Da će zakon o zabrani rada trgovina nedjeljom jednoga dana završiti na
Ustavnom sudu, moglo se predmnijevati, predvidjeti čim je taj zakon
donesen. Jedino se nije znalo kada će tužba na nj biti rješavana, kada
će se odlučivati o njegovoj zakonitosti, o njegovoj ustavnosti, i kada
će i kakva odluka biti donesena. Odluka Ustavnog suda preduhitrila je
najave Vlade da će o mogućem ukidanju zakona odlučivati tek nakon
praćenja njegovih posljedica. Kakve su te posljedice javno se ne zna, i
bi li zakon i mimo Ustavnog suda bio opozvan ili ne.
Oni koji vjeruju da bi loše gospodarske posljedice nedjeljom zatvorenih
trgovina ponukale Vladu da dokine zakonsku zabranu, vjerojatno su ili
nerealni optimisti ili pobornici ekonomske logike, uvjereni da nešto
poslovno loše nužno mora biti ukinuto. U Hrvatskoj i ne mora. Pa u to
smo se već mnoštvo puta osvjedočili. Da se Vlada držala jedino poslovne
logike, onda sada ukinuti zakon ne bi ni predložila.
Od gospodarskih posljedica njoj su tada bili važniji politički efekti,
zadržavanje crkvene podrške važnije od poslovne logike. Nemoguće je da
vlast nije znala za moguće negativne posljedice zabrane rada nedjeljom,
no očito se nije kanila zamjerati Kaptolu. Vlada je, čini se, trampila
moguće gospodarske gubitke za neke moguće političke dobitke. Ako je
Vlada Kaptolu zabranom nedjeljnog rada vraćala predizbornu potporu,
onda je vjerojatno vrlo zadovoljna nakon odluke Ustavnog suda.
Ono što bi poslije praćenja posljedica nerada nedjeljom, ako bi se
držala principa i ekonomske logike, morala učiniti sama, umjesto Vlade
učinio je Ustavni sud. Vlada se ne mora zamjerati Kaptolu, odnosi
države i crkve i dalje mogu biti dobri. Jer rad nedjeljom nije ukinula
Vlada, nego Ustavni sud. Kao po onoj narodnoj: Vuk sit, a sve ovce na
broju. Sasvim je očekivano i prirodno da je Crkva tražila da nedjelja
bude neradna.
Pa u poslanju je Crkve da iziskuje i nastoji da se “poštuje dan
Gospodnji”. No, nerealno je pritom očekivati da će svi koji nedjeljom
ne rade odjednom pohrliti na nedjeljnu misu. Oni koji u crkvu nisu išli
prije, neće u nju vjerojatno ići ni neradnom nedjeljom. Bez socijalne
osjetljivosti i crkve i države za one kojima je rad nedjeljom nužan,
prijepor o radu nedjeljom teško da će biti prevladan. Ustavni ga je sud
samo odgodio. Mogu li ga država i Crkva riješiti?
U POVODU
