Vaterpolisti Mladosti mogu se podičiti s čak sedam naslova europskog prvaka. Od onoga prvoga, osvojenoga 1967., prošlo je, eto, 50 godina. Ne znajući hoće li Klub i Grad na bilo koji način obilježiti tu godišnjicu, za proslavu su se na svoj način odlučili sami preživjeli igrači. U međuvremenu su preminuli samo Miroslav Poljak, Marjan Žužej i Marjan Jeger. Ostali su i živi i živahni, a među njima i legenda žabaca Ozren Bonačić (75).
Nitko tri puta zaredom
– Odlučili smo se okupiti 2. ožujka na jednoj, kak’ bi se to reklo, obiteljskoj proslavi. Bit će lijepo da se malo nađemo i družimo. Pozvali smo i igrače koji su nam se priključili sljedećih godina jer Mladost je od 1967. do 1969. tri puta zaredom osvajala naslov europskog prvaka, što nikome još nije pošlo za rukom – kaže Bone koji se može pohvaliti s ukupno šest Kupova prvaka. Pet je osvojio kao igrač (prvi s Partizanom 1964. kao posuđeni igrač), a jedan kao trener, s Mladosti 1996.
S njim se u Europi može uspoređivati samo partizanovac Đorđe Perišić koji ima šest igračkih naslova.
No, na upit koji mu je od tih šest europskih naslova najdraži, Bonačić se nije mogao odlučiti:
– Ovaj trenerski, on mi je jako drag. Teže je do naslova doći kao trener. Pozicija igrača mnogo je elegantnija, imate manje briga. Više ovisite sami o sebi, dok kao trener ovisite o igračima koje vodite, ne možete ući u bazen i nešto odigrati umjesto njih – kaže Bone koji se dva puta našao u Guinnessovoj knjizi rekorda kao vaterpolist s najviše odigranih utakmica za reprezentaciju: 1975. je imao 248, a godinu dana poslije 275 utakmica. Poslije su ga nadmašili, ali Bone ističe:
– Morate znati da reprezentacija tada nije tako često igrala!
Iako su ga na Savi često nazivali “dežurnim vatrogascem”, jer je uskakao kad god je zapelo njegovoj Mladosti, Bonačić više nema trenerskih ambicija. No, svoje je iskustvo stavio na raspolaganje žapcima, predsjednik je Stručne komisije.
– Mi smo jedno savjetodavno tijelo, pomažemo našim mladim trenerima koliko možemo. Iako je trenutačno u financijskoj pa i u rezultatskoj krizi, Mladost ima veliku perspektivu. Ima odlične mlade igrače, no trebat će dvije do tri godine krvavog rada da se približimo Jugu – ističe Ozren kojemu je nedavno, baš na njegov 75. rođendan, 5. siječnja, umrla majka.
Na upit kako provodi umirovljeničke dane, Bone je sa smiješkom odgovorio:
– Nije mi dosadno. Imam dvije kćeri i četvero unuka, a jedno je dijete s posebnim potrebama jer je sa sedam mjeseci stradalo u prometnoj nesreći. Pomažem koliko mogu. Osim toga sam i lovočuvar, a jedva čekam ljeto da na Svom Murteru krenem u ribe.
Na kraju smo Bonačića zamolili da nam ponešto kaže o svakom od svojih suigrača iz te šampionske 1967. godine.
Karlo Stipanić?
– Najbolji vratar koji je ikad branio u vaterpolu. Specijalist za obranu četveraca po čemu mu nema ravna.
Ivo Trumbić?
– Kao igrač i trener vodio je sve naše utakmice osim odlučujuće u Bukureštu kada je na klupu sjeo pokojni Coša Seifert. Trumbiću je bio puknut bubnjić, ali igrao je, dr. Padovan mu je nekako zaštopao ozlijeđeno uho.
Žuželj trener u vodi
Zlatko Šimenc?
– Bio je naš kapetan, odlično je igrao. Izvrsno je dodavao, od igrača s kojima sam igrao – najbolje. Dudo je imao snažan udarac, ali tata je bio bolji dodavač.
Marjan Jeger?
– Čarli je bio pouzdan u obrani i veliki borac. Sve nas krasila je iznimna borbenost, ali on je bio najfanatičniji.
Marjan Žužej?
– On je bio sve, vodio je i klub i nas igrače, nešto kao trener u vodi. Nezamjenjiv.
Miroslav Poljak?
– Fantastičan realizator. Kad smo se svi ostali bojali puknuti, on bi uzeo stvar u svoje ruke i pogodio. Bio je veliki zafrkant, ali zapravo svi smo bili, tad je ozračje bilo malo opuštenije.
Mladen Jonke?
– Bio je prvi branič, vrlo pouzdan, čvrst.
Marjan Pozojević?
– On je bio naš junior, ulazio je povremeno. Igrao je u obrani, ne puno, ali je odlično koristio svoju minutažu.
Rene Račić?
– Odličan u obrani, lukav, pronicljiv.
Zdravko Hebel?
– Naš pouzdani vratar, odličan, ali imao je tu nesreću da je branio u istom razdoblju i u istom klubu kao i Stipanić kojega ja smatram najboljim vratarom svijeta.
