Uhićenje trojice potpredsjednika Hrvatskog fonda za privatizaciju bio je povod i razlog zbog kojih je predsjednik VRH-a dr. Ivo Sanader sredinom lipnja javno najavio “vjerojatno raspuštanje” te institucije. Institucije čija dokumentacija skriva rijetke svijetle i nepregledne mračne tajne procesa “pretvaranja” našeg zajedničkog, društvenog, u NJIHOVO (kapitalističko: privatno, PIF-ovsko, mafijaško, ratnoprofitersko) vlasništvo.
Protivim se ideji naprasnog ukidanja HFP-a, kao što sam bio i protiv javne objave (13. rujna 2006.) trojice vrhovnika (Mesića, Šeksa i Sanadera) o definitivnom prestanku djelovanja (30. rujna 2006.) Zakona o reviziji pretvorbe i privatizacije.
Pokušaj naših vrhovnika da sve “grijehe struktura” i milenijsku pljačku svedu na mješavinu pučke operete i crne komedije (na to upućuje banalni žargon “Operacije Maestro” i prigodničarske izjave predsjednika Mesića: “Melodija se zna i uštimava, a i partitura je zadana” i “Tri tenora će uskoro dobiti orkestar”) ne može zanijekati strašnu povijesnu istinu: da su imovina i nacionalno bogatstvo hrvatskog naroda (vrijedni više od 80 milijardi eura), stjecani stoljećima, u desetljeće i pol “prodani” i poklonjeni malobrojnim stranim i domaćim tajkunima i ratnim profiterima za manje od 3,5 milijardi eura (sveukupni prihodi od privatizacije od 1992. do 2006. godine iznose 3,3 milijarde eura).
Istinska “Operacija Maestro” bila je operacija privatizacije bankarskog sustava: na sanaciju banaka potrošeno je 15 milijardi eura; banke su prodane-darovane za jednu milijardu eura, a njihova imovina trenutno vrijedi više od 40 milijardi eura! Sa stajališta stranih vlasnika i njihovih hrvatskih pomagača, EURONA, to je doista bila – MAESTRALNA privatizacija!
Većina zlokobnih tajni velikih pretvorbenih prijevara (posebice onih u tajnovitim operacijama zamjena bezvrijednih vlasničkih i dioničarskih udjela za one vrijedne i dragocjene) skriva se u dokumentaciji Hrvatskog fonda za privatizaciju, ali i te u dokumentacijskim “hambarima” MORH-a (dobar je dio dokumentacije namjerno uništen), Fine, Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i drugdje.
Upravo iz tih razloga nedavno sam, na konferenciji za tisak, u Hrvatskom saboru, javno apelirao da se HFP ne raspušta na način kako to predlaže premijer Sanader. Umjesto toga, predložio sam da se – po uzoru na britansku The Assets Recovery Agency (Agencija za povrat imovine) – u Hrvatskom saboru donese Zakon o Hrvatskoj agenciji za povrat imovine (HAPI).
Dugoročno poslanje i svrha HAPI-ja bili bi oduzimanje sve nezakonito, ratnoprofiterski, mafijaški i koruptivno stečene imovine. One koja je hrvatskom narodu oteta u mnogim “maestralnim” pretvorbama i privatizacijama.
