Čitanjem imena žrtava nasilja na zagrebačkom Trgu kralja Tomislava u “pet do 12” u ožujku ove godine počeo je središnji prosvjed grupe građana nazvan #Spasi me, kojemu je cilj iskazati solidarnost sa žrtvama nasilja u obitelji te od države zatražiti da ih adekvatno zaštiti. Okupilo se više tisuća ljudi, nakon što je glumica i scenaristica na Facebooku otvorila grupu nazvanu #Spasime, koja je u tom trenutku okupila više od 52.000 ljudi.
U kratko vrijeme ova je grupa postala možda i jedino sigurno utočište za zlostavljane, mahom, žene, kao i zlostavljanu djecu koja su danas već odrasli, ali duboko ranjeni ljudi. Golem odaziv ohrabrio je administratore da svoje nezadovoljstvo s društvene mreže presele na ulice, potaknuti zločinom na Pagu gdje je otac s balkona bacio svoje četvero djece.
Snagu pokreta prepoznala je i vlast, pa se na zagrebačkom prosvjedu pojavio i sam premijer Andrej Plenković, a zajednički sastanci na najvišoj razini pokazali su da je u Banske dvore i na Pantovčak trebala doći glumica, kako bi žrtve do kraja godine dobile telefonsku liniju otvorenu 24 sata i sigurne kuće u šest županija, čineći ono što je trebao biti posao resorne ministrice.
Samo tri mjeseca kasnije, hvale vrijedna inicijativa #Spasi me na Facebooku okuplja tek 4000 ljudi, što znači da je gotovo 50 tisuća ljudi svoju borbu za žrtve obiteljskog nasilja radije nastavilo na neki drugi način i s drugim posrednicima, ili bez njih. Možda baš zato, neki su dan članice inicijative predvođene Veljačom napravile iskorak, doslovni, pa su se s Tomislavca ovoga puta preselile u 50-ak metara udaljeni luksuzni hotel Esplanade, odakle su u izravnom prijenosu na RTL-u krenule prikupljati novac za žrtve nasilja. Pritom je nešto gadno krenulo po zlu pa je od postavljenog cilja od milijun kuna što bi, prema procjenama, bilo dovoljno za godinu dana funkcioniranja humanitarnog fonda, na donatorskoj večeri pozivima građana prikupljeno 160.000 kuna.
Spektakl se u samo jednoj noći pretvorio u nezapamćeni debakl. No, drukčije nije moglo ni biti, sa zvijezdama estrade koje samo za jednu gažu zarade prikupljenu cifru, s toaletama koje koštaju kao godišnji kućni budžet zlostavljane žene, u “fancy” dvorani čiji je zakup zasigurno premašio svotu prikupljenog novca. A nije ovaj narod škrt ni neosjetljiv za tuđu nevolju. Pokazalo se opet, ne tako davno, kada je učas prikupljeno 35 milijuna kuna za liječenje malene Mile.
Bit će da je narod više vjerovao riječkom anonimcu Marinu Rončeviću nego Veljači u dizajnerskoj haljini dok korača crvenim tepihom, umjesto da ondje koračaju zlostavljane žene. Ili pak Severini Kojić, ad hoc samoproglašenoj žrtvi obiteljskog nasilja, čiji je vapaj u moru istinski teških životnih priča zvučao podjednako uvjerljivo kao i ona negdašnjeg premijera koji se usred poplavljene Gunje požalio na problem s vodoinstalacijama u vlastitoj kupaonici.
Nije novost da sit gladnome ne vjeruje, ali pokazalo se i to da gladni hrvatski građani ne vjeruju sitima. Samo, tko će sada spasiti pokret #Spasime?
Prosvjed #spasime
opa, izgleda da narod nije tako naivan kao što si je februarka umislila