- Tuna je preko svake mjere izlovljena te je riječ o problemu,
rješavanju kojega moramo pristupiti globalno - bio je
izravan Toshiro Shirasu, generalni direktor udruge japanskih ribara,
otvarajući u ponedjeljak u Kobeu konferenciju kojoj se odazvalo 300
izaslanika iz 60-ak zemalja svijeta zabrinutih zbog
uništavanja ribljega fonda.
O tome da Japan, najveći konzument tunjevine na svijetu, ne
širi paniku bez temelja, dovoljno govori studija objavljena
u znanstvenom časopisu Science, prema kojoj je crvena tuna svedena na
tek 10 posto svoje populacije iz 1975. te prema kojoj je samo 19 posto
populacije plavorepe atlantske tune uspjelo izbjeći istrebljenje iz
oceana, iz kojih se neumjerenim gospodarskim iscrpljivanjem
godišnje izvlače profiti od tisuća milijardi dolara. Prema
istoj studiji, već je sada izlovljena trećina ribe,
školjkaša, rakova i ostalih morskih organizama u
odnosu na količine iz 1950., te je prepoznatljiv trend koji prijeti
potpunim nestankom ribe za izlov do 2048. godine.
S druge strane, danas je moguće zamisliti nestanak pojedinih vrsta
morskih pasa, sabljarki, tune, dok je bakalar iz nekih nekoć bogatih
lovišta nestao. Kako nestanak jedne vrste za sobom ostavlja
posljedice i na sve ostale, opće osiromašenje oceana i mora
koje nam se odigrava pred očima struka već neko vrijeme naziva
"najvećim masovnim pomorom na Zemlji od nestanka dinosaura".
- S nestankom pojedinih vrsta remeti se cjelokupan
ekosustav kaže biolog Boris Worm s Dalhousie Universityja u
Halifaxu, koji je s kolegom Ransomom Myersom vodio istraživanje.
- Bio sam šokiran vidjevši koliko su
tendencije osiromašenja mora jasne. Ovo je gore od svega
što smo očekivali kaže on.
Za razliku od nekih prije napravljenih, pri izradi ove studije nisu se
koristili računalni modeli, nego su se bilježila isključivo izravna
opažanja. Pratio se ljudski utjecaj u 12 regija, među kojima i na
Baltičko, Sjeverno te Jadransko more, pri čemu se nisu
zaobišle ni priče iz narodne predaje te svi mogući podaci
unatrag posljednjih 1000 godina.
Ustanovljeno je da je 75 posto svjetskih ribolovišta potpuno
ili djelomično uništeno zbog izlova oko 100 milijuna tona
ribe godišnje, ali i zbog drastičnih globalnih klimatskih
promjena, koje ometaju mriješćenje pojedinih vrsta te
prouzročuju pojavu morskih organizama iz toplijih mora tamo gdje ih
prije nije bilo. Ilegalni izlov poseban je problem. Zbog sve
razvijenijeg ribarstva, sve većih brodova, tisuća kilometara mreža i
parangala stradavaju i dupini, morske kornjače, morske ptice, riblja
mlađ, nekomercijalne vrste riba i koralji.
Oko četvrtine svega ulovljenog u mreže biva bačeno natrag u more. Oko
300.000 dupina, malih kitova i pliskavica godišnje ugiba
zapleteno u mreže, u kojima skonča i 250.000 inače
zaštićenih kornjača. Godišnje se izlove i stotine
tisuća morskih pasa, zbog čega je, primjerice, 89 posto morskih pasa
maljeva te 80 posto bijelih morskih pasa nestalo iz sjeveroistočnog
Atlantika. Zbog lova parangalima duljine i do sto kilometara, pred
izumiranjem je 26 ptičjih vrsta, među kojima i 17 vrsta albatrosa. Kako
o ribarstvu izravno ovise dvije milijarde ljudi, izvjesna je ne samo
nevjerojatna prirodna nego i gospodarska katastrofa.
Iako je pozitivno to što se morski organizmi danas napokon
shvaćaju kao visokokvalitetna namirnica, galopirajuća stopa rasta u
marikulturi od 25 posto godišnje otvara niz problema. Vlade
pojedinih zemalja koje su odgovorne za najgore devastacije mora
nerijetko se hvale poticanjem ribogojilišta kojima se,
navodno, smanjuje izlov ribe u divljini. Problem je u tome
što se u ribogojilištima uzgajaju mesožderske
vrste riba, poput tuna, koje se hrani njihovim prirodnim plijenom,
haringama, srdelama, inćunima, skušama, što
predstavlja "ribarenje niz hranidbeni lanac".
Ni Europska unija se nije proslavila. Početni prijedlog Europske
komisije za 2005. o smanjenju kvota za pojedine ugrožene vrste od 30 do
50 posto Francuska je pregovorima svela na samo 15 posto, a planirano
smanjenje izlova inćuna od 85 posto, uz pomoć Španjolske,
srezala je na samo 10 posto. Španjolska je također sredila i
brisanje prijedloga o zatvaranju lovišta na
škampe uz Iberski poluotok.
Američki oceanograf dr. Mahlon Kennicutt jako je dobro sažeo problem u
intervjuu Vjesniku iz 2003.:
"Iz mora se izvadi više nego što ono može
nadoknaditi prirodnim putem. Tehnologija ribarenja dovedena je do
savršenstva. Danas se može izvući posljednja riba iz oceana,
i to je ono što najviše plaši."
Prijeteće brojke
10
Crvena tuna svedena je na tek 10 posto svoje populacije iz 1975.
19
Samo 19 posto populacije plavorepe atlantske tune uspjelo izbjeći istrebljenje iz oceana
75
75 posto svjetskih ribolovišta potpuno ili
djelomično uništeno zbog izlova
100
U svjetskim morima izlovi se oko 100 milijuna tona ribe godišnje
