Sve su glasniji kritičari predložene energetske strategije koji
smatraju da orijentacija na uvozni ugljen i skupu tehnologiju, pa i
moguća opasnost koju donose nuklearke, nikako ne smije biti glavni dio
hrvatske budućnosti.
Uvozna ovisnost
Jedan od glavnih ciljeva energetske strategije vezan je uz izgradnju
novih 3500 megavata koji bi do 2020. godine trebali osigurati dovoljno
električne energije, što je čista megalomanija, tvrdi Miljenko Šunić,
prvi čovjek Hrvatske stručne udruge za plin. Cijeli scenarij leži na
ugljenu i nuklearki, a pritom se ne vidi gdje se može uštedjeti ili
povećati učinkovitost.
Posebice je to važno kad je riječ o eventualnoj nuklearnoj elektrani za
koju je tehnologija iznimno skupa. I na kraju, sve je uvozno. Ako smo
pak naglasili da želimo biti energetski neovisni, trebali bismo sve
karte baciti na vodeni potencijal, obnovljive izvore i plin. Budemo li
se okrenuli tome, već za 15 godina mogli bismo biti energetski
neovisni, smatra Šunić.
S druge strane, stručnjaci iz Hrvatskog nuklearnog društva smatraju da
bez jedne nuklearne elektrane Hrvatska ne može imati sigurnu energetsku
budućnost. Danas se na temeljima nove tehnologije grade sjajne
nuklearke koje su posve sigurne i bez ikakva zagađenja proizvode
struju, a mogu se i modularno nadograđivati. Najbolje rješenje sigurno
bi bilo sudjelovanje u novom bloku NE Krško koji će graditi Slovenija
jer će sva druga rješenja, na žalost, prouzročiti probleme u vezi s
lokacijama, odlaganjem istrošenog goriva itd.
Strategija je temeljena na 30 posto rezerve, što je previše, smatra
Ljubo Majdandžić iz stručne Udruge za solarnu energiju, jer europske
zemlje imaju predviđenu rezervu od desetak posto.
Vjetroelektrane
Fotonaponi su još skupi, no uz poticaje i oni bi se isplatili, a
Hrvatska je idealna za uporabu sunca kojim se može zamijeniti čak i
tisuću megavata iz nuklearke. Tu su i vjetroelektrane koje su “hit” i
vjerojatno jedino rješenje bez problema.
ENERGETSKA STRATEGIJA Raste broj kritičara dokumenta
Umjesto nuklearke i ugljena, sunce i vjetar
