430 Celzijevih stupnjeva i 800 kilograma. Tolika je temperatura i težina pizza peći u začudo potresom neoštećenom lokalu u ulici Ksavera Šandora Đalskog u Petrinji, koju je početkom siječnja postavio pizza majstor Marin Vanjak, osnivač hrvatske pizzerije O'Hara i vlasnik konzalting tvrtke za ugostiteljstvo Pizza Premium Brands.
S današnjim danom, od 5. siječnja, ta peć ispekla je više od 30 000 pizza. To ništa ne bi bilo moguće bez svakodnevnog nesebičnog pomaganja 57 pizza majstora iz 19 hrvatskih gradova koji su s donacijama iz Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine i Italije pekli u prosjeku oko 1000 pizza dnevno od 10 do 18 sati.
Prva ideja bila je da peku između 300 i 500 pizza svaki dan, ali potreba se pokazala većom. Nije bilo problem pratiti jer se i broj volontera povećao. Odmah su dali do znanja da resursa imaju do početka veljače, a radit će na tome da na tom mjestu ostane pizzeria.
Posljednjeg dana red se ispred lokala stvorio već oko 9.30, priča nam Marin s kojim su iz Zagreba došli sinovi Ivan i Marko te supruga Mirela, a da je njihova misija, olakšati svakodnevicu Petrinjaca te svih koji su im pomagali kako bi lakše prebrodili posljedice potresa, uspjela govore mnoga nasmiješena lica stanovnika koji su strpljivo na temperaturama ispod 0 i na snijegu čekali svoje pizze. S obzirom na to da je ovo bio zadnji dan te je u cilju bilo potrošiti sve donacije, radili su po principu walk-in pizzerije, odnosno bez prethodne narudžbe, što je bila iznimka u odnosu na ostatak mjeseca.
Prve donacije dobili su od, ni više ni manje, od vlasnika pizzerije u centru Petrinje kojem je potres srušio lokal. Njemu će ostaviti ostatak namirnica koje ne uspiju potrošiti – kutije za pizzu, talijanske pelate i brašno te sve potrebno za novi početak koji ga uskoro očekuje. A koji neće biti lagan. To je samo još jedan u nizu pokazatelja da su solidarnost i nesebičnost recept za pozitivan odjek glasovite izreke „Ruka ruku mije“ i „Dobro se dobrim vraća“.
Njihovu nesebičnost Petrinjci neće zaboraviti. Dapače, mnogi su je odlučili nagraditi. Tako je recimo jedna baka iz susjedstva svaki dan donijela domaće kolače i uvijek pitala što im još treba, a gospodin koji je navratio po zadnje pizze ovih majstora, odlučio im se odužiti domaćom rakijom. – Ljudi! Hvala vam od srca. Ja sam se toliko najeo i ne mogu reći koliko sam sretan! – uzviknuo je treći gospodin nezaustavljivoj družini pizza majstora, među kojima je bio i Nepalac Krish Thagunna.
Picajoli koji su siječanj odlučili provesti u Petrinji nisu pekli samo pizze, to je zasigurno jasno. Ljudima su vraćali osmijeh na lice, što je svima na tom području bilo prijeko potrebno. Pokazali su, kao i mnogi chefovi koji su se odmah nakon razornog potresa aktivirali i u najbržem roku počeli pripremati tople obroke za sve na području Banovine, da nitko neće ostati gladan.
Zašto se ne može odgovarati smradu Jergoviću na njegova permanentan sranja ? Očito je za leve piskaranje tog babuna sveto pismo u koje se ne smije dirati.