Bez javnog natječaja i uz nepostojanje vodnogospodarske osnove, odnosno dokumenta o strateškom upravljanju vodama, s kojim se kasni deset godina, a njegov sadržaj izrađuje se protekle četiri, Hrvatska je već dodijelila 22 koncesije za punjenje izvorske vode u boce, čime je posijano sjeme sumnje da će naše vodno bogatstvo dugoročno postati metom modernih imperijalista.
Otkad je Hrvatska, barem po zalihama vode, proglašena velesilom, jer se naša zemlja ubraja među 30 vodom najbogatijih zemalja u svijetu, domaća se javnost senzibilizirala na potrebu očuvanja toga prirodnog bogatstva od čije privatizacije strepe mnogi. Naime, prema prvom izvješću o vodnim zalihama u svijetu, koje je izradio UNESCO, a obuhvatilo je 188 zemalja svijeta, Hrvatska se vinula na visoko treće mjesto u Europi sa 32.828 prostornih metara obnovljivih zaliha vode po stanovniku. Osim toga, Hrvatska je ostala među rijetkima zemljama koje svojim građanima sustavom javne vodoopskrbe jamči i osigurava pitku vodu.
Ovih dana, prema riječima dr. Danka Biondića, direktora razvoja u Hrvatskim vodama, prijedlog prve strategije upravljanja vodama krenuo je prema jednom od šest ministarstava koji trebaju "blagosloviti" taj dokument prije nego što se on nađe pred Vladom. Trećina toga dokumenta, na 250 stranica, bavi se uvjetima korištenja voda. Međutim, kako je Ustavom RH propisano da su mora, morska obala, voda, zračni prostor, uz druga u njemu navedena dobra, od interesa za RH, njihov precizniji status nije definiran. Stoga je to, tvrdi dr. Biondić, uređeno Zakonom o vodama, koji će u budućnosti također trebati redefinirati.
Privatizacija nije moguća
Strategija, inače, vodu tretira kao opće dobro zbog kojeg ne može biti ni u čijem vlasništvu, znači niti privatizirana. Međutim, koncesije i način na koji će se one ubuduće dodjeljivati vjerojatno će biti daljnji predmet diskusije. Za dodjelu koncesija trenutačno je zaduženo Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva koje je, umjesto javnog natječaja, a uz poštovanje stručnog mišljenja Hrvatskih voda, dosad imalo kriterije po kojima je prosuđivalo pristigle ponude.
Među njima su: poslovni ugled podnositelja zahtjeva za koncesiju, sposobnost za ostvarivanje koncesije, tehnička i financijska povoljnost te utjecaj na očuvanje i zaštitu prirodnog okoliša. Uz jednokratnu koncesijsku naknadu, 22 tvrtke koje imaju punionice vode u državni proračun uplaćuju 2,5 posto prihoda ostvarena prodajom vode na tržištu.
Unosan posao
Da je riječ o isplativom poslu, pokazuju i podaci po kojima su najveći proizvodači Agrokor i Podravka samo u našoj zemlji prošle godine prodali vode u vrijednosti 850 milijuna kuna, a rast prodaje očekuju i dalje, s obzirom na to da se "jana" pokušava prodati i na američkom tržištu. Domaći stručnjaci vodu u bocama u Hrvatskoj doživljavaju i kao pomodarstvo, jer jedna litra vode u boci stoji pet kuna, koliko košta i jedan kubik, odnosno, 1000 litara vode iz vodovoda, i to kvalitetne.
Fra Božo Vuleta, ravnatelj Franjevačkog instituta za kulturu mira u Splitu, među prvim je uglednicima skrenuo pozornost na različite opasnosti koje prijete Hrvatskoj zbog nekih već dodijeljenih koncesija za gospodarenje vodama. Posebno je to istaknuto ulaskom multinacionalne tvrtke Coca-Cole u prodaju izvorske vode "bistra". Pitku vodu i njezino očuvanju franjevci su označili kao glavno strateško pitanje u Hrvatskoj i javnosti podastrli drastične primjere i iskustva drugih zemalja kojima su MMF i Svjetska banka diktirali privatizaciju i tog dijela gospodarstva.
Željko Makvić, državni vodopravni inspektor, nekoliko je puta istaknuo da se u nas drži da je Crkva dobro informirana o procesima koji se odvijaju u društvu. No franjevačka je strahovanja ocijenio neutemeljenima. Očuvanje hrvatskog vodnog gospodarstva nije isključivo briga franjevaca te nećemo, tvrdi, doći u opasnost da netko preko vode zagospodari nama, kao što je posredstvom nafte učinjeno u nekim drugim zemljama. Na okruglom stolu u Splitu kazao je da je sustav davanja koncesija u nas transparentan, odvija se posredstvom Uprave za vode Ministarstva šumarstva i poljoprivrede.
Državi 40 milijuna kuna
Iako je poslovna tajna koji iznos plaća pojedina tvrtka, računa se da država od prometa ostvarena vodama ubire oko 40 milijuna kuna. Coca-Cola je preko "bistre" postala vlasnikom punionice vode, no to nisu neke velike količine vode i ne trebaju zabrinjavati jer Hrvatska strogo stoji na stajalištu, za razliku od nekih zemalja u tranziciji, da zasad nema nikakvih mogućnosti za privatizaciju javnog vodnog sektora i da ni sada, ni ubuduće, neće moći postojati privatno vlasništvo koje bi upravljalo javnom vodoopskrbom. Osim toga, Makvić vjeruje da će se koncesije dodjeljivati i ubuduće, osobito u Lici, koja je doista, što je potvrđeno i istraživanjima Ine-Naftaplina, bogata vodom.
- Šteta je što velik dio izvorskih voda otječe u Jadransko more, neiskorišteno, jer se koncesija ne plaća samo za naknadu korištenja izvorišta nego se od budućeg koncesionira traži i jednokratna naknada koja nipošto nije zanemariva kaže Makvić.
Franjevačko je pismo ipak uspjelo uznemiriti duhove u zemlji. Iako je malo onih koji o toj temi žele govoriti službeno, izvještaj Međunarodnog konzorcija istraživačkih novinara pokazao je da su posredovanjem Europske banke za obnovu i razvoj te Svjetske banke, vodovode već prodali Bukurešt, Sofija, Budimpešta i Segedin, pa je cijena time porasla i više od tri eura po kubiku.
Prosvjedi zbog stranaca
Letimičnim pogledom MMF-ovih kredita u 40 zemalja, otkriveno je, upozorava franjevačka zajednica, da je 2000. godine 12 zemalja dobilo kredite pod uvjetom da moraju privatizirati vode te drži kako je Hrvatska poželjan plijen modernim imperijalistima. Bechtel, koji je u Hrvatskoj poznat kao graditelj cesta, u Boliviji je prije nekoliko godina imao problem jer je cijena vode u samo tri dana skočila tristo posto nakon što je Bechtel kupio izvorišta. Stanovništvo Cochambe u masovnim je demonstracijama izazvalo opći štrajk, pa je bolivijska vlada morala prekinuti sporazum s Bechtelom. Vodovod u Argentini, Buenos Airesu, potkraj 80-ih prodan je u bescjenje Enronu, koji je praktično uništio vodovod, tako da se grad više ne opsrkbljuje vodom iz slavina. Pod krinkom modernizacije sustava vodovoda, multinacionalne kompanije tako su izazvale prosvjede u brojnim zemljama od Paragvaja, Paname, Brazila, Perua, Kolumbije, Indije, Pakistana do Velike Britanije te nama najbliže Mađarske.
