SUBOTA 16. 1.
Treniranje pravde u medijima
Ako je istina što su pisali mediji i priopćio HHO, uvjerljivo je novi hrvatski predsjednik Ivo Josipović počeo ostvarivati pravdu – svoje glavno obećanje iz predizborne kampanje. Njemu i šefu njegova stožera Mirandu Mrsiću učinilo se nepravednim da razgovor s novim poglavarom države u HTV-ovu Dnevniku plus vodi Dijana Čuljak, jer je navodno – što je ona opovrgnula – sudjelovala u Bandićevoj kampanji, pa su poželjeli da to učini Zoran Šprajc. Da je Dijana Čuljak bilo što radila za Bandića, zacijelo bi to mediji doznali i ne bi je štedjeli, to prije što joj s lijeva nikad neće biti oprošteno što je radila u negdašnjim HTV-ovim “Motrištima” – kao uostalom, i Šprajc, ali on je u toj emisiji, kao i Mesić u društvu u kojem su se pjevale ustaške pjesme, samo otvarao usta, pa mu je sve oprošteno. Drugovima bismo mogli predložiti da u redakcije svih važnijih medija pošalju popis novinara poželjnih za promicanje lika i djela novoga predsjednika. Slično je radio i Ivo Sanader koji je – uljuđen, kulturan, obrazovan, doktor književnosti, poliglot, europski orijentiran – i početak imao sličan Josipovićevu. Danas pak despota Sanadera jednako žestoko kao i mnogi drugi napadaju i novinari koji su šest, sedam godina bili na “popisu” njegovih želja kao što je Šprajc sada na Josipovićevu.

NEDJELJA 17. 1.
Sportske legende na čelu klubova unižavaju se do prosjaka moljakajući sitniš od sponzora
Andre Knege sjećamo se kao iznimna košarkaša, kao rijetko viđenog jedinstva talenta, stasitosti, elegancije i gosparskog ponašanja. Odnedavno je direktor “Cibone”. Gledam ga danas u HTV-ovoj emisiji “Olimp”, gledam i slušam kako se negdašnja legendarnost unižava do – prosjaka. Podugački razgovor dvoje voditelja emisije i slavnog košarkaša bio je tužaljka nad očajnim materijalnim stanjem trofejnog zagrebačkog kluba i prosjački poziv sponzorima da sirotinji nešto udijele kako bi preživjela. Knego je gotovo zažalio i zbog plasmana “Cibone” u završnicu europskog klupskog natjecanja jer to znači nova putovanja i nove troškove za klub čiji igrači nisu dobili plaće od početka ove sezone. Kad ga je voditeljica pitala nije li ipak taj uspjeh prilika da se oslobode nekih manje izdašnih sponzora, Knego je gotovo panično poskočio i rekao – ni govora, svaka nam je kuna potrebna. Slično po medijima svoj negdašnji ugled ruše moljakanjem i čelnici “Splita”, koje pamtimo iz velikih utakmica. Ni u drugim sportovima, pa ni u profesionalnom nogometu, nije drukčije. Kakav god da je bio, u socijalizmu je bilo više dostojanstva. Istina, on je dijelio ljude na poćudne i nepoćudne. Kapitalizam ih dijeli na imućnike i prosjake!

PONEDJELJAK 18. 1.
Čistka ili ne motiv je uvijek isti
Vodstvo SDP-a izbacilo je iz stranke bandićevce. Milanović i još neki ublažavaju taj čin te kažu kako nije riječ o čistkama jer bi bilo nezgodno da se ponavlja komunistička praksa. Ali kao i jučer, i danas je svrha isključivanja iz partije ista: očistiti “čopor” od pojedinaca koji smetaju kako bi više hrane i prostora bilo za ostale. Jer, stranke i postoje samo zato da se njihove elite dobro uhljebe i po načelu – kruha bez motike, dobro žive bilo u vlasti bilo u oporbi. Hrvatska je politika i sebe, i birače i javnost navikla na to da ne postoji radi probitka naroda nego radi povlastica političara. I skupina izbačena iz SDP-a s istim je motivom krenula za Bandićem. Koliko god za HDZ i za Hrvatsku može biti korisno što je iz vladajuće stranke izbačen Ivo Sanader, jasno je da je i u tom slučaju bila posrijedi bitka za vlast i povlastice. Te čistke strankama dobru dođu jer njima dobivaju na značenju, u obračunu s “krivcima” zadobivaju ili vraćaju nedužnost važnu za sliku koja se o njima stvara među biračima. Hrvatska će trebati pričekati sukob bilo unutar bilo između stranaka koji bi se dogodio podjelom oko nacionalnih interesa – na one koji ih brane i na one koji ih krčme, ili na one koji se suprotstavljaju bešćutnom kapitalizmu i na one koji od te bešćutnosti štite narod.

UTORAK 19. 1.
Krčmenje obiteljskog zlata
Što se uhićuje više ljudi zbog kriminala povezana s “Podravkom”, češća su nagađanja o prodaji te tvrtke. I dok razmišljate o tome kako lopovština, grabežljivosti, povlaštenih kredita i poslova za prijatelje nema u privatnim tvrtkama i bankama, ali kad je riječ o onima državnim, krade se i rasipa kao da su ničije – vidite kako nekima odgovaraju te afere jer otvaraju vrata za privatizaciju i povoljnu kupnju. Tako vlasnik Atlantic grupe Tedeschi, koji bi rado kupio “Podravku”, za HTV-ov Dnevnik govori o “katastrofalno lošem poslovanju” i “neuspješnosti” koprivničkog diva ne bi li ojačao svoje razloge za preuzimanje te tvrtke. No istina je da unatoč aferama “Podravka” dobro posluje. Valjda bi je Tedeschi zato i kupio. A možda poslije prodao nekom strancu kao i Rajić “Dukat”. Kažu da je slično i s Hrvatskom poštanskom bankom. Poslije afera na nju je bacila oko Europska banka za obnovu i razvitak (EBRD) koja bi je kupila za 500 milijuna kuna, a kako je u svom vlasništvu ne smije dugo zadržati, prodala bi je – opet strancu. I obilno bi zaradila, jer solidnim poslovanjem HPB u godini može imati čiste dobiti 200 milijuna kuna. Navodno je zato na čelo te banke i došao čovjek koji ima veliko iskustvo u krčmenju hrvatskoga obiteljskog zlata i srebra. Lijepa naša rasprodana!

SRIJEDA 20. 1.
Tadića žele zbog Europe
Ako nije posrijedi stara ovisnost o Srbima, zagonetne su silne želje političkoga vrha u Hrvatskoj da se srbijanski predsjednik Tadić pojavi na inauguraciji Ive Josipovića. Umjesto da se kaže: pozvan je, pa ako će doći, neka dođe, ako neće – živ bio, svi bi najradije da se nekako ispuni Tadićev uvjet, to jest da nešto spriječi dolazak prištinskog predsjednika Sejdiua (da se, na primjer, teško prehladi ili ugane nogu). Ali nama Kosovo ništa nije učinilo, a Tadić je predsjednik Srbije koja još nije priznala agresiju na Hrvatsku, koja ne želi ni čuti za ratnu odštetu, koja nije uhvatila ratne zločince krive za nezapamćene pokolje učinjene u Hrvatskoj, koja još drži dio hrvatskog teritorija kraj Dunava, koja svaku proslavu obljetnice oslobodilačke Oluje poprati tako što optužuje Hrvatsku za genocid, u kojoj je rehabilitirano četništvo, u kojoj još nema traga mnogim nestalim Hrvatima, čiji su diplomati – kad se u Zagrebu već naveliko isticalo poboljšanje odnosa s “demokratskom Srbijom” – sve činili po europskim metropolama ne bi li spriječili početak pregovora Hrvatske s Europskom unijom. I tako dalje, i tako dalje. Hrvatskom bi političkom vrhu Tadićev dolazak odgovarao zbog Europe i svijeta, ali bi li s takvim ponašanjem i ucjenjivanjem bio dobrodošao za hrvatski narod!?

ČETVRTAK 21. 1.
Zaslužena čvrga Budišinu klonu
Bio jak ili slab, HSLS je u dvadesetak godina svoga postojanja imao trajnu osobinu – nadnaravnu umišljenost svojih čelnika. Možda zato što je riječ o prvoj stranci osnovanoj u Hrvatskoj, možda je objašnjenje u izjavi Vlade Gotovca, koji je, aludirajući na HDZ, rekao kako HSLS nije osnovan na smrdljivom sjeniku, nego u dostojanstvenom građanskom ozračju, ili možda u istini da su liberali svuda u svijetu poseban soj elitista. Kako bilo, ta stranka privlači osobe koje si pridaju iznimna značenja. Takve su osobe, na primjer, devedesetih godina, kad bi HSLS na izborima loše prošao, govorile o “zapuštenom narodu”, o povodljivom “krdu” i “stadu”, ali su toj “stoci” bili zahvalni kad su na izborima dobro prolazili. Izdanak je te samosvidljivosti i odnedavni predsjednik stranke Darinko Kosor, već dobrano osjedjeli “mladi lav” koji baš nikad nikakva značajnijeg uspjeha u politici nije imao! Ali, eto, taj napuhanko kao nacionalni autoritet (s dva zastupnika u Saboru!) reče da će “promatrati” rad Vlade i najesen odlučiti hoće li ostati u koaliciji. Da Hrvatska ne smije biti sredstvo ili žrtva ucjena umišljenog marginalca, koji usto otvoreno koketira sa SDP-om, normalnim državničkim instinkom osjetila je premijerka i nizu svojih dobrih poteza dodala i čvrgu Budišinu klonu Kosoru.

PETAK 22. 1.
Krčma – uzor u vođenju države
Navodno je neki stari prijatelj Stjepana Mesića, susrevši ga netom pošto je prvi put izabran za poglavara države, pun neizmjerna čuđenja rekao: “Stipe, ti predsjednik!?” Bit će da je čovjeku bilo nepojmljivo kako može voditi državu šaljivac kojemu su vic, šega, zabavna dosjetka te nepromišljenost tipa “što na umu – to na drumu” životni stil. I doista, Mesić je nebrojeno puta unio krčmu u svoju predsjedničku dužnost i tu dužnost u krčmu. Recimo, kad bi koji hrvatski bosnoljubac, uz piće u gostionici na Dodikovu najavu referenduma o odcjepljenju u Republici Srpskoj, rekao: “Ma, tim bi Srbima hrvatska vojska trebala presjeći koridor!” – bila bi to samo uobičajena afektacija kojoj se ne bi pridavalo osobito značenje. Ali kad takvo što, i to na primanju za novinare, izjavi Mesić, onda je to vijest i za CNN. Mesić nikad nimalo strasti i solidarnosti s golemom većinom Hrvata u susjednoj državi nije unosio u zauzimanje za ravnopravnost naših sunarodnjaka u BiH, pa ga i zbog toga i zbog stalnih prepucavanja s Dodikom Bošnjaci obožavaju, a Hrvati i Srbi, blago rečeno, ne podnose. Ova prijetnja vojskom Dodiku i Srbima nimalo neće nauditi, dapače, ali mogla bi biti dodatan argument protiv zahtjeva Hrvata kojima će pod nos biti stavljan “njihov” Mesić kao uzor. Krčma kao uzor!

25

JAVLJAJU RUSI

Poginuo srpski plaćenik Živković? Četnik sjedio u prvim redovima na Putinovom govoru, regrutirao Srbe za 200 eura

NA MIROGOJU

FOTO Pijanist Emil Vukov ispraćen na posljednji počinak, počast mu odao i premijer Plenković

DIO HRVATSKE POVIJESTI

FOTO Motaj, motaj, dobar! Na livadu blizu Bjelovara istovarili MiG i helikopter Mi-24. Ali imaju dobar razlog

100% reciklabilna

Je li ovakva ambalaža put prema čišćoj budućnosti?

Vrijeme je za promjene

Stakleni stropovi i ljepljivi podovi: kako nevidljive prepreke koče napredak žena

Ovo je pravo koje vam telekomi od jučer ne smiju uskratiti