Isprika don Živku Kustiću zbog propuštanja navoda imena Jutarnjeg lista
u kojem je u intervjuu od 4. svibnja iznio fundamentalističku tezu da
je "ateizam za kršćane najveća opasnost". Dan nakon mog komentara,
Kustić se u svojoj kolumni od 10. svibnja nije osvrnuo na onaj dio
komentara u kojem se kaže da svećenici ne bi smjeli držati vjerske
prodike ljudima drugačijih vjerskih pogleda, ali je ipak neizravno
poručio da oni ateisti koji se pridržavaju "objektivnih moralnih i
etičkih načela" nisu neprijatelji kršćanstva.
Posljedično imamo situaciju da oni ateisti koji su "dobri momci"
(unatoč tome što su ateisti) ipak nisu neprijatelji kršćanstva, a iz
Kustićeve opaske o nemoralnim kršćanima proizlazi i to da ni svi
kršćani baš nisu "dobri momci" iako se izjašnjavaju kao kršćani.
Stoga ispada da je govoriti u teološkim promišljanjima o ateizmu kao
opasnosti za kršćanstvo neprecizno, ali i štetno u zemlji u kojoj se
kršćanstvo smatra bitnim dijelom osobnog identiteta, na koji su
vjernici izrazito osjetljivi te neće praviti razliku između ovakvog i
onakvog doživljaja pojma ateizam i ateist.
Iako ne smatra da je ikoga uvrijedio, Kustić nije uvrijedio samo
ateiste nego i sve one kršćane koji ne pristaju na takvu listu zala
svijeta (u kojem ne manjka ni rata, ni gladi, ni mržnje) i kojima je
jasno da ateizam nije smislio Marx, kako to neki doživljavaju, nego je
on u Europi, na pretežno kršćanskom kontinentu, prisutan dulje od
kršćanstva.
Što se tiče Kustićeve žaoke, ni najmanje mi nije ispod časti navesti da
je riječ bila o Jutarnjem listu, pa ni ispričati se u prvoj rečenici
teksta. U svakom slučaju, onako tvrdo obrušavanje na propust s
navođenjem imena Jutarnjeg lista, i to na početku teksta, Kustiću
doista nije bilo potrebno jer je time indirektno upozorio na vlastitu
nevjerodostojnost.
On je, naime, 3. siječnja u kolumni u Jutarnjem listu predbacio
Večernjakovu novinaru Silviju Tomaševiću "iznošenje laži o mjestu
rođenja Isusa Krista" i "ugrožavanje vjere u Isusa" u članku u
Večernjem listu o jaslicama u Vatikanu. Imputirao mu je čak i to da je
člankom htio spriječiti ispunjavanje Pisma (za 21. stoljeće "pomalo"
neobična optužba), da bi na kraju Tomaševićev članak ocijenio
prizemnim. A najbitnije, Kustić je tada kao izvor naveo "zagrebačke
novine, koje žele biti jako ozbiljne", prešutjevši da je riječ o
Večernjem listu.
Obrušivši se na nas zbog naše posljednje pogreške, Kustić je rekao jako
puno o svojoj (ne)dosljednosti, ali i primjerom dokazao da je za
vađenje truna iz oka brata svoga doista nužno prethodno izvaditi balvan
iz vlastitoga.
POLEMIKA