Vrh HDZ-a glatko je odbacio prijedlog dijela konzervativnih
intelektualaca da zajednički kandidat tog dijela političkog spektra
bude dr. Miroslav Tuđman, sin prvoga hrvatskog predsjednika. Sanader je
ipak poslao A. Hebranga na razgovor s akademikom Ivanom Aralicom.
No sada je više nego jasno kako Sanader ama baš nikada nije ozbiljno
razmišljao o Tuđmanu mlađem kao predsjedničkom kandidatu, što i
njegova najnovija izjava, kojom ga proglašava izbornim gubitnikom,
potvrđuje. Ipak, razlozi ovako tvrdoga stava predsjednika HDZ-a prema
M. Tuđmanu višeslojni su i osim političke logike, u sebi sadržavaju i
jednu iracionalnu notu.
Neosporno je da bi zajednički kandidat konzervativnog dijela političkog
spektra čija bi kandidatura bila potpomognuta HDZ-om imao priliku
odnijeti pobjedu. Međutim Sanaderu je teško prijeći preko činjenice da
je M. Tuđman jako kritički nastrojen prema HDZ-u, kao i cijela obitelj
Tuđman, otkako ga vodi Sanader. No pod pretpostavkom da Sanader i
zatomi svoju taštinu, ipak ostaje dvojba koja bi ga s pravom mogla
mučiti, a to je bi li se Tuđman nakon izbora mogao otrgnuti
kontroli.
To je ključni razlog zbog kojeg Sanader ne želi riskirati i zato će HDZ
istaknuti svoga kandidata. Takav stav uvijek može pravdati činjenicom
da je Tuđman početkom devedesetih bio na čelu socijaldemokratske
stranke te da nikad nije postao članom HDZ-a. Lako će i članstvu, koje
je umnogome sentimentalno vezano uspomenom na Franju Tuđmana, objasniti
da nije u redu da tako velika stranka kakva je HDZ bude bez
predsjedničkog kandidata.
Međutim gledajući sasvim realno, za razvoj demokracije u Hrvatskoj i te
kako je važno da budući predsjednik dođe iz nestranačkih krugova.
Uostalom, poprilično nevjerodostojno izgleda kada kandidat stranke, kad
bude izabran za predsjednika države, zamrzava svoje člnastvo, što je
uostalom i ustavna obveza. Svima je jasno kako takva osoba samo fingira
neovisnost. No nema sumnje, stranka koja bude imala snage istaknuti
kandidaturu nestranačke osobe bit će u znatnoj prednosti i taj kandidat
sigurno će odnijeti pobjedu.
Kandidatura M. Tuđmana bila je preuranjena, sada je to više nego jasno,
jer je trebao provesti šire konzultacije o imenima. Poprilično
neuvjerljivo djelovala je i Tuđmanova izjava da će podržati političku
platformu HDZ-a ako ga ta stranka podupre kao kandidata.
Nadalje, Tuđman, uza svoje neosporne znanstvene kvalitete, nema
izraženije komunikacijske sposobnosti, a veći dio biračkog tijela
doživljava ga ipak kao kopiju oca-pokojnog predsjednika Tuđmana.
Objektivno, to je snažan psihološki problem, kao što mu je prepreka i
činjenica da na izborima nikada nije osvojio značajniju potporu.
U POVODU
Tuđman prerano zakukurikao
