Nek je i krao, ali i narodu je dao, a ovi drugi kradu samo za sebe, sažela je obožavateljica Milana Bandića dominantan robinhudovski pogled dijela puka na njegovo uhićenje. Tomu su bliski i pobornici teorije o političkom uhićenju kao i oni koji kažu “ne’š ti kriminala” sa zamjenom zemljišta i procjenom vještaka ili posve javnim “pogodovanjem” poduzetniku te neplaćanjem poreza u zemlji koja ima Listu poreznih dužnika na kojoj je 8369 djelatnih fizičkih osoba s dugom većim od 100.000 kuna, 68.946 građana s dugom većim od 15.000 kuna i 4691 pravnu osobu s dugom iznad 300.000 kuna. Ako se Bandića – kojeg nema na poreznoj listi srama – uhićuje zbog navodnog poreznog duga od 5,7 milijuna kuna, zašto onda nisu uhićeni dekani triju fakulteta koji, prema tumačenju Porezne uprave, duguju 95 milijuna kuna. A da i ne govorimo o zapošljavanjima ili voženju Mile Horvat i Sandre Perković. Zar se za to ljude trpa u zatvor, sprdaju se pristaše teza “nek je i krao” i “rade to i drugi”.
Taj pristup, a sličnome smo svjedočili i s estradnjacima u Fimi mediji, govori nam o uspješnosti politike nulte tolerancije na korupciju. To što su zbog tih slučajeva čak i ozbiljni analitičari izvrgnuli podsmijehu državne odvjetnike govori nam da u ovoj zemlji treba hrabrosti za uspostavu antikoruptivnog standarda. Pa što ako to rade i drugi! Bandić je uhvaćen i neka dokaže da je to bio interes grada, a ne nečiji privatni interes. Jednom tomu treba stati nakraj i upravo Bandić u priči s dvije proslavljene dame dobar je izbor za razgraničenje privatnog i javnog. Dobili smo pravilo, “idemo delat”!
Dijeleći šakom i kapom, Bandić je zadužio mnoge, ne samo Tomu Horvatinčića ili možda Petra Pripuza, već i beskućnike, učenike, studente, umirovljenike, sportaše, kulturnjake... Stostruki kum, dobročinitelj čija se djela pamte “u gradu i u svijetu” ili, kako je sam rekao zasluživši titulu “nepočasnog” građanina: “Moja djela govore od Odžaka do Gruda, od Tuzle do Sarajeva”. Zmaj od Kamenitih vrata ni sam ne zna koliko ima počasti. Počasni je građanin Podgore i Srebrenice, pa predsjednik NK Dinama, RK Croatia osiguranja, RK Lokomotive, RK Trešnjevke, Saveza gluhih, Udruge za školovanje pasa vodiča, Društva distrofičara, Vatrogasne zajednice Grada Zagreba... te član Udruženja obrtnika grada Zagreba, Udruge veterana 4. brigade i još niza udruga. Sve to nije postigao samo svojom, kako je svojedobno rekao Duško Ljuština, a sada ga ponavlja S. Perković, “apsolutno nadnaravnom energijom” već i s gradskim, našim novcem, ističu oni koji ga kude pa i likuju što je njegovu nesputanom rasipništvu, bandićizmu, došao kraj. Čovjek takve širine primao je mnoge darove, osobno ili kao gradonačelnik, tek će se vidjeti. U njegovu “kolekcionarstvu” upitne vrijednosti i navodno “skrivenom” u vikendici nema sličnosti s, meni osobno, patološkom i sebičnom strašću Vidoševića i Sanadera. Ali, razumijem da njihov pristup može biti bliži višem kustosu Muzeja suvremene umjetnosti. No čak i da je za Bandića umjetnost roba “za crne dane”, kako proizlazi iz psihologizacije Tihomira Milovca na tportalu, ružno je to vezati uz “mentalitet kamena i siromaštva, poznatog iz “Prosjaka i sinova”, koji pokazuje sklonost zaradi i preživljavanju u svim uvjetima”. Bi li tako govorio da je Bandić potekao s nekog drugog kamenjara i, zanimljivo, Milovac to nije uočio dok se gradio MSU, kad je Bandić amenovao milijune za otkup umjetnina koje su našle mjesto u muzeju.
>>Novi život u Remetincu: Bandić s 'običnim' cimerom
>>Baldasar o uhićenju Bandića: Ne bih baš rekao da je to nešto
Kada Darko Stazic za "iće i piće" potrosi preko 2 milijuna kuna namjenjenih kulturi - opet nikome nista, pa makar ga i knjigovoda prijavio...