Zbog krađe zlatnine s pokojnika i iz grobova, dvanaest osječkih grobara i nosača osuđeno je na ukupno 19 godina i osam mjeseci bezuvjetnog zatvora. Iza rešetaka neće morati tek Željko Gavrić, kojemu je godina dana zatvora zamijenjena radom za opće dobro, i to zato što je jedini od njih trinaest iskazao žaljenje.
Branislav Rašković, Vladimir Šaulić, Josip Burger, Ivica Dizdar i Željko Arlavi kažnjeni su s po dvije godine zatvora, dok su Roman Rusan, Sanel Drakčić, Zoran Martić, Željko Molnar i Mate Mišković osuđeni svaki na 18 mjeseci iza rešetaka. Dejan Vujić osuđen je na godinu dana, a Ivica Ećimović na 14 mjeseci zatvora.
Epilog je to, nepravomoćni, bizarne priče koja je u javnost buknula i šokirala još u veljači 2013. Osječka je gradska tvrtka Ukop toga dana ostala praktički bez ijednog grobara i nosača jer su svi uhićeni. Suđenje je dugo trajalo jer je to težak predmet kakav se, ističu pojedini osječki suci, "javlja jednom u karijeri". U optužnici, naime, niti za jednog optuženika ne piše točan iznos "zarade", a ostat će vječna nepoznanica i od koga su zlatni zubi, nakit i satovi uopće ukradeni. Samo je jedan Osječanin, imenom i prezimenom, nazvao sud za trajanja suđenja i izrazio sumnju kako je pokradeno zlato upravo s njegove majke prilikom pokopa, no on nije htio svjedočiti.
Sve su te enigme vješto koristile obrane, ističući kako ta zlatnina nije bila – ničija, pa ju se smjelo i uzeti. Sudac Mirko Ljubičić ispitao je, stoga, tri vještaka, zlatara i urara, koji su morali rekonstruirati iznos štete. Učinili su to po otkupnim blokovima iz zlatarnica u kojima su grobari i nosači prodavali svoj "plijen", te po izjavama samih okrivljenika. Bez konkretnih iznosa štete, stava su stručnjaci, i presudu bi "rušio" bilo koji viši sud. Najviše su, po tim izračunima, u džep stavili Sanel Drakčić, i to 53.678 kuna, zatim Vladimir Šaulić kroz čije je ruke, tereti se, prošlo 37.733 kuna te Roman Rusan, s iznosom od 13.214 kuna. Kada se sve zbroji, okrivljenici su dužni u državnu blagajnu uplatiti ukupno 147.256 kuna.
Grobovi i pokojnici u Osijeku, po optužnici, pljačkani su još od 1993. Gradska tvrtka Ukop nije tada imala “crno na bijelom” propisano što raditi s nađenom zlatninom. Praksa je pak bila “tko što nađe, njegovo je”. Priznali su to sami grobari u istrazi, no smatrali su to "pod normalno" pa se ni ne smatraju krivima.
Zube iz pokojnika, prilikom prekapanja starih grobova, vadili su kliještima, prstima ili su lupali lopatom po lubanji.
- Uzeo sam cipele s pokojnika jer mi firma nije mogla kupiti nove za posao. Kada mi se pokvario katalizator na automobilu, skinuo sam burmu s tijela da platim popravak - priznao je u istrazi Željko Arlavi, no kasnije se na sudu ipak branio šutnjom. Pred policajcima, kada su uhićeni, mnogi su se raspričali, dok su kasnije na sudu tvrdili kako je policija prisilom iskamčila priznanja. Svjedočiti su, stoga, morali i prozvani policajci, no nije utvrđeno da su uhićenike maltretirali ili ucjenjivali.
Evo i naše pravosuđe proradilo, samo dok dođu od grrobara do političara koji pljačkaju žive, mnogi će završiti kod ovih drugih.