Opet neprekidan niz šefova političkih stranaka i vođa manjina na
Pantovčaku. Predsjednik RH Stjepan Mesić neumorno, već tjednima
organizira svojevrsni politički šou i “saslušava” pretendente koji će
oformiti ili bi rado oformili izvršnu vlast u zemlji. Razgovori završe,
političari siđu među novinare, nema senzacionalnih ni konačnih izjava,
uglavnom kažu – “nismo rekli predsjedniku ništa nova”.
U subotu, kasno navečer, očekuje se, ipak “bijeli dim” s Pantovčaka.
Dobit ćemo mandatara. Do sada je predsjednik Republike rabio te ovlasti
u skladu s praksom, primjerice britanske kraljice Elizabete. Sada je
pak Mesić skloniji praksi ruskog gazde Putina ili, “ne daj Bože”,
pokojnog Tuđmana. Predsjednika s kojim se Mesić nikako ne želi, a i ne
može uspoređivati. A spomenuti su i te kako utjecali, u skladu sa
svojim ovlastima na izbor premijera. Onoga koji je odgovarao,
politički, predsjedniku Republike.
U međuvremenu, u Hrvatskoj je izmijenjen politički sustav i više nije
polupredsjednički, nego parlamentarni sustav. Svojim dolaskom, još u
vrijeme prvoga mandata, i Mesić je pozdravio demontažu većeg dijela
predsjedničkih ovlasti. Definirajući samoga sebe i svoj položaj, rekao
je: “Ja sam predsjednik svih građana i građanin predsjednik.” Poslije
se počeo ponešto buniti zbog tog statusa, kojega mu se trudio
primijeniti i pokojni premijer Račan, pa je počeo govoriti da on nije
“predsjednik fikus”. I nije bio.
Pogotovu kada je na vlast došao premijer Sanader, koji ne predstavlja
Mesićevu trenutačnu političku opciju. Kohabitacija je ipak tekla, uz
poneki udar laktom, Mesić je sa Sanaderom više-manje uspješno podijelio
zajednički teritorij upravljanja vanjskom politikom, vojskom i nad
obavještajnim službama, sve do održavanja proteklih izbora. Tada je
Mesić jako zagazio na, Sanaderu suprotnu stranu. I nastavio mu raditi
velike probleme, puštajući ga da do kraja iščekuje formalno davanje
statusa mandatara. Mesić je odlučio do zadnjeg grama iskoristiti ove
svoje, realno tek – protokolarne ovlasti. Predsjednik bi da ima snagu
Putina, a počasti kraljice Elizabete.
Biti će vrlo, vrlo zanimljivo, jednog dana čitati tzv. Mesićeve
transkripte. Isto kako je bilo zanimljivo čitati Tuđmanove. Po
Mesićevom izboru podijeljeni su deseci transkripata njegova
prethodnika. Bilo bi lijepo čuti što je sada govorio Friščiću, kako je
želio spajati Pusićevu i Sanadera, kako je i s kime kalkulirao broj
potrebnih zastupnika i slično. Možda to doznamo kada, za dvije godine,
nasljednik na Pantovčaku “pusti” i Mesićeve transkripte. Ako je sve
svoje razgovore Mesić uopće i snimao.
U POVODU
