Utemeljen na (gotovo) istoimenu romanu “Buick Rivera” Miljenka Jergovića – suscenarist s redateljem – “Buick Riviera” treći je i moglo bi se reći najkonvencionalnije izveden, odnosno najkomunikativniji film Gorana Rušinovića.
To ne znači da je Rušinović odustao od uočljivog stiliziranja u kadriranju, neobičnih montažnih odluka ili netipičnog spajanja zvuka i slike, kao ni od naglašene pažnje posvećene stvaranju ugođaja koji cjelinu gradi ravnopravno s pripovijedanjem i proučavanjem likova.
No, dok je u njegovu prethodnom filmu “Svjetsko čudovište” (2003) taj “artizam” nezgodno prevagnuo nad sadržajem, ovdje su svi važni sastojci uravnoteženi odmjereno i pažljivo. Riječ je o minimalističkom ostvarenju smještenom u s ljubavlju snimljenom, snijegom pokrivenom gradiću Fargo u Sjevernoj Dakoti u kojem se, negdje na početku 21. stoljeća, slučajno susretnu dvojica izbjeglica iz BiH. Bošnjak Hasan i Srbin Vuko.
Naravno, njihovu isprva prijateljsku komunikaciju ubrzo dominantno oboje teme politike i nacionalizma iz “zajedničke” prošlosti, no moguće zamke pamfletskog objašnjavanja “situacije u zemlji” izbjegnute su. Kako dobro nijansiranim, mjestimice nenametljivo duhovitim, dijalozima i finim psihološkim portretima nejednodimenzionalnih karaktera introvertiranog, naizgled pomirljivog Hasana i ekstrovertiranog Vuke, tako i odličnom glumom Slavka Štimca i Leona Lučeva koji ih utjelovljuju.
Na filmskom festivalu u Sarajevu obojica su nagrađena Srcem Sarajeva za glavnu mušku ulogu, a “Buick Riviera” proglašen je najboljim filmom. Tu je također osvojio i nagradu međunarodne udruge filmskih kritičara FIPRESCI, dok je u Puli nagrađen Zlatnom arenom za scenarij.
Usporen, ali ne i zamoran film dojmljive atmosfere, “Buick Riviera” zasad je najzaokruženiji i najskladniji Rušinovićev rad koji se pod kožu uvlači hvalevrijednom tihom nepretencioznošću.
