Do Mjeseca smo putovali èetiri dana. Te sam 1972. prvi i posljednji put dotaknuo sivu Mjesečevu prašinu – poput zaljubljenog čovjeka koji opisuje svoju najveću ljubav prepričavao je Charles Duke, jedan od devet živućih od ukupno 12 ljudi koji su hodali po Mjesecu. Bez treptaja i daha u prepunoj dvorani Tehničkog muzeja njegove riječi "gutali" su posjetitelji predavanja Put na Mjesec, priča jednog astronauta.
Let u svemir u vrijeme Charlesova djetinjstva bio je fantazija, a ljude koji bi poželjeli tako nešto, obilježili bi kao bolesnike. – Bio sam zaljubljenik u zrakoplove, a raketa je bila sljedeći izazov. Od ukupno 54 astronauta, koliko su ih prihvatili u svemirski program, tek dvanaestorica su hodala Mjesecom – prisjećao se Duke dok je na slajdovima vrtio nestvarne slike šetnje po Mjesecu.
Za prvi let, kaže, pripremao se dvije godine, a dugo ga je čekao. Nekoliko je puta bio u rezervnim posadama, a s Apollom 11 bio je zadužen da razgovara iz svemirskog centra u Houstonu.
Juha u svemiru
Nije kao u filmu
– U svemiru ne vidite zvijezde, nije kao u filmovima. Vide se samo sunce, mjesec, zemlja i čudni, “baršunasti” mrak – otkriva Duke detalje o krajolicima o kojima možemo samo nagađati. U njegovoj glavi, kaže, ostat će i više od slika, neki čudni mirisi i boje, zastrašujuća tišina sivog stranog svijeta i osjećaj pobjede nad sobom i prirodom. – Iza nas je 90 kilograma pažljivo probrana Mjesečeva stijenja – kaže Duke. Apollo 16 prva je misija s geološki upućenim astronautima.
Duke će govoriti u petak 18.30 sati u kinu SC-a te odgovarati na pitanja uvijek radoznalih posjetitelja.
