Mandatar Tihomir Orešković nije tražio za sebe sto dana poštede od kritičara kao da je znao da ih ionako ne bi dobio. Čak ni bivša premijerka Jadranka Kosor nije mu kolegijalno dala mira, već iz bloga u blog sugerira pitanja kojima ga treba sapletati i zajedljivo ga uznemiravati i prije nego što povuče prvi konkretan potez. Dakako, ona to čini, čuj, a kako drugačije nego dobronamjerno jer joj je kao bivšoj hrvatskoj liderici stalo da i vlada izabranika HDZ-a, odnosno Tomislava Karamarka, uspije.
Zbog toga je pobrojila o kojim sve pitanjima “mandatar mora imati jasna stajališta jer Vlada Saboru predlaže zakone i moguće izmjene zakona koji obuhvaćaju sva ova i tisuće i tisuće drugih pitanja”. Pri tomu je i sama upala u logičku zamku jer bi se netko neupućen mogao pitati zašto bi premijer morao znati odgovore na sve te tisuće i tisuće pitanja i čemu onda služi Vlada ako premijer sve mora znati. Sva ta pitanja iz novinarskog kuta vrlo su zanimljiva, i sam bih se kao čitatelj volio zabaviti čitajući kakav je odnos premijera prema ženama, djeci, medicinski potpomognutoj oplodnji, pobačaju, ukidanju presuda za ratno profiterstvo, slovenskoj žici i arbitraži, neovisnosti DORH-a i USKOK-a, nespojivosti funkcija, istupu biskupa o Boži Petrovu... Ukratko, na sva ona pitanja na koja smo u trenutku kad je Kosor postala premijerka bez izbornog mandata imali jedinstveni odgovor: “Kud Ivo, tud i ja.” Zar je posao premijera da baš o svemu ima mišljenje? Jest, ako su politički procesi i državna organizacija nebitni, a premijera glorificiramo kao sveznalog i svemogućeg vladara za kojim najbliži suradnici pa i nacija kliču, parafrazirano, “Kud Tim, tud i ja!” Očito, tek ako dosegne tu razinu, Orešković može reći da je uspio u Hrvatskoj.
Bivša premijerka zamjera mu što na neka pitanja odbija odgovoriti jer nema dovoljno informacija. Ne iznenađuje, jer Vladi, čuj, baš onoj u kojoj je i Kosor sjedila, neinformiranost nije bila prepreka za kriminalnu prodaju čak i strateški najvažnije državne tvrtke ili kad je i sama kao potpredsjednica Vlade bez dovoljno informacija potpisivala dokumente.
Oreškovića su prvo tretirali kao marionetu koja neće biti samostalna u odlučivanju da bi mu potom dobar dio Hrvatske nudio programske smjernice te kriterije i imena za sastav Vlade ili za korištenje njegova veta. Kad bi sve upute uzeo u obzir, taj proces formiranja čudovišta zvanog hrvatska Vlada sveo bi se na priču o dr. Jekyllu i gosp. Hydeu. Kao da mu nije dosta što Domoljubna koalicija i Most očekuju pa bi uz te političke zadatosti i ograničenja još morao voditi računa o željama medija, analitičara, eksperata, udruga, sindikata te drugih različitih interesnih grupacija. Unatoč temeljnom kriteriju stručnosti, članstvo i birači Domoljubne koalicije očekuju da u sastavu Vlade prepoznaju svoju relativnu pobjedu, s tim da i manje koalicijske stranke moraju znati zašto su ušle u koaliciju ili, politički korektno rečeno, zašto njihov stručnjak nije dovoljno dobar. I unutar samog HDZ-a postoji sukob “starih” i “novih” lica, a i o tom izboru ovisit će percepcija cijele Vlade. Primjerice, ako Josipa Rimac može proći kriterij stručnosti, Mostove kriterije kaznenopravne čistoće, može li proći i kriterij skromnosti kao jedan od temeljnih na kojem Tomislav Karamarko inzistira u djelovanju nove vlade, a zbog čega će očito morati poraditi i na sebi i na svojima. Što će o novoj vladi misliti “stari” HDZ ako u njoj baš nitko njihov ne bude zastupljen? Što se Mosta tiče, uz eventualni problem zvan Ivan Lovrinović koji “mora biti u Vladi”, zastupnici Mosta i utjecajni članovi ne smiju biti shrvani osjećajem da ih je HDZ iskoristio.
I sastavom Vlade Orešković želi poslati snažnu poruku međunarodnim institucijama, kreditorima i investitorima, ali i po načinu na koji koristi mandat koji mu je dala predsjednica očito je da želi pridobiti, osobito njemu, ali i reformama toliko potrebnu, širu podršku u Hrvatskoj. Nikad nijedan mandatar u procesu koji prethodi izglasavanju povjerenja Vladi u Saboru nije razgovarao s dotadašnjim dužnosnicima koje je ocijenio bitnima i očito vrijednima svoga stručnog poštovanja, a Orešković je potaknuo i nagađanja da neke od njih želi vidjeti i u svojoj vladi. To njegovo stručno koketiranje spaja “utopijske ideje” Mosta, HDZ-ovo zajedništvo i Oreškovićevo shvaćanje domoljublja, a iznad svega govori o njegovim liderskim sposobnostima, koje temelji na inkluzivnim metodama. Kako to da bivša premijerka to nije uočila, a uočava kojekakve marginalnosti za svoje kritičke konstrukcije. Mi Hrvati smo takvi, analitični.
Najlakse je iz komotne pozicije i bez odgovornosti prozivati nekoga a pri tome biti svjestan da sam nisi postovao postulate koje sad trazis od drugih. Nekad je pametnije sutiti.