji se prodaju u Hrvatskoj

Roditelji na oprezu

Vikendima čak 62,3% 13-godišnjaka više od tri sata dnevno radi aktivnosti koja može uzrokovati niz problema

Računi od kojih boli glava

Znate li koliko vas mogu koštati pretrage bez dopunskog osiguranja?

Poslodavac traži radnika sa SSS i nudi 1700 eura plaće