Kako sam se nadala, dobro sam se udala, narodna je izreka koja možda najbolje opisuje rezultate konferencije “Europska unija - zapadni Balkan”, koja je održana u Sarajevu.
Imajući u vidu skepsu SAD-a i većine članica EU-a, inicijator, a to je španjolska diplomacija, izvukla je iz sarajevske konferencije najviše što je mogla. Iako bez epohalnih odluka i zaključaka, određeni rezultat ipak je postignut.
Problematičnoj regiji jugoistočne Europe, popularno nazvanom “zapadni Balkan”, poslana je nedvojbena umirujuća poruka da nastavak proširenja EU-a nije ugrožen usprkos teškim izazovima s kojima se ova asocijacija suočava posljednjih mjeseci. Da je u regiji postojao strah da bi slučaj “Grčka” i problemi u kojima se našla EU mogli rezultirati zaustavljem procesa proširenja na Balkan, moglo se vidjeti i na nedavnom sastanku predsjedatelja Predsjedništva BiH i predsjednika Hrvatske, Crne Gore i Srbije.
Predsjednik Boris Tadić otvoreno je upozorio Uniju da bi zaustavljanje proširenja moglo imati nesagledive posljedice po ovu regiju. Slični strahovi, u većoj ili manjoj mjeri, prisutni su i u vladajućim krugovima ostalih zemalja koje pretendiraju na članstvo u EU-u.
Zato je poruka koju su europski čelnici poslali sa sarajevske konferencije vrlo značajna i umirujuća. Usprkos krizi koju sama preživljava i porastu euroskepticizma u Njemačkoj i nekim drugim velikim članicama, EU ne odustaje od proširenja na jugoistok Europe. EU je spremna i pomoći u ispunjavanju uvjeta za članstvo, a oni su prvenstveno vezani za reguliranje međudržavnih odnosa u regiji, ali i na unutarnje reforme u svakoj od zemalja pojedinačno. Izvjesno je da će uz rješavanje statusa Kosova, pitanje unutarnjih reformi u BiH biti ključni izazov EU-a na Balkanu.
Rješavanje oba ova problema neće biti moguće bez aktivne uloge SAD-a, pa u tom smislu možemo biti zadovoljni što su Amerikanci simboličnim dolaskom Jamesa Steinberga na sarajevsku konferenciju pokazali da su spremni preuzeti ulogu koja se od njih očekuje. Naravno, mnogo toga će zavisiti od rezultata općih izbora u listopadu.
Novi odnos političkih snaga unutar BiH utjecat će na spremnost svake od strana u BiH na dogovor o stvaranju učinkovite i funkcionalne BiH, a to je ono što EU i SAD očekuju i traže od političkih čimbenika u ovoj zemlji. Sadašnje pozicije unutar BiH prilično su udaljene i izgleda skoro nemoguće zamisliti bilo kakav politički dogovor o ozbiljnijim ustavnim promjenama. No, treba znati da su i SAD i EU kao godinu promjena u BiH odredile 2011.
Do tada će biti formirana nova vlast, ali i uspostavljeni mehanizmi preko kojih će SAD i EU utjecati na proces pregovora o ustavnim promjenama u BiH. Još nije odlučeno hoće li biti imenovani specijalni izaslanici EU-a i SAD-a za Balkan ili će se djelovanje dva važna međunarodna čimbenika u bh. pregovorima osigurati na neki drugi način. Pred njima, ali i domaćim pregovaračima, naći će se težak zadatak - kako pomiriti bošnjačke zahtjeve za jačanjem središnje državne vlasti, srpsko stajalište o neupitnosti daytonske organizacije BiH i hrvatske napore da se osigura stvarna jednakopravnost triju naroda.
