Tko bi ljubio Boga i koga bi on ljubio kada bi Bog bio sam? Ako je Bog ljubav, a to je temeljna kršćanska istina, tada je nužan uvjet te ljubavi odnos. Ljubav se dokazuje samo njime. Trojstvenost i jedinstvenost Božja nije filozofski pojam, nego je temeljni kršćanski navještaj o odnosu osoba.
Ali ne bilo kakvom odnosu, već onome u ljubavi. Upravo ljubavni odnos tvori jedinstvo različitih osoba. Tri božanske osobe: Otac, Sin i Duh Sveti u neprestanom su ljubavnom odnosu. Pišem “ljubavni odnos” kako bih naglasio njegovu izvornu i pročišćujuću božansku zadanost.
Iz ljubavnoga odnosa unutar Trojstva slijedi i Božja ljubav prema čovjeku i svijetu. “Bog je tako ljubio svijet da je dao Sina svoga prvorođenca”, piše sv. Ivan. Vjera u trojedinog Boga potvrđuje, međutim, i našu ljudskost određujući je i tumačeći. U isto smo, naime, vrijeme i različiti i jednaki.
Razlikuju nas boja kože, spolovi, kulture, uvjerenja, pripadnosti narodima i religijama, no ujedinjuje nas ista ljudskost. Trojstvo, nadalje, snažno određuje, oslikava i potvrđuje obitelj. U jedinstvenosti i različitosti osoba obitelj postaje mjesto uvažavanja različitosti i hod prema jedinstvu u ljubavi.
Ovime ne idealiziram nego pokazujem kako Trojstvo nije udaljena tajna smještena izvan života. Ono je, naprotiv, u nama i među nama.
