Današnji dan za demokratsku i sekularnu Hrvatsku bio je važan zbog dva velika razloga. Prvi je odluka Ustavnog suda protiv zdravstvenog odgoja u školama, a drugi objava udruge “U ime obitelji” da je i prije roka prikupljen dovoljan broj potpisa za raspisivanje referenduma da se u Ustav unese odredba da je brak isključiva zajednica muškarca i žene. Ta dva velika događaja još su veća u očima vjernika, i to ne samo onih većinske Katoličke crkve nego i svih ostalih. Naime, tužbu Ustavnom sudu podnijele su zajedno udruga s katoličkom pozadinom Grozd i druga s protestantskom Reforma. A podršku su imale i od ostalih vjerskih zajednica, kako o pitanju zdravstvenog, tj. spolnog odgoja, tako i zahtjeva za raspisivanje referenduma.
Premda se na prvi pogled čini kako je zdravstveni odgoj na Ustavnom sudu pao isključivo iz formalnog razloga, odnosno zbog neispunjavanja zahtjeva za javnu raspravu i uvođenja u škole dok je školska godina već započela, onaj pravi, sadržajni razlog, čita se između redaka, a to je da svi roditelji nisu u ovoj zemlji imali jednaka prava sudjelovati u dogovoru o spornom zdravstvenom odgoju. Točnije, nikako nisu mogli ostvariti svoja prava i utjecati na njegov sadržaj, a koji i te kako ima utjecaja na njih i njihovu djecu.
Ustavni sud ispravio je, dakle, veliku i očitu nepravdu, jer nisu ljudi zbog zakona, nego zakoni zbog ljudi. No suci toga suda napravili su pritom i jednu veliku demokratsko-džentlmensku gestu, a to je da su u sustavu formalne i deklarativne demokracije partijsko-stranačkog tipa širom otvorili vrata narodnoj demokraciji i omogućili da vox populi nije poput pišljiva boba u političkoj i društvenoj stvarnosti, nego da doista ima svoje mjesto i težinu.
Naime, i jednu i drugu inicijativu, onu o zdravstvenom odgoju i onu o referendumu, smislile su, organizirale i provele udruge građana, čiji je nukleus, istina, bio oko nekoliko katoličkih i kršćanskih udruga. One, pogotovo ispočetka, nisu imale ni moć ni sredstva, a često ni načina prodrijeti do javnosti, a kamoli nametnuti svoje mišljenje. Međutim, tvrdokornost i isključivost aktualnih vlasti uspjela je zahtjeve tih udruga afirmirati i do najviših visina pa su, osim podrške javnosti, dobile i podršku vjerskog i crkvenog vrha, koji je dobio i obrise otvorene konfrontacije s državom, npr. na Bozanićevoj božićnoj misi. Nedostatak sluha za dijalog i nasilna narav ove vlasti cijelu su stvar zaoštrili do neslućenosti, pa je najveći dio javnosti stekao dojam da je na djelu otvoreni svjetonazorski i ideološki rat u kojemu je pobjednik unaprijed određen. No, na sreću, nije bilo tako.
Ustavni sud jučer je poručio drukčije. Poručilo je to i 380.000 građana koji su u prije roka dali svoje potpise za referendum, čak usprkos skojevskim napadima na štandove diljem Hrvatske. I to su poruke koje bude nadu da u Hrvatskoj ipak nije sve gotovo i da se ispod lažne demokratske maske vlasti (kako sadašnje tako i prijašnjih) skriva lice istinske demokracije koja može funkcionirati i po načelu pravednosti i volje naroda. I dati ovoj zemlji nadu za budućnosti, za kojom u ovom trenu očajnički vapije.
