Kratka je pamet hrvatska. Samo nepismeni hrvatski političari mogu, naime, jednog papinskog nuncija optužiti za miješanje u naš politički život, kao što su to prošli tjedan učinili ministri Milanovićeve vlade, koji kao da su rođeni nakon devedesetih i daleka im je spoznaja o ulozi Vatikana u hrvatskom priznaju. Da nije bilo Vatikana, ni Hrvatske bilo ne bi! Dakako, može se ta činjenica smjestiti i u povijesni kontekst osamostaljenja bivših jugoslavenskih republika, ali se Vatikanu i njegovoj diplomaciji (gdje je slučaj Dajla tek neugodan presedan) ne može zamjeriti zlonamjernost prema Hrvatskoj i nebriga za njezinu budućnost.
Upravo je zabrinutost i želju za dijalogom pokazao prošli tjedan novi apostolski nuncij u Hrvatskoj, mons. Alessandro D’Errico, koji se za posjeta predsjedniku Hrvatske biskupske konferencije mons. Marinu Srakiću u Đakovu novinarima iskreno požalio da mu se čini da je “prekasno stigao”. Ne kako bi radio dodatni pritisak na Vladu i Sabor zbog spornog Zakona o MPO (udruge i biskupi stisnuli su dovoljno - nap. a.), nego kako bi uspostavio novi oblik komunikacije i razumijevanja, koji je i te kako potreban između Crkve i nositelja vlasti. Nuncij je izrazio volju tek da se prebrza želja za donošenjem novog zakona odgodi za neko drugo vrijeme, barem do jeseni, kako bi se mogla razviti kvalitetnija javna rasprava i izbjeći polarizacija društva. Ali, vladajućima nije bilo do čekanja, već je sve moralo biti brzo, jako brzo gotovo. Posljedice će, kako već sada vidi sam mons. D’Errico, u budućnosti biti teže sanirati, nego da se još malo razumno o svemu razgovaralo.
Otvoreni nastup novog nuncija u Hrvatskoj mnoge je iznenadio, jer nije bilo prošlo ni tjedan dana od nastupne mise, a on se izravno uključio u aktualne teme. I to one vrlo vruće. No, zanimljivo je pogledati što je, zapravo, novi nuncij napravio taj svoj prvi tjedan i koje je poteze povukao. Ovaj koji smo spomenuli svima je poznat. Drugi je da je posjetio Informativnu katoličku agenciju, a treći da je posjetio i susreo se u Ilici 7 s mitropolitom zagrebačko-ljubljanskim i cijele Italije Jovanom (Pavlovićem).
Ta tri nuncijeva poteza govore mnogo o njemu i njegovu mandatu. Prvo da ne želi biti puki promatrač u aktualnim zbivanjima u Hrvatskoj, kako na društvenoj (i političkoj) sceni, tako i na crkvenoj. Drugo, otvoreno kazuje koliko mu je važan značaj medija, i to objektivnog i kvalitetnog medija kakav je Ika (nije npr. posjetio Glas Koncila umjesto Ike - nap. a.) i treće - ekumenizam je očito imperativ njegova poslanja i vatikanske politike u idućem razdoblju.
Iz ta tri prva nuncijeva poteza i Crkva i politika i javnost trebaju mnogo iščitavati, jer se radi o papinu izaslaniku koji nimalo ne misli biti pasivan i puki promatrač zbivanja oko sebe. A tek sutra, u utorak, predaje vjerodajnice predsjedniku države Ivi Josipoviću, s kojim će sigurno naći zajednički jezik. I već je u nadigravanju i s društvom i Crkvom među koje je došao apostolski nuncij u Hrvatskoj, mons. Alessandro D’Errico poveo s uvjerljivih “tri prema nula”.
Nuncij može pomoći našim biskupima u zajedništvu i odgovoru na provokacije iz vlasti koje zatiru način života u većinskom stanovništvu ali i degeneriraju kakvo takvo Hrvatsko društvo u ime čega? nekakvog napredka do kojeg čak i većina zemalja u EUU nije došla, a da bi u ekonomiji bili sve gori pokazatelji.