Bivši predsjednik Stjepan Mesić ponovno se spominje u velikoj korupcijskoj aferi. Finski sud proglasio je krivim dvojicu menadžera Patrije zato što su dali mito zbog sklapanja posla u Hrvatskoj. Tužiteljstvo je, uz Mesića, spominjalo i direktora Đure Đakovića Bartola Jerkovića, ali i bivšeg premijera Franju Gregurića, koji i danas slovi za jednog od najutjecajnijih ljudi u Hrvatskoj. U presudi se ističe da je mito bilo obećano Jerkoviću, dok za druge nema dokaza. Nedvojbeno je utvrđeno da je za posao u Hrvatskoj isplaćeno 1,6 milijuna koruptivnih eura. Za sada se samo ne zna tko je “jamio novac”. U prilično kompliciranoj koruptivnoj hobotnici ipak se može donekle rekonstruirati kako je sve to funkcioniralo. Slovenski novinar istraživač Blaž Zgaga tvrdi da su provizije dogovorene i prije nego što je započeo proces nabave vozila. Nakon što je Hrvatska naručila oklopna vozila vrijedna 112 milijuna eura, Patria je isplatila proviziju austrijskom poduzetniku Wolfgangu Riedlu, koji je podigao novac s banke i, sumnja se, predao ga kontroverznom Walteru Wolfu. Teško je ući u trag novcu jer se pretpostavlja da je Wolf stavio novac u kovčeg i predao ga utjecajnim Hrvatima. Zanimljiv je i pravni epilog afere Patria, koja je svoje ishodiše imala u Finskoj, a u kojoj su sudjelovali Austrijanci, Slovenci i Hrvati. Samo u Hrvatskoj nitko nije osuđen zbog korupcije. Finci su oslobodili svoje direktore zbog podmićivanja u Sloveniji, ali je zato slovensko pravosuđe osudilo bivšeg premijera Janeza Janšu. Austrijsko je pravosuđe osudilo posrednika Riedla na tri godina zatvora, a sada Finci osuđuju menadžere Patrije zbog podmićivanja za posao u Hrvatskoj. Malo je čudno da su ove tri europske zemlje “ogrezle u mitu i korupciji”, a samo je Hrvatska čista kao suza. Stječe se dojam da hrvatsko pravosuđe nikada nije imalo ozbiljne namjere privesti zakonu Waltera Wolfa, koji je utočište našao u Kanadi. Poznato je da je Wolf imao kontakte s Gregurićem i Mesićem.
Nakon finske presude reagiralo je Hrvatsko državno odvjetništvo, koje tvrdi da još od 2010. provodi istragu te da nije našlo elemenata za bila kakav progon “sumnjivih” Hrvata. Iznenađuje odluka državnog odvjetnika Dinka Cvitana, koji se potpuno oslonio na ono što je, kao šef USKOK-a, zajedno radio sa svojim prethodnikom Mladen Bajić. Problem je u tome što se Bajića doživljava kao oportunista koji je imao dvostruke kriterije. Dok je neke nemilosrdno progonio, odabrane je štitio koliko god je mogao. Što je sve radio kako bi spriječio da se Perkovića i Mustača izruči Njemačkoj, pa zašto onda ne bi štitio i druge utjecajne ljevičare koji su došli na udar zakona. Stoga nalazi Državnog odvjetništva otprije nekoliko godina nikako ne mogu biti posljednja riječ u aferi Patria. Najbolje bi bilo da se ponovno provede istraga i da se bez pritisaka utvrde sve bitne činjenice. Ne bi bilo prvi put da se iznenada otkriju neki važni elementi. U cijeloj priči posebno začuđuje Mesićeva nervoza.
Komentirajući optužbe na svoj račun, Mesić je rekao da u Hrvatskoj “postoje gadovi koji ga žele umočiti”. Još je samouvjereno dodao da se to neće dogoditi dok je on živ. Znači li to da on ima neke informacije iz Odvjetništva koje ne bi trebao imati? Od takvog “borca za istinu” očekivao sam da će barem reći ono što je tisuću puta ponovio dok je bio na vlasti: “Neka institucije rade svoj posao.” Ili Mesić doista misli da je iznad zakona pa naziva gadovima sve koji se bore protiv takve feudalne nejednakosti?
>> Tužitelj Rappe: Mito je 1,6 milijuna eura, ali nema dokaza da ga je netko u RH primio
Ma nebi naši političari ukrali. Ukazivali su na nepravilnosti, odbili su mito sa zgražanjem ...