Sva je sreća pa su Iana Fleminga nadglasali kad mu je palo na pamet da njegova književnog junaka na filmskom platnu utjelovi netko drugi. Producent je, naime, uporno agitirao za razmjerno nepoznatog Seana Conneryja, bivšeg fizikalca, zidara, laštitelja mrtvačkih kovčega, spasitelja na plaži i umjetničkog modela na Akademiji likovnih umjetnosti, koji je bljesnuo uz Tippi Hedren u Hitchcockovoj “Marnie”, ali mlada zvijezda u usponu nije bila ono što je Ian Fleming sebi zamislio da utjelovi Jamesa Bonda. Bilo je tu možda i vrlo osobnog otpora.
Jer, Fleming, on je bio pravi engleski gospodin, imućan i školovan, koji je Bonda uvelike kreirao na sliku i priliku samome sebi: i on je pušio 70 cigareta na dan, bonvivan par excellence, unuk milijardera, u mladim danima izbačen s elitnog sveučilišta zbog afere sa striptizetom, koji se ozbiljnije pozabavio vlastitim životom tek kad ga je bogati djed razbaštinio. Presudan za odabir njegova životnog puta bio je staž vojnika s važnih ratišta, koji je većinu radnog staža uknjižio kao mornarički špijun. Upravo mu je ta karijera otvorila mnoga javno zatvorena vrata, susrete s jedinstvenim ljudima iz obavještajnog miljea, mnogo adrenalina, napetih situacija i bliskih susreta sa smrću.
Jedne zime zasjeo je na svom imanju “Golden Eye“ na Jamajci i stvorio novi tip junaka za 20. stoljeće, kada u ropotarnicu odlazi pristojni momak iz susjedstva, a na scenu stupa promiskuitetni hedonist koji ubija s lakoćom. Za svog je filmskog junaka Bondov literarni otac želio više od Conneryja, no ubrzo je shvatio da će upravo s njim dobiti sve što je ikad priželjkivao. I tako je rođen filmski agent 007.
U službi njezina veličanstva
Pedeset godina nakon što je 1962. godine na Jamajci pala prva klapa prvog “Bonda” pod naslovom “Dr. No”, svijet slavi neponovljivu, neodoljivu karizmu koja je s lakoćom hipnotizirala publiku kroz desetljeća. Velik dio tog inicijalnog uspjeha zasluga je upravo Conneryja, čiju interpretaciju Bonda mnogi i danas smatraju najboljom. Premda su “dozvolu za ubijanje” iz njegove ruke kasnije preuzeli drugi glumci - od Georgea Lazenbyja, Rogera Moorea, preko Timothy Daltona i Piercea Brosnana do Daniela Craiga - darući Bondu i ponešto vlastite osobnosti, oni dijele uglađenost i šarm, sklonost martiniju, skupim odijelima i Aston Martinu, najnaprednija oružja te superiorni um - i sve to u službi Njezina Veličanstva. A žene, to je posebna priča.
“Pazi, tri po filmu. Bond mora imati tri djevojke u svakom filmu, a sve ostalo ti je prepušteno na volju“, prema legendi je producent Broccoli naložio režiseru Johnu Glenu kad je preuzimao serijal. To je bila mjera za Bonda. Od Ursule Andress do Eve Green, ljubio je najljepše žene današnjice koje su, bilo učiteljice danskog ili dokone bogatašice na jahti koje Bond spašava skokom iz padobrana u plamenu, sve do jedne zalegle pod njim.
Pola stoljeća kasnije, postoji li išta što je o tajnom agentu 007 nepoznato ili barem manje poznato? Ime je dobio po američkom stručnjaku za ptice, a taj zoolog bila je – žena.
Nadalje, agent 007 vjerojatno nikada ne bi postojao da se Fleming nije izborio za dvomjesečni godišnji. Naime, kada se pridružio redakciji Kemsley Newspapersa, novinama u sastavnom dijelu London Sunday Timesa, bio je to uvjet kojeg je Fleming zatražio i dobio. Stoga je sa svog posjeda na Jamajci od 1953. pa sve do za njega fatalne 1964., izbacivao po jednu knjigu o avanturama slavnog agenta.
Ne bi bilo pošteno reći da je kreirao Bonda isključivo promatrajući vlastiti odraz u zrcalu: lik je sazdao i od nekolicine agenata s kojima je gulio u mornaričkoj obavještajnoj službi, pa kroz Bonda dišu i Patrick Dalzel-Job, Sir Fitzroy McClean, skijaš-špijun Conrad O’Brien-ffrench, te dvostruki agent MI6-a Dušan Popov.
Zanimljivo, jedna od najpoznatijih scena iz filmova o Bondu - ona kad vraćajući se iz eksplozivne podmorske akcije izranja iz mora u ronilačkom odijelu, ispod kojeg krije besprijekoran smoking za predstojeću glamuroznu večeru - temelji se na stvarnom doživljaju špijuna MI6 tijekom Drugog svjetskog rata, tvrdi nova knjiga o povijesti te tajne službe.
Opsesivni kolekcionari filmova iz serijala o Bondu pobrojali su da je njihov junak u sebe ulio sveukupno 114 pića, odnosno jedno svake 24,3 minute. Iako ga prepoznaju po čaši martinija, najčešće je u ruci imao šampanjac, a jednom je filmu pijuckao i pivo. Pušenja se ostavio 2002. godine u “Umri drugi dan”, kada je zapalio svoju posljednju cigaretu.
MI6 agencija ne okuplja baš sijaset vrhunskih tajnih agenata: Bond je samo jedan od njih sedmorice ali, naravno, bolji od svih. Agenti 002, 003, 004 i 009 poginuli su u akcijama, za 006 se smatralo da je nestao da bi se pojavio kao negativac u “Zlatnom oku” prije nego ga Bond pošalje s one strane vječnosti. Jedini dostojan Bonda je, smatra se, agent 008 koji se često u filmovima spominje kao njegova zamjena ukoliko se agentu 007 nešto dogodi. Agenti 001 i 005, međutim, iz nepoznatih se razloga nikada ne spominju.
Premda filmovi o Bondu djeluju kao nepovezane cjeline, svaki od njih na kapaljku nam je donosio ponešto novog iz biografije tajnovitog tajnog agenta. Tako doznajemo da je studirao na sveučilištu u Genevi, služio u Kraljevskoj mornarici pa sa specijalcim odlazi u važne misije. Kada mu je bilo 30 godina priključio se agenciji MI6, a osam godina kasnije dobija i 00 status, odnosno, dozvolu za ubijanje. Ovaj gospodin tečno govori engleski, francuski, njemački, talijanski, ruski a kad mu zatreba, progovara i grčkim, španjolskim, kineskim i japanskim jezikom.
Roger Moore na Stradunu
Kad se sve zbroji, nikoga ne bi trebalo iznenaditi što je 2012. godina gotovo u cijelosti posvećena upravo Bondu. Ovogodišnji Cannes bio je u znaku tajnog agenta 007, a u Nacionalnom muzeju motora u gradu Beaulieu na jugu Engleske, proljetos je otvorena golema izložba “Bond u pokretu: 50 vozila za 50 godina”, festival unikatnih primjeraka automobila, brodova i podmornica koje je Bond koristio u filmskim jurnjavama. Početkom srpnja u londonskom centru Barbican otvorena je, pak, izložba “Dizajniranje agenta 007: 50 godina Bondovog stila”, jedinstveni pogled u svijet dizajna i stila najutjecajnijeg svjetskog filmskog brenda.
Krunska proslava očekuje se 26. listopada u Londonu, na premijeri “Skyfalla”, 23. po redu filma o Bondu, trećeg u liku Daniela Craiga.
Ne računajući spomenuti film, na snimanje i produkciju dosadašnjih filmova utrošeno je milijardu i 123 milijuna dolara, a zarađeno vrtoglavih 11 milijardi i 686 milijuna, što Bonda čini najunosnijom franšizom u povijesti filma. Hollywood i London doista imaju razloga za slavlje. Hrvatima, pak, ostaje zadovoljstvo pri pogledu na Rogera Moorea, danas vitalnog penzionera koji nas u bijelom smokingu s leptir mašnom, svakoga rujna počasti svojim prisustvom na dubrovačkom Stradunu. Imati jednog Bonda u neposrednoj blizini, koji pritom ne ubija, lomi i ne razbija ženska srca i limuzine, rijetka je i iznimna čast.
