08.01.2010. u 19:00

SUBOTA 2.1.
Skupi automobil ministricu bez lisnice određuje da nije iz stvarnosti
Počupali su se u Vladi oko nove preraspodjele službenih automobila za koju je zadužena ministrica bez lisnice Bianca Matković. Među ostalim, Sanaderova miljenica, koju Jadranka Kosor baš ne obožava, dodijelila je sebi novi BMW, a neki su se morali zadovoljiti malo starijim autima ne dobivši u zamjenu nove. Novi, luksuzan, skupocjen automobil jako je dobra izolacija od stvarnosti, u njemu čovjek ima osjećaj da ne pripada bijednom puku i da ne dijeli njegove nevolje. A u sve siromašnijoj Hrvatskoj to je za samopouzdanje naše političke elite vrlo važno, kao u siromašnim afričkim ili južnoameričkim zemljama. Kad vozilo malo ostari, kad se malo ofuca, kad počne poskakivati na ružnijem kolniku – dužnosnika obuzima nelagoda, učini mu se da je unižen i ponižen, da se vratio u oskudicu iz koje je bježao gazeći u tom bijegu po vlastitu poštenju, časti i neovisnosti. Kad je toliko toga žrtvovao, kad je kao osobnost nestao, nešto mu taj gubitak treba naknaditi. Tko sam ja? Ja sam moj automobil, ja sam moja titula, ja sam moja visoka plaća, ja sam moj luksuz, ja sam onaj kojeg drugi vide ne kao moju čast nego kao simbole moje moći. Ja nisam iz stvarnosti nego iz stilskih figura.

NEDJELJA 3. 1.
Rogozničani i kuće žrtve su izbora, Sanadera i M. Matulović-Dropulić
Rogozničani, kojima su Sanader i Marina Matulović Dropulić na spektakularan način srušili bespravno sagrađene kuće, dobili su kakvu-takvu zadovoljštinu – Općinsko vijeće oslobodilo ih je komunalnog doprinosa za te kuće, koji je i do 200.000 kuna. Ali slaba je to zadovoljština kad se zna da su stradali kao žrtve izbora. Prašina s njihovih ruševina bila je prašina u oči građanstvu koje se trebalo uvjeriti da se za pravnu državu bori premijer koji je, što se osobito sada vidi, kao nitko prije njega u njoj pravo pogazio. Obilje uzaludnih pitanja oni mogu danas postavljati. Zašto se nije pričekalo i vidjelo mogu li se te kuće naknadno legalizirati kao, uostalom, i drugdje? Zašto su u cijeloj Hrvatskoj pošteđeni bespravni graditelji koji imaju novac, moć, “ugled” i utjecaj? Istodobno dok je te kuće rušila, spomenuta se ministrica silno bogatila kupujući dionice IGH, a kupovala ih je zahvaljujući svom povlaštenu položaju. Može li se neka institucija u ovoj zemlji upitati zašto je te dionice kupila baš Marina Matulović-Dropulić koja im je bila blizu, a ne netko drugi, kao što bi se trebao upitati zašto su srušene kuće u Rogoznici ljudima koji su od moći i povlastica kakve ima ministrica tako daleko?

PONEDJELJAK 4. 1.
Nacionalni HPB dokazao: patriotizam i lopovština postali su sinonimi
Uhićen na granici Josip Protega, negdašnji direktor Hrvatske poštanske banke. Nepravedno bi bilo prejudicirati ishod postupka protiv njega i drugih uhićenih u akciji “Bankomat”, no ima dovoljno razloga da se čovjek tko zna koji put upita kako se moćnici odnose prema općem, društvenom. Rasipati državni novac na zajmove onima koji ih ne mogu vratiti i sebe nagrađivati milijunskim svotama za “uspješno poslovanje” – može samo netko tko nema nikakav osjećaj za zajedničko i tko ovu zemlju ne voli. Takav je na odgovornu dužnost došao vođen najprimitivnijim nagonom za grabežom i opstankom iz vremena u kojima uljuđenih zajednica nije bilo. Godinama je HPB isticana kao jedna od rijetkih koja još nije prodana strancima te je još u hrvatskom vlasništvu. Bilo je i zamisli da se pretvori u jaku nacionalnu financijsku ustanovu važnu za kreditiranje hrvatskoga gospodarstva. Utoliko je zahtijevala i posebnu brižljivost i poseban patriotizam, ali patriotizam i lopovština u dvadeset godina hrvatske samostalnosti uvelike su postali sinonimi. Koja sreća za Lijepu našu: strani plaćenici u prodanim bankama, Prka, Luković i drugi, kamatare za svoje gazde po Europi, a u jedinoj neprodanoj Protega i drugi grabe za sebe i prijatelje!

UTORAK 5. 1.
Sanaderova europejska retorika opčinila i “crvene“ komentatorice
Uljuđen, moderan, snošljiv, kulturan, europski, svjetski... Ti i slični komplimenti Sanaderu nizali su se u prvim mjesecima i godinama vladavine. Opčinjenost je bila tolika da je i izrazito “crvena” komentatorica svoju kolumnu pri kraju Sanaderova prvoga mandata naslovila riječima “Glasat ću za HDZ”! Opčinjavao je Srbe čestitajući im Božić sa “Hristos se rodi”, Talijane u Istri obraćajući im se na talijanskom, ljevičare i liberale “reformiranjem” HDZ-a, “detuđmanizacijom” i obratom u usporedbi sa stavovima iz vremena dok je bio u oporbi. Divili su se njegovu obrazovanju, energiji, prepričavali druženja s božanstvom iz Dugobaba, za života mu pravili spomenik. Pričalo se da jedan pisac, koji se kao diplomat proslavio kriminalnom rastrošnošću, priprema biografiju koja bi ga prikazala kao planetarnu veličinu. U posljednjih šest mjeseci, a pogotovu u proteklih nekoliko dana, otkrilo se da je iza monumentalne i kićene fasade kukavstvo, neodgovornost i pokvarenost. Ali s tom razlikom između nadčovjeka na riječima i patuljka na djelima Sanader je samo predstavnik poslijetuđmanovske građanske, uljuđene, europejske retorike koja je i u njega, i u Račana, i u Mesića, i u Pusićke služila kao pokriće za pretvaranje Hrvatske u koloniju EU.

SRIJEDA 6. 1.
Da je uspio Mesićev puč u Saboru 1994., “Oluje” ne bi bilo
Mnogo se puta Stjepan Mesić poskliznuo na ledu što ga je stvorila voda koju je sam prolio. Što i nije čudno kad se voli pačati u svašta. U šaroliku tematiku, a biografija mu je također šarolika. Pa “zaboravi” kako mu se samom može prigovoriti ono što prigovara drugome. Kad mu je po volji da nekoga ocijeni ustašoidom, to i učini premda se zna, crno na bijelom, da je prije dvadesetak godina sam pjevao ustaške pjesme. Kad mu je po volji da se nekom dužnosniku naruga što ne zna engleski, to i učini premda ga i sam ne zna. Kad treba koga optužiti za korupciju, vrlo ozbiljno to i učini, ali kad su posrijedi njegova kći i šogor, priča viceve. I tako dalje, do u nedogled. Sad je rekao kako bi Luka Bebić trebao podnijeti ostavku na mjesto predsjednika Sabora jer je sudjelovao u puču. U odgovoru Mesiću, Bebić je zanijekao da je bila riječ o puču te ga je podsjetio na pokušaj puča u Saboru 1994. godine što ga je vodio Stjepan Mesić, i to u “najdelikatnijoj i najtežoj fazi Domovinskoga rata”. I doista, kad vidite našega omiljeloga predsjednika na proslavama obljetnice Oluje, vidite kako se vrijeme narugalo tom pothvatu. Jer da je njegov puč uspio, oslobodilačke akcije zacijelo ne bi ni bilo i tko zna kako bi danas Hrvatska (teritorijalno) izgledala.

ČETVRTAK 7. 1.
Crkva, zbog njegova novca, nema ništa protiv Mamića
Na ovoj stranici kadšto se osvrnem na ispade Dinamova izvršnog dopredsjednika Zdravka Mamića, ali ga ovaj put, nakon njegove paljbe po politologu dr. Ivanu Šiberu, želim pohvaliti. Ne zato što mislim da je u sporu s “udbašem” Šiberom u pravu, nego iz drugih dvaju razloga. Prvi je Mamićevo čudotvorstvo kojim nešto što jedva postoji, a to su hrvatski nogomet i Dinamo, održava na životu, pa tako obnavlja legendu o španjolskom junaku Cidu koji je i mrtav uspravno jahao i plašio neprijatelja. Drugi je činjenica da je Zdravko Mamić glasnogovornik onih hrvatskih elita koje se bogate premda ni u čemu nemaju uspjeha. Kako god jadno stanje u zemlji bilo, one same sebe hvale, ističu svoje domoljublje i vole se postovjećivati s najvećim duhovnim autoritetom u zemlji – Crkvom. Crkva, kako vidimo, nema ništa protiv toga, pogotovu zato što te elite raspolažu novcem koji i njoj i te kako treba. Pa kada Mamić nemoć zvanu Dinamo, koji bez publike igra i zbog nedostatka interesa i zbog kazne, poistovjećuje s vjerom i domovinom, on samo preslikava opće stanje u vrhovima društva i promiče mit o nogometnoj igri u Hrvatskoj o kojoj se bez njega gotovo ništa i ne bi čulo. A i o čemu bi na sportskim stranicama novina pisali mediji s kojima je u vječnom sukobu!?

PETAK 8. 1.
Blagoslov kuća nama došljacima u Zagrebu budi uspomene iz djetinjstva
Došao mi je svećenik blagosloviti kuću. Za nas došljake u Zagrebu, koliko god bili stari, takav čin budi uspomene iz djetinjstva. Uspomene koje ti se utisnu u dušu i nikad se iz nje ne izbrišu. Jer, svećenik u našem domu bio je Bog u našem domu. Blago onima koji veličinu svetosti iz djetinjstva nikad ne umanje. A po toj svetosti blagoslov je kuća jednako važan kao i same kuće, kao što je krštenje djeteta jednako važno kao i dijete samo, kao što je vjenčanje u crkvi jednako važno kao i sam brak, kao što je kao i smrt jednako važna ispovijed s kojom u nju odemo čisti. Pripadnost obitelji, selu, gradu, domovini, zajednici koju vodi netko za koga smo glasovali na izborima oponaša iskonsku pripadnost Bogu. Zajednica bi bez Njega bila neprepoznatljiva, nemoguća, izgrizli bi je i izjeli zvjerski egoizmi. Kao dionike te zajednice, u blagoslovu kuća Bog nas čini dostojnim da uđe pod krov naš. Došao ili u našu samoću ili u našu brojnost, u naše veselje ili bolest, u našu zlovolju ili vedrinu – dođe nam kao ohrabrenje. Kad u gradskoj ulici, zgradi ili po seoskim putovima vidite svećenika kako ide od ulaza do ulaza, pomislite kako nas povezuje stazom posutom zlatnim, nevidljivim prahom Božjega zajedništva u kojem jedni druge poznajemo makar se nikad ne upoznali.

Ključne riječi

Komentara 28

DR
draga1955
17:20 09.01.2010.

Jeftino ti je to da su križevi iz kamenjara proistekli iz pljačke Hrvatske. Ateisti ne idu u Crkve i takve crkve ne trebaju.

BA
baltazar
19:50 08.01.2010.

EUfan, uvijek me zanimalo koje su to vrijednosti kojima se takvi i slični tebi klanjaju.

MI
miso
10:20 09.01.2010.

Ruka na srcu, \'patriotizam i lopovština u dvadeset godina hrvatske samostalnosti uvelike su postali sinonimi.\'

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?