Ante Vlahović, predsjednik uprave rovinjske Adris grupe rijetko istupa u medijima. Svoj posljednji intervju dao je prije 7 godina, a godišnje se pred mikrofonima pojavi dva puta – tijekom redovitog izvještaja dioničarima i za dodjela godišnjih donacija Zaklade Adris grupe. Iako je njegova tvrtka među najuspješnjima u Hrvatskoj i regiji te iako su ga mnogi svrstavali na razne ljestvice po uspješnosti i bogatstvu, on živi skromno i povučeno u Rovinju.
Primio nas je u svom uredu u sjedištu Adris grupe, koji se nalazi u staroj tvornici cigareta u samom središtu Rovinja. Novi se suvremeni pogoni nalaze u Kanfanaru, a stara tvornica TDR-a, od koje je nastala cijela grupa, sada služi za multimedijalna okupljanja umjetnika i medijskih djelatnika. Vlahović je doista jednostavan i duhovit čovjek, koji važe svaku riječ koju izgovori. Razgovarali smo o investicijama za koje se njegova tvrtka sprema u Rovinju, ali i o trenutačnoj situaciji u Hrvatskoj i opasnostima globalizacije. Gospodarski nacionalizam na koji Vlahović poziva sigurno će izazvati brojne reakcije i rasprave. Ako Francuska, Njemačka i Rusija imaju na to pravo, zašto Hrvatska ne bi mogla suvereno štititi svoje gospodarstvo i preostale nacionalne vrijednosti, pita se Vlahović.
Kako gledate na ono što se zbiva u hrvatskoj politici i korporativnom životu? Čini se da je sve premreženo krupnim aferama, intrigama, uhićenjima... Može li se govoriti o krizi hrvatskih elita? Može li se govoriti o svekolikom raspadu hrvatskog socijalnog i ekonomskog sustava?
Oko nas je previše pesimizma, negativnosti, neodgovornosti i urušavanja svih društvenih vrijednosti. Previše se sumnjičimo, optužujemo, podmećemo i bavimo sami sobom, a premalo prostora dajemo optimizmu, viziji, afirmaciji društvenih i nacionalnih vrednota i izvrsnosti. U takvim okolnostima treba znatno više energije i živaca ne samo za poslovanje već i za normalno življenje. Umjesto najboljih, prednost dobivaju prosječni ili ispodprosječni. Na žalost, hrvatsko je društvo blokirano egzistencijalnim strahom i nekompetentnošću. Čini se da je mnogo ljudi na pogrešnim mjestima te da su samo neuki i nekompetentni dobro raspoređeni. Imamo previše politike i politiziranja, a premalo ozbiljnog sadržaja, odvažnosti i vizije. Stjecanje jeftinih političkih bodova u ovakvoj situaciji, s jedne strane, kao i sporadično „krpanje rupa“ bez jasne vizije, s druge strane, produljuju gospodarsku agoniju. Imamo potencijala i tako nam malo treba da postanemo normalno društvo.
U kojoj mjeri u Hrvatskoj politika utječe na biznis, a u kojoj mjeri biznis na politiku? Kako se manifestiraju ti utjecaji?
Ne očekujem od politike da otvara nova radna mjesta. To je posao nas gospodarstvenika i poduzetnika. Od Vlade očekujemo da stvara uvjete u kojima će se podržavati, a ne kočiti poduzetnička inicijativa. Također, očekivati je da se odgovorni u našoj zemlji, ma iz koje stranke dolazili, vode nacionalnim, a ne nekim drugim interesima.
U vrijeme vladavine bivšeg premijera Ive Sanadera doneseni su zakoni koji su omogućili liberalizaciju tržišta cigareta. Koliko je ta činjenica utjecala na poslovanje vaše tvrtke i vaših kooperanata?
Samo u posljednje dvije godine imali smo tri promjene trošarinskog sustava i rast trošarina od 57%, čime se izravno naštetilo duhanskoj industriji, proizvođačima duhana u Podravini i Slavoniji, ali i krajnjim potrošačima, kojima je ionako pao životni standard. Naša marka Ronhill, primjerice, danas je opterećena sa 68 eura na 1000 cigareta, dok je Europska unija u svojim smjernicama zahtijevala 64 eura! Međutim, unatoč novim nametima, poskupljenju cigareta i dovođenju u pitanje održivosti naše proizvodnje, neće doći do znatnijeg punjenja državnog proračuna, već samo do povećanja neoporezivane potrošnje jer su u susjednim državama naše cigarete sada i višestruko jeftinije.
Tri stvari, po vašem mišljenju, koje bi Hrvatska trebala učiniti da se promjeni tijek stvari? Jesmo li spremni za ulazak u Europsku uniju?
Više samopoštovanja, kulture znanja i rada, a manje proizvodnje straha i nekompetentnosti; veća odgovornost prema domaćoj proizvodnji te konkretnija potpora onima koji investiraju u Hrvatskoj, otvaraju nova radna mjesta i izvoze.
Dojam je da će temeljeni biznis Adrisa, onaj duhanski, biti pod sve većim i većim pritiskom zbog zabrane pušenja, sve većih nameta, daljnjeg otvaranja tržišta... Kakva je vizija budućeg razvoja duhanskog poslovanja? Može li se uopće govoriti o razvoju ili ćete biti zadovoljni stagnacijom u duljem vremenskom razdoblju? Može li se naći znatniji rast na inozemnim tržištima?
TDR je danas vodeći proizvođač cigareta u jugoistočnoj Europi s tržišnim udjelom od 25%. U 2009. TDR je ostvario prodaju gotovo 13 milijardi cigareta i prihod od 231 milijun eura, što nas čini prepoznatljivom kompanijom u industriji i izvan nacionalnih okvira. Svaki četvrti potrošač u regiji potrošač je TDR-ovih proizvoda, a Ronhill je najjači regionalni brend. Više od 6,6 milijardi cigareta TDR je prošle godine izvezao na strana tržišta. Zapravo, više od 50 posto prodaje ostvarujemo na 15 inozemnih tržišta, čime je duhan, uz šećer, najvažnija hrvatska izvozna poljoprivredna kultura. Prošle smo godine učinili još jedan iskorak – širenje na arapsko tržište. TDR gradi tvornicu u Iranu. Planirani je kapacitet tvornice proizvodnja 6,5 milijardi cigareta godišnje. Prema tome, ne ovisimo isključivo o domaćem tržištu, što nam omogućava stabilnost. No, svjesni smo velikih promjena na tržištu, zbog čega već godinama Adris ulaže i u druge grane gospodarstva kao što je turizam i proizvodnja zdrave hrane.
Sve se češće raspravlja o profitabilnosti hrvatskog hotelijerstva. Adris je već stekao relevantna iskustva u turizmu. Dijelite li mišljenje da u našem hotelijerstvu nema i neće biti velike zarade? Spremate li nove investicije u turizmu?
Mi razmišljamo dugoročno. Posljednjih godina, unatoč krizi i recesiji, ulažemo u turizam. Naša Maistra je tako jedna od vodećih turističkih tvrtki u Hrvatskoj, koja u svome portfelju ima osam hotela, osam turističkih naselja, sedam kampova u Rovinju i Vrsaru, 11.600 smještajnih jedinica te dnevni prihvat više od 30 tisuća gostiju. Ostvarujemo 2,7 milijuna noćenja godišnje, što je više od 5% ukupnog hrvatskog turizma. Početkom 2009. otvoren je jedan od najluksuznijih hotela na Jadranu – hotel Monte Mulini u Rovinju, prvi hotel s pet zvjezdica u Istri. Planiramo da do 2012. godine gotovo sva naša hotelska ponuda bude na razini četiri i pet zvjezdica. Usporedbe radi, još 2004. imali smo samo 8% smještajnih kapaciteta s četiri zvjezdice. Naša najnovija investicija u turizmu gradilište je luksuznog hotela Lone u Rovinju, koji je ujedno najveća greenfield investicija u hrvatskom turizmu. Investicija je vrijedna više od 300 milijuna kuna, a hotel će zapošljavati 150 radnika. Otvaranje e očekuje tijekom sljedeće turističke sezone. Samo u proteklih pet godina u razvoj turizma uložili smo više od dvije milijarde kuna.
Jeste li zadovoljni investicijama u marikulturne projekte?
Kao što znate, početkom 2008. kupili smo tvrtke za uzgoj i preradu ribe Cenmar d.d. iz Zadra i Marimirnu d.d. u Istri. Potom smo kupili još dvije manje tvrtke. Danas je to jedna tvrtka, s krovnim brendom Cromaris, sa sjedištem u Zadru, u koju je do sada uloženo 14,7 milijuna eura. Tvrtka proizvodi 15 milijuna mlađi, što je svrstava u tehnološki napredne tvrtke. Više od 50 posto proizvedene ribe izvozi se u zemlje Europske unije. U iduće četiri godine u razvoj Cromarisa uložit ćemo dodatnih 30 milijuna eura kako bismo znatno povećali proizvodnju. Naš je plan povećanje kapaciteta za tri i pol puta u sljedećih pet godina. Do 2015. godine kapaciteti će porasti na gotovo 5000 tona. No, u tom dijelu našega poslovanja imamo i teškoća. U prošloj i ovoj godini tvrtka je ostvarila gubitke zbog visokih troškova restrukturiranja. Usto, Cromaris danas posluje u uvjetima pada subvencija, čije se potpuno ukidanje očekuje već u 2012. godini.
Već ste pred dioničarima Adrisa izrekli pokoju riječ o novim investicijskim vizijama. Govori se da ulazite u energetiku, o čemu je točno riječ?
Ne krijemo da, unatoč krizi, imamo ambicija za proširenje postojećih i ulazak u nove djelatnosti. Bitni elementi poslovne održivosti tvrtki u našem sastavu ovom gospodarskom krizom nisu ugroženi premda su svi naši glavni poslovi izrazito izloženi globalnoj i hrvatskoj krizi, gospodarskim stagnacijama i političkim turbulencijama te nelogičnim poreznim opterećenjima. Kad govorimo o konkretnim ulaganjima, vizija je Adris grupe proširiti se na održiv način, sami ili sa strateškim partnerima, na nova područja aktivnosti i tržišta. Ne krijemo svoju zainteresiranost za kupnju nekih od kompanija u državnom vlasništvu. Svjesni smo da će još nekoliko velikih hrvatskih javnih poduzeća biti privatizirano, odnosno prodano. Ako hrvatske korporacije ne kupe ono što još vrijedi u zemlji, teško ćemo moći govoriti o hrvatskom gospodarskom suverenitetu. Mislim da je u interesu svih hrvatskih građana da te kompanije, nakon rasprodaje najvećih hrvatskih kompanija strancima tijekom protekla dva desetljeća, ostanu u hrvatskom vlasništvu te se razvijaju pod vlastitim brendom, pozicionirajući se na međunarodnom tržištu, ali sukladno nacionalnim interesima. Na kraju, istina je da smo zainteresirani za ulaganja u energetiku.
Koliki je uopće investicijski potencijal Adrisa? Jednostavnije rečeno, s koliko novca, koji možete investirati, raspolažete? S dvije, dvije i pol milijarde kuna?
Ne bih licitirao brojkama, ali Adris ima i financijske snage i humanog potencijala ulagati u Hrvatskoj i u ovim teškim, kriznim vremenima. Stoga, vjerujemo da predstavljamo poželjnog partnera i hrvatskoj Vladi u daljnjim projektima privatizacije tvrtki u državnom vlasništvu. Možemo i hoćemo nastaviti ulagati u svojoj zemlji. Nismo špekulanti kojima je cilj kratkoročno zaraditi bez obzira na posljedice, već nam je u interesu u Hrvatskoj stvarati novu vrijednost i izvoziti, poslovati društveno odgovorno, čuvati nacionalne vrijednosti, a ostvarenu dobit ulagati ovdje, otvarajući nova radna mjesta i jačajući snagu domaćeg gospodarstva. Naša grupa pokazuje da je to moguće i da je to najlogičniji put ako želimo biti odgovorni prema sebi, društvu u kojem živimo i naraštajima koji dolaze. Imamo li i mi pravo na gospodarski patriotizam?!
Ako Đuro Popijač postane potpredsjednik Vlade za investicije, hoće li to pomoći domaćim i inozemnim ulagačima? Osjećate li kao predstavnik krupnog domaćeg investitora potrebu za uvođenje takve nove funkcije?
Jedna osoba, ma kako bila sposobna i vrijedna, ili nova funkcija, zasigurno neće znatnije promijeniti stvari. Potrebno je mijenjati društveno i ulagačko ozračje, dakle sustav vrijednosti. Prilagođavati zakone i propise te državni aparat na svim razinama učiniti učinkovitim servisom ulagačima, ali i građanima. Na žalost, u većini je slučajeva on svrha samom sebi, a građanima birokratsko opterećenje. To se, u interesu svih nas, mora promijeniti.
Je li zaista točno da u Hrvatskoj na lokalnoj i državnoj razini postoje brojne investicijske barijere? Imate li koji primjer iz Adrisova iskustva?Unatoč činjenici da smo godinama jedan od najvećih investitora u Hrvatskoj, Adris često nailazi, umjesto na potporu, na nerazumijevanje, kako na lokalnoj, tako i na državnoj razini. Spomenuo bih probleme pri korištenju turističkog zemljišta, gradnji hotela Lone, probleme s početkom gradnje poslovnog centra u Zagrebu (zbog neriješenih 40 četvornih metara!)... Spremni smo podnijeti teret krize te pripomoći daljnjoj nadi hrvatskog gospodarstva, ali bili bismo sretniji kad bi se s nama i lokalne vlasti i resorna ministarstva barem ponekad konzultirali i prepoznali naše potrebe.
Jesu li moguća neka strateška povezivanja Adrisa s hrvatskim ili inozemnim kompanijama?
Kao što sam rekao, Adris ima snage, potencijala i volje nastaviti s daljnjim ulaganjima i širenjem. Ako nam se na tom putu, kao opravdana i poticajna, pokaže mogućnost nekih strateških partnerstava, nećemo od njih bježati. No, u svakom slučaju Adris ostaje hrvatska korporacija koja želi i dalje pridonositi stabilnosti hrvatskog gospodarstva, očuvanju radnih mjesta te porastu izvoza.
Kako Adris brodi kroz recesiju, kako pritom prolaze pojedini dijelovi biznisa?
Adris grupa, unatoč recesiji, ne smanjuje broj zaposlenika, već otvara nova radna mjesta. Ne smanjuje plaće, već poštuje kolektivne ugovore i dodatno ulaže u osobni razvoj i poboljšanje statusa svojih djelatnika. U vrijeme krize, kada su se mnoge kompanije potpuno financijski iscrpile te redom odustaju od kapitalnih ulaganja, Adris grupa nastavlja s razvojem i investicijama ulažući gotovo sve što zaradi. Vjerujemo da su investicije najbolji put izlaska iz krize i, u ovom trenutku, najbitniji izraz naše socijalne odgovornosti. Godišnje u prosjeku investiramo 600 milijuna kuna. Najveći smo domaći investitor u hrvatski turizam. Vjerojatno smo jedini primjer hrvatske kompanije koja je posljednjih godina ne samo ulagala u zemlji već je i od stranih vlasnika preuzela neke bivše hrvatske kompanije (npr., otok Sv. Katarina) i vratila ih u domaće vlasništvo. O važnosti Adrisa svjedoči i činjenica da je jedan od najvećih punitelja državnog proračuna, s dnevnim uplatama većim od 12 milijuna kuna. Godišnja davanja Adris grupe u državni proračun po raznim osnovama iznose oko četiri milijarde kuna, što je gotovo 4% proračuna Republike Hrvatske.
TDR je od svojih radnika-malih dioničara stvorio milijunaše ili čak multimilijunaše? Koliko je milijunaša stvoreno?
Upravo ovih dana navršilo se 20 godina od naše privatizacije. Vlasnici tvornice postali su radnici koji su je desetljećima stvarali. Podsjetimo, bivše jugoslavensko tržište počelo se raspadati u sedam zatvorenih i neuređenih tržišta. Hrvatsko duhansko gospodarstvo bilo je u gubicima i potpunom kolapsu, fragmentirano i nemoćno za promjene koje su bile potrebne. Nakon provedene privatizacije započeli smo svojevrsni preporod tvornice. Poslovnu smo koncentraciju izveli golemim bankovnim kreditima, koji su nadmašivali tadašnju našu financijsku snagu. O bogatstvo nismo mogli niti sanjati. Poslije se pokazalo da je privatizacija bila transparentna i gospodarski poticajna. Naša vlasnička politika politika je razumnih dividendi. Isplaćivali smo oko 10% dobiti, a ostalo ponovno investirali u hrvatsko gospodarstvo. Naši dioničari podržavali su sve naše razvojne projekte i ulaganja jer je riječ o ljudima koji su, na različite načine, sudjelovali u rastu i razvoju našeg sustava i drže ga dijelom sebe. Naime, ono što je javnosti manje poznato jest činjenica da – godinama poslije intenzivnog trgovanja na burzi dionicama Adrisa – više od 50% kompanije u vlasništvu je naših zaposlenika i umirovljenika. Adris grupa, zajedno s Maistrom, ima više od deset tisuća malih dioničara, od čega njih 500 su naši bivši i sadašnji kolege. Dakle, jezgru naših dioničara ne čine institucionalni i nezasitni dioničari, što nam daje snažan razvojni konsenzus. S druge strane, ne želimo biti lažno skromni. Činjenica je da svi naši bivši i sadašnji zaposlenici koji nisu prodali svoje dionice dobro zarađuju zahvaljujući dobrom poslovanju kompanije. Vrijednost tvrtke od privatizacije do danas porasla je više od 100 puta!
Mnogi tvrde da ste najbogatiji ili među najbogatijim hrvatskim građanima. Griješe li?
O mojoj poslovnoj uspješnosti govore poslovni rezultati. Što se pak bogatstva tiče, činjenica je da imam 12,6 posto vlasništva u Adris grupi, a koliko je to – dnevno je provjerljivo s obzirom na to da tvrtka kotira na Zagrebačkoj burzi. Taj postotak već godinama nije mijenjan. Zadovoljan sam onim što imam, ali i dalje živim jednostavno. Moj udio, kao i uspješnost i bogatstvo mojih kolega i nekoliko stotina ostalih dioničara-zaposlenika, ovisi isključivo o uspješnosti i bogatstvu Adrisa. To je naš zajednički projekt i zajednički uspjeh. Život posvećen poslu nije nešto što proživljavam sam, već sam okružen takvim kolegama i suradnicima. Kod njih uvijek pokušavam prepoznati ono najbolje, ono što su oni u svojim najboljim trenucima. Osobno u poslu vodim se načelom “usudi se, brini se i dijeli (eng. dare, care, share)”. Sretan sam što smo stvorili uspješnu tvrtku i pristajem na sve posljedice takvog uspjeha.
Kroz zakladu Adris pomogli ste mnogim obiteljima i institucijama. Kako se rodila ideja da pokrenete Zakladu?
Adris grupa je među prvima od vodećih hrvatskih kompanija odlučila pokrenuti korporativnu zakladu koja je po raspoloživim sredstvima, različitosti programa koje pomaže i uključenosti vodećih hrvatskih intelektualaca i znanstvenika postala vodeća filantropska organizacija u Hrvatskoj i regiji. Godišnje donacije Adris grupe veće su od milijun eura. Zaklada Adris je najveća korporativna zaklada u ovom dijelu Europe. Ciljevi rada naše zaklade su: promicanje i poticanje inovativnosti i kvalitete u znanstvenom i umjetničkom radu, potpora nadarenim studentima i mladim znanstvenicima, zaštita i promicanje hrvatske autohtonosti i jačanje ekološke svijesti te pomaganje najpotrebitijih u hrvatskom društvu. Adris grupa za financiranje zaklade godišnje izdvaja jedan posto dobiti iz poslovanja. Dosad smo tijekom četiri donacijska ciklusa za potporu projekta i stipendije izdvojili 17 milijuna kuna. Jednostavno rečeno, osjećamo potrebe, htijenja pa i tegobe zajednice u kojoj živimo i radimo. Korporacije ne mogu i ne smiju djelovati bez osjećaja za društveni kontekst u kojem se razvijaju.
Govoreći o razlozima dolaska u posjet \"Adris grupi\" predsjednik Josipović je istaknuo kako je u vremenu gospodarske krize želio posjetiti jednu od hrvatskih propulzivnih tvrtki koja se \"dokazala i na domaćem i na inozemnom tržištu\". To pokazuje, dodao je, kako hrvatska pamet, znanje i uspješnost može biti konkurentna i u Hrvatskoj, ali i izvan nje“, stoji u priopćenju na službenim stranicama Predsjednika Republike Hrvatske. Međutim, Josipović tog 28. kolovoza 2010. godine, jednostavno, nije smio posjetiti Adris grupu i Tvornicu duhana Rovinj. Između ostalog i zbog toga što se Adris grupa \"dokazala i na domaćem i na inozemnom tržištu\", kako to kaže predsjednik, organiziranim kriminalom i međunarodnim krijumčarenjem cigareta, a s čime je predsjednik sasvim sigurno vrlo detaljno upoznat, obzirom da je o TDR-u svojevremeno pisala i njegova današnja glasnogovornica Danica Juričić. Povijest financijskog uspjeha Adris grupe, o kojem je prilikom posjete Kanfanaru govorio Ivo Josipović, zapravo je kronologija organiziranog kriminala, duhanske mafije, pretvorbeno privatizacijske pljačke i ratnog profiterstva, koji su obilježili poslovni uspjeh te jedne od „najprofitabilnijih i najkvalitetnijih tvrtki i jedine u domaćem vlasništvu“. Državna revizija 2003. godine utvrdila: Ekonomska moć Adris grupe temelji se na pretvorbeno privatizacijskom kriminalu Prvi razlog zbog kojeg Josipović nije smio posjetiti Adris grupu i TDR, te na taj način dati podršku Anti Vlahoviću i njegovoj kriminalnoj grupi, je primjerice nezakonita pretvorba i privatizacija Tvornice duhana Rovinj i Tvornice duhana Zagreb. Ekonomska snaga Adris grupe izrasla je upravo na te dvije tvornice; TDR-u i TDZ-u, a posebno na robnim markama i financijskoj snazi nekadašnjeg TDZ-a. Međutim, Državna revizija je, nakon provedenog postupka revizije postupka pretvorbe i privatizacije TDR-a i TDZ-a, utvrdila kako su postupci pretvorbe i privatizacije ove dvije tvornice duhana bili – nezakoniti. Drugim riječima, Adris grupa, odnosno grupa koju javno zastupa Ante Vlahović, stekla je vlasništvo nad TDR-om i TDZ-om pretvorbeno privatizacijskim kriminalom, koji bi se vrlo lako mogao kvalificirati i kao poseban oblik ratnog profiterstva. Nalazom Državne revizije iz 2003. godine, utvrđene su brojne nezakonitosti kod pretvorbe Tvornice duhana Zagreb iz društvenog poduzeća u dioničarsko društvo; od nezakonitog prijenosa dionica TDZ-a na Zagrebačku banku d.d., do nezakonitog, namjernog smanjivanja vrijednosti nekretnina TDZ-a u procjeni temeljnog kapitala poduzeća, te utaji nekih od najvrijednijih nekretnina kod procjene kapitala u pretvorbi poduzeća 1993. godine, nakon čega je Hrvatski fond za privatizaciju izdavao dodatna rješenja kojima je uknjižena i prvotno utajena imovina, s namjerom da se umanji temeljni kapital TDZ-a kako bi se poduzeće moglo privatizirati po nižoj prodajnoj cijeni, odnosno nižoj vrijednosti dionice. Nalazom Državne revizije, sadržanom u „Izvješću o obavljenoj reviziji pretvorbe i privatizacije društvenog poduzeća Tvornica duhana Zagreb, Zagreb“, od 26 ožujka 2003. godine, klasa 041-03/01-01/460, Urbroj 613-01-02-03-27, utvrđeno je kako „postupak pretvorbe društvenog poduzeća Tvornica duhana Zagreb, Zagreb, nije obavljen u potpunosti u skladu s odredbama Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća. No, podsjetimo na detalje pretvorbeno privatizacijskog kriminala kod pretvorbe i privatizacije TDZ-a, koje je utvrdila Državna revizija 2003. Godine, a o čemu je Josipović, kao legalist koji je na dužnost predsjednika izabran pod krilaticom „PravDA“, svakako trebao voditi računa kod donošenja odluke o odlasku u Kanfanar i sastanku s Antom Vlahovićem arhitektom organiziranog duhanskog kriminala u Hrvatskoj. „Postupak pretvorbe društvenog poduzeća Tvornica duhana Zagreb, Zagreb, nije obavljen u potpunosti u skladu s odredbama Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća. Revizijom je utvrđeno: Prema elaboratu, procijenjena vrijednost Poduzeća iznosila je 52.209.381,- DEM. U procjenu vrijednosti Poduzeća nije uključena vrijednost zemljišta na lokaciji u Jagićevoj ulici u Zagrebu površine 7 004 m2, koja je procijenjena u iznosu 1.379.492,- DEM, niti vrijednost poslovnog prostora u Splitu. U obnovljenom postupku, prema rješenju Fonda iz siječnja 1996., vrijednost poslovnog prostora u Splitu procijenjena je u iznosu 252.100,- DEM, za što je povećan temeljni kapital Društva. Vrijednost zemljišta iskazana je u elaboratu samo za lokaciju Žitnjak, bruto razvijene površine 9 293,6 m2, ali ne obuhvaća troškove pripreme izgrađenog građevinskog zemljišta i troškove rente koji iznose 299.930,- DEM. Zbog navedenoga, ukupna vrijednost zemljišta prema elaboratu procijenjena je za 1.679.422,- DEM manje u odnosu na procjenu Fonda. Vrijednost priključaka s uključenim obračunom komunalne, individualne i zajedničke potrošnje, procijenjena je prema elaboratu u iznosu 7.667.246,- DEM, što je za 3.204.350,- DEM više od procjene Fonda. Ukupno procijenjena vrijednost nekretnina u elaboratu veća je za 1.524.928,- DEM od procjene Fonda. Kratkoročne financijske obveze u iznosu 270.800,- DEM i druge kratkoročne obveze u iznosu 5.097.164,- DEM pogrešno su dva puta uključene u knjigovodstvenu i procijenjenu vrijednost Poduzeća, zbog čega je knjigovodstvena i procijenjena vrijednost Poduzeća iskazana za 5.367.964,- DEM manje. Fond je, unatoč navedenim razlikama, donio rješenje o suglasnosti na namjeravanu pretvorbu i prihvatio procijenjenu vrijednost Poduzeća navedenu u konačnim izmjenama elaborata u iznosu 52.209.380,- DEM. U iskazu nekretnina Društva, kojeg je Fond dao rješenjem iz 1996., navodi se da je zemljište u Jagićevoj ulici uključeno u procjenu prije donošenja rješenja o suglasnosti na namjeravanu pretvorbu iz prosinca 1993. Uvidom u elaborat i izmjene elaborata, utvrđeno je da spomenuto zemljište nije bilo uključeno u procijenjenu vrijednost Poduzeća, te nije vidljivo na temelju čega Fond navodi da je zemljište na lokaciji u Jagićevoj ulici uključeno u procijenjenu vrijednost Poduzeća. S obzirom na navedeno, ne može se dati ocjena o realnosti procjene vrijednosti nekretnina i procijenjene vrijednosti Poduzeća. Procijenjena vrijednost Poduzeća iskazana je za 7.047.386,- DEM manje odnosno iskazana je u iznosu 52.209.380,- DEM umjesto 59.256.766,- DEM. Odgovorna osoba u Fondu bio je Ivan Penić, a u Društvu Milan Rebac. U temeljni kapital Društva uključeno je potraživanje društva Zagrebačka banka u iznosu 12.500.000,- DEM, iako nije nastalo do dana procjene vrijednosti Poduzeća odnosno do 31. prosinca 1991. Navedeno potraživanje temelji se na ugovoru o pretvaranju potraživanja banke u dionice od 25. listopada 1993. Ugovorne strane sporazumno su utvrdile da banka ima pravovaljano potraživanje, prema ugovoru o dugoročnom investicijskom kreditu za nabavu opreme, u iznosu dinarske protuvrijednosti 12.500.000.- DEM. Ugovoreno je da se navedena potraživanja, u postupku pretvorbe, pretvaraju u ulog, te da se banci izdaju dionice u skladu s programom i odlukom o pretvorbi. Ugovor je stupio na snagu nakon potpisa i odobrenja organa upravljanja, te nakon što je Fond donio suglasnost na namjeravanu pretvorbu. Stjecanjem 62 500 dionica, prestalo je potraživanje banke, a banka je postala dioničar Društva sa svim pravima i obvezama koje proizlaze iz statuta Društva. Ugovor o investicijskom kreditu za nabavu opreme zaključen je 2. srpnja 1993. u iznosu 12.500.000,- DEM uz (promjenjivu) godišnju kamatnu stopu 11,00%. Rok korištenja kredita ugovoren je do konca 1994., a rok otplate kredita je pet godina. Prema dokumentaciji Društva, do 21. listopada 1993. iskorišten je kredit u iznosu 12.500.000,- DEM. Sredstva kredita su djelomično (u iznosu 1.410.000,- DEM), iskorištena za nabavu opreme kako je ugovoreno. Neiskorišteni dio kredita u iznosu 11.090.000,- DEM utrošen je za kupnju obveznica Republike Hrvatske. Društvo je na temelju ugovora od 21. listopada 1993. kupilo od banke obveznice Republike Hrvatske u iznosu 11.225.867,90 DEM po nominalnoj dinarskoj protuvrijednosti. Banka se obvezala prodane obveznice otkupiti u roku 90 dana od dana zaključenja ugovora. Reotkup obveznica u iznosu 11.132.251,62 DEM izvršen je u razdoblju od konca studenoga 1993. do konca 1995., što nije u skladu s ugovorom. Nabava opreme planirana investicijskim programom iz svibnja 1993., plaćena je sredstvima iz dugoročnih kredita u iznosu 12.773.000,- DEM, na temelju dva ugovora zaključena u lipnju i studenome 1994. između Društva i društva Zagrebačka banka. Krediti su odobreni za nabavu opreme, na rok pet godina uz promjenjivu kamatnu stopu od 11,00% do 13,00% godišnje. Sredstvima navedenih kredita plaćena je oprema po ugovorima zaključenim s inozemnim dobavljačima, a oba kredita u cijelosti su otplaćena u studenome 1998. odnosno prije roka dospijeća. Potraživanja banke nisu nastala do 31. prosinca 1991. odnosno do dana procjene vrijednosti Poduzeća i nisu bila iskazana u poslovnim knjigama. Fond je rješenjem o suglasnosti na pretvorbu iz prosinca 1993., u cijelosti prihvatio pretvaranje potraživanja banke u dionički ulog u iznosu 12.500.000,- DEM. Navedeno nije u skladu s odredbama članka 2. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća, prema kojima je društveni kapital razlika između vrijednosti sredstava i vrijednosti obveza, uključujući obveze prema pravnim i fizičkim osobama na temelju njihovih trajnih uloga. Odgovorna osoba u Fondu u vrijeme donošenja rješenja bio je Ivan Penić. Temeljni kapital Društva u vrijeme pretvorbe iznosio je 64.709.400.- DEM, a dijelio se na 323 547 dionica. Mali dioničari su u postupku pretvorbe upisali 130 523 dionica nominalne vrijednosti 26.104.600,- DEM, društvo Zagrebačka banka na temelju pretvaranja potraživanja u dionice steklo je 62 500 dionica nominalne vrijednosti 12.500.000,- DEM, a 130 524 neprodanih dionica nominalne vrijednosti 26.104.800,- DEM preneseno je Fondu. Neprodane dionice u cijelosti su prenesene Fondu na temelju odluke upravnog odbora Fonda od 21. ožujka 1994. Navedeno nije u skladu s odredbama članka 5. stavka 3. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća, kojima je propisano da se neprodane dionice prenose fondovima i to Hrvatskom fondu za razvoj dvije trećine, a jedna trećina mirovinskim fondovima. Postupci privatizacije nisu obavljeni u potpunosti u skladu sa zakonskim odredbama. Revizijom je utvrđeno: Upravni odbor je u listopadu 1994. donio odluku o kupnji 32 354 vlastitih dionica u iznosu 6.470.000,- DEM, što čini 10,00% temeljnog kapitala Društva. Odredbama članka 24. Statuta iz travnja 1994., propisani su način i uvjeti pod kojima je moguće pribavljanje vlastitih dionica, odnosno vlastite dionice mogu se steći radi prodaje zaposlenicima na temelju ugovora o managementu ili o radu, radi statusne promjene, nenaplatnim pravnim poslom, radi sprječavanja nastupa štete za Društvo, te ako se otkupljuju dionice po ponudi dioničara zaposlenika Društva. Odluka o pribavljanju vlastitih dionica je nepotpuna, jer u njoj nisu navedeni razlozi stjecanja vlastitih dionica, niti su navedeni izvori financiranja otkupa vlastitih dionica. Razvojni program sadrži opće podatke o Poduzeću, analizu razvojnih mogućnosti i sposobnosti, pravce razvoja i ekonomsko-financijske aspekte razvoja. Dane su naznake mogućeg pravca razvoja, međutim ne sadrži iznos investicijskih ulaganja ili dokapitalizacije, ocjenu izvodljivosti, te rokove za provedbu, što nije u skladu s odredbama Upute za provedbu članka 11. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća. Predviđeno je povećanje proizvodnje za 10,00% na temelju postojećih proizvodnih mogućnosti, uz intenzivno tekuće i investicijsko održavanje kroz pet godina, proširenje djelatnosti i osnivanje novih društava u zemlji i inozemstvu. Razvojnim programom nije bio utvrđen tehnološki višak, a ocijenjeno je da će se u narednih pet godina broj zaposlenih prirodno smanjivati za oko 6,00% godišnje, što treba omogućiti novo zapošljavanje ili korekciju zaposlenosti“, stoji u nalazu Državne revizije. Iz nalaza Državne revizije razvidne su bitne nezakonitosti u postupku pretvorbe Tvornice duhana Zagreb: - nezakonito pretvaranje sumnjivog kreditnog potraživanja Zagrebačke banke d.d. u dionice Tvornice duhana Zagreb d.d.; - neuvrštavanje vrijednih nekretnina Tvornice duhana Zagreb u procjenu temeljnog kapitala društva kod pretvorbe i privatizacije, što dokazuje i dokumentacija Hrvatskog fonda za privatizaciju. Postoji opravdana sumnja, a na što ukazuje i nalaz Državne revizije, kako je navodna kreditna obveza Tvornice duhana Zagreb prema Zagrebačkoj banci d.d., na temelju koje su Zagrebačkoj banci izdane dionice TDZ-a, nastala fiktivno sa jedinim ciljem kako bi se na nezakonit način omogućilo Zagrebačkoj banci d.d., odnosno izabranoj i skrivenoj skupini novih vlasnika, da postanu vlasnicima značajnog postotka dionica Tvornice duhana Zagreb u pretvorbi. Državna revizija utvrdila je izvan svake sumnje, po službenoj dužnosti, kako se radi o nezakonitom stjecanju dionica u korist Zagrebačke banke d.d. Predsjednik je svojim posjetom TDR-u, i to u godini donošenja promjena Ustava, po kojima pretvorbeno privatizacijski kriminal i ratno profiterstvo ne zastarijeva, instutcijama svakako poslao krivu političku poruku, koja bi mogla značiti i političku zaštitu TDR-a i Adris grupe, te njihovih odgovornih osoba, od mogućeg kaznenog progona za privatizacijski kriminal na kojem se i temelji današnja ekonomska moć Adris grupe, o kojoj je predsjednik govorio u Kanfanaru. Na pretvorbeno privatizacijskoj pljački Tvornice duhana Rovinj (TDR) započeo je proces koji traje do danas: proces stvaranja balkanske duhanske mafije i njezine kriminalne hijerarhije koja vodi do najviših političkih institucija i dužnosnika u nekoliko država jugoistočne Europe. Da je to doista tako, dokazuje sadržaj kaznene prijave zbog pretvorbeno privatizacijskog kriminala u TDR-u, koju su 2. svibnja 2004. godine Državnom odvjetništvu podnijeli Luka Sučević i Franko Pačić. U svojem pismu s kojim su upoznati i glavni državni odvjetnik Mladen Bajić, ali i glavna državna revizorica Šima Krasić, kao i tadašnji potpredsjednici Sanaderove Vlade Jadranka Kosor i Andrija Hebrang, Sučević i Pačić detaljno opisuju na koji se način manipuliralo odlukama tadašnjeg Radničkog savjeta TDR-a, kako bi se odabranoj grupi pojedinaca, koja je uživala političku zaštitu državnih dužnosnika omogućilo stjecanje većinskog vlasništva nad dionicama TDR-a. „U Odluci je krivotvoren naziv SP „Tvornica duhana“ umjesto stvarnog naziva SP Trgovina, Duhan i Ambalaža, skraćeno SP TdiA, kako bi pojedinci nezakonito ušli u platni spisak TDR i nezakonito stekli pravo kupnje internih dionica prema prethodno opisanom obračunu OD (osobnog dohotka, op.a.). U tom je slučaju država oštećena za poreze i doprinose na ukupni čisti OD, a ne samo na 50% kao kod pravih radnika TDR. Najgore je ipak to, što su zbog te privilegije, rukovoditelji spomenutog složenog poduzeća šristali preuzeti ulogu izvršitelja te kriminalne pretvorbe i time došli u priliku kao članovi Uprave ili NO da nezakonito „zarade“ ogroman kapital, normiranim i „ozakonjenim“ pljačkama i od strane dužnosnika omogućenih pogodovanih kupnji dionica i imovine“, stoji u pismu Državnom odvjetništvu od 2. svibnja 2004. godine. Prema podatcima iz navedenog pisma, radnici i mali dioničari Tvornice duhana Rovinj (TDR) oštećeni su i prevareni manipulacijama Uprave i Nadzornog odbora načinom utvrđivanja šestogodišnjeg odnosno trogodišnjeg iznosa isplaćenih osobnih dohodaka. Detaljno se navodi i kako je policija u istrazi o kriminalu u TDR-u tijekom 1996. i 1997. godine, prikrila ovaj organizirani kriminal u korist duhanske mafije koja je pljačkom malih dioničara stekla većinske dioničarske pozicije u TDR-u. „Odgovarajući Pravilnik članom 2. određuje da te iznose poduzeće utvrđuje tako što ukupnu masu isplaćenih neto osobnih dohodaka za posljednjih šest mjeseci prije donošenja odluke o izdavanju internih dionica množi brojem 12 odnosno 6. Bez obzira na datiranje dokumenata, odluka o pretvorbi i prodaji poduzeća putem izdavanja internih dionica je obavezno prvi korak, bez kojega ne bi mogao biti niti sastavljen Obračun osobnih dohodaka. U slučaju pretvorbe i prodaje TDR to je odlučeno obaviti na temelju osobnih dohodaka za mjesec IX/1990. pa je logično bilo da se spomenute veličine izračunavaju na temelju isplaćenog neto osobnog dohotka u periodu III – VIII/1990. Vi ste u svojem Izvješću o reviziji na str. 11 naveli „Poduzeće nije bilo u obvezi izdati drugima interne dionice, jer je iskazani društveni kapital u skladu sa odredbama člana 1. Zakona o društvenom kapitalu koncem rujna 1990. bio manji u odnosu na trostruke godišnje plaće u Poduzeću koje su iznosile 386.703.000 din“. Već smo ranije dokumentirali kako je bio nezakonito utvrđen društveni kapital od ukupno 95.982.886 dinara umjesto ispravno u skladu s Odlukom RS, Zakonom i Pravilnikom ukupno 532.082.000 dinara, a sada Vam ukazujemo da ste kao i raniji „eksperti“ u policijsko – istražiteljskoj farsi 1996. i 1997. namjerno netočno u osnovicu ubacili i „pojačani“ osobni dohodak za IX/1990. i tako došli do netočnih trogodišnjih čistih osobnih dohodaka. U tome je i bit kriminalne pretvorbe. Utajiti i prikazati čim manji društveni kapital, izbjeći prodaju nakon osnivanja Agencije po tržišnoj cijeni, a povećati osobne dohotke napuhavanjem osnovice i utajom poreza i doprinosa iz osobnih dohodaka i kasnije poreza na dohodak“, navodi se u pismu Sučevića i Pačića, na koje su se oglušili kako Državna revizija i Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, te USKOK, tako i tadašnji Sanaderovi potpredsjednici Vlade Jadranka Kosor i Andrija Hebrang. Pismom se detaljno opisuje model pretvorbe i privatizacije TDR-a koji je omogućio maloj grupi oko Uprave i Nadzornog odbora poduzeća, stjecanje većinskog vlasništva nad ovih hrvatskim proizvođačem duhanskih proizvoda. Prijevarom, izdavanjem nezakonitih dionica, pljačkom malih dioničara, te pljačkom dionica dodijeljenih invalidima Domovinskog rata, članovi Uprave i Nadzornog odbora TDR-a stekli su svoje većinske vlasničke pozicije, uz pomoć državnog aparata i policije, koji su organizirano prikrivali ovaj pretvorbeno privatizacijski kriminal u TDR-u. Na taj način, politička je elita izravno sudjelovala i pomogla u stvaranju balkanske duhanske mafije, jedne od najmoćnijih kriminalnih organizacija na Balkanu. „U članku 5. pod a) u trećoj alineji i u članku 10.3. Statuta TDR-a vidljivo je da je grupa radnika (privremeno zaposleni) „kupila“ seriju običnih dionica 01-2/04 koje se ne mogu prenositi u roku od pet godina nakon kojeg roka se moraju obvezno predati Društvu po cijeni koja odgovara nominalnoj vrijednosti nakon tih pet godina od izdavanja dionica. Samo da Vas podsjetimo na činjenicu da je nominalna vrijednost dionice na dan izdavanja u X/1990. bila 143 DEM, a da je u slučaju ispravno utvrđene vrijednosti društvenog kapitala trebala biti 472 DEM. A vidi vraga baš dana 26. srpnja 1995. usklađenim statutom društva određena je nova nominalna vrijednost dionice 180 kuna iliti 50 DEM. I jasno je da su se dionice tih prvih godina „tržile“ interno po 50 DEM. To je samo jedna od mnogih insajderskih pljački malih dioničara. Najprije su radnici po ugovoru o djelu planski privremeno zaposleni, pa su ima izdane „malo drukčije“ nezakonite dionice sa protuzakonito određenom obveznom prodajnom cijenom, koje su im nakon odlaska iz poduzeća ili istekom pet godina otimane po 50 DEM, a da bi ih pogodovano „kupili“ članovi Uprave i Nadzornog odbora koji su sav taj pretvorbeni kriminal osmislili, organizirali, proveli i zaštitili između ostalih dužnosnika i uz pomoć ovog Vašeg izvješća (misli se na Državnu reviziju, op.a.)“, opisuje se u pismu. Osim pljačke radnika TDR-a, malih dioničara, nakon tog „insajderskog“ kriminalnog procesa, kako ga nazivaju Sučević i Pačić u svojem pismu, uslijedio je privatizacijski proces u kojem su članovi Uprave i Nadzornog odbora TDR-a opljačkali dionice koje su dodijeljene invalidima i braniteljima Domovinskog rata. Pljačkom braniteljskih dionica, pripadnici onoga što danas zovemo duhanskom mafijom, preuzeli su potpunu vlasničku kontrolu nad TDR-om. „Sličan samo još veći i podliji insajderski kriminal je učinjen prilikom privatizacije paketa od 28% dionica tj. 4 582 dionice pojedinačne nominalne vrijednosti 1.430 DEM prema nezakonito utvrđenoj vrijednosti društvenog kapitala, a koja je u slučaju ispravno procijenjenog i utvrđenog društvenog kapitala trebala iznositi 4.720 DEM, nakon što je te dionice Agencija prenijela Hrvatskom fondu za razvoj. U razdoblju od 1993. do 1995. Fond je dodijelio bez naplate 4 270 tih dionica članovima HVIDRE, koji su ih do kraja srpnja 1995. skoro svi prodali TDR po sramotnih 2.000 DEM kada im je stvarna kapitalna vrijednost bila 8.000 – 10.000 DEM. ... Beskrupulozno su ih opljačkali ljudi koji su proveli tu nezakonitu pretvorbu, sve sami članovi Uprave i Nadzornog odbora TDR kojima je zadatak da štite imovinu svojih dioničara. Već je 1992. sa pojedinim dužnosnicima sve razrađeno, pa je ta obmana najavljena i u dnevnom tisku, kada je pompozno najavljeno da će država dionice pokloniti ratnim vojnim invalidima a da će ih TDR otkupiti po čak 20% iznad nominalne vrijednosti. Jasno da su skrivali da je to tada bilo po jedva trećini prave vrijednosti, a kasnije samo petini vrijednosti. Jasno je da su tim insajderskim kriminalom jeftino kupljene dionice opet pogodovano stekli članovi Uprave i Nadzornog odbora koji su ukupni kriminalni projekt i osmislili“, stoji u pismu upućenom Državnoj reviziji, Državnom odvjetništvu, USKOK-u i potpredsjednicima tadašnje Sanaderove Vlade, u svibnju 2004. godine. Kriminalna grupa koju predstavlja Vlahović vlasništvo skriva iza skrbničkih računa: Netransparentno vlasništvo skriva detalje o privatizacijskoj pljački i tranzicijskom kriminalu „Adris grupa je među deset najprofitabilnijih i najkvalitetnijih tvrtki i jedina u domaćem vlasništvu, što je od iznimne važnosti i pozitivno\", kazao je Josipović dodavši kako su ga danas čelnici te kompanije izvijestili i s investicijama koje se čine i spremaju“, navodi se u priopćenju Ureda Predsjednika o Josipovićevom posjetu Kanfanaru. Međutim, ovi predsjednikovi navodi o tobožnjem „domaćem vlasništvu“ Adris grupe i TDR-a, naprosto nisu istiniti. Naime, ne postoji transparentna, javna i zakonita evidencija stvarnih vlasnika niti TDR-a, ni Adris grupe, što već samo po sebi ukazuje na sumnjive poslove onih koji se skrivaju kao pravi vlasnici TDR-a. Naime, netransparentno vlasništvo TDR-a i Adris grupe, skriveno je iza tajnih, skrbničkih računa, te je sasvim jasno kako se na taj način prikrivaju tragovi i detalji o pretvorbeno privatizacijskoj pljački duhanske industrije u Hrvatskoj, tranzicijskom kriminalu i ratnom profiterstvu na kojem je mala grupa tajnih vlasnika koje javno predstavlja notorni Ante Vlahović izgradila svoje multimilijunski vrijedno bogatstvo. Prema Izvješću tadašnje Središnje depozitarne agencije od dana 21. travnja 2006. godine, većinski vlasnici Adris grupe d.d. bili su: Skrbnički račun ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb; Skrbnički račun ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb; Skrbnički račun HVB SPLITSKA BANKA d.d., Split; Skrbnički račun PBZ d.d., Zagreb; Skrbnički račun PBZ d.d. /HSBC SECURITIES LUXEMBOURG s.a., Zagreb; Skrbnički račun PBZ d.d., Zagreb; Skrbnički račun HVB SPLITSKA BANKA d.d., Split; Skrbnički račun PBZ d.d./THE BANK OF NEW YORK AS CUSTODIAN, Zagreb. Prema Komisiji za vrijednosne papire dana 25. travnja 2006. godine, deset najvećih dioničara društva ADRIS GRUPA d.d. bili su: Ante Vlahović, Rovinj, 12,74 %; Plinio Cuccurin, Rovinj, 7,8 %; Branko Zec, Rovinj, 4,3 %; Antoin Pokrajac, Rovinj, 3,28 %; Ivan Lokmer, Rovinj, 2,73 %; Tomislav Budin, Velika Ludina, 1,83 %; Marica Šorak-Pokrajac, Rovinj, 1,68 %; Josip Etinger, Rovinj, 1,46 %; HVB SPLITSKA BANKA d.d./Enskilda/Šv. rezident, Split, 1,27 %; PBZ d.d./HSBC SECURIETES SERVICES, Zagreb, 1,25 %. Međutim, ovih deset najvećih vlasnika dionica Adris grupe, bili su vlasnici svega 38,17 posto dionica Adris grupe, dok su stvarni većinski vlasnici Adris grupe bili i ostali skriveni iza tajnih, skrbničkih računa. Dakle, podaci s kojima je Josipović morao biti upoznat prije službenog posjeta Adris grupi i prije javne izjave o „domaćem vlasništvu“ te kompanije, jasno demantiraju predsjednikovu izjavu o Adris grupi, koju je dao prilikom posjeta Kanfanaru 28. kolovoza 2010. godine. Duhanska mafija: Adris grupa i TDR glavna karika međunarodnog šverca cigareta na Balkanu Osim navedenih razloga zbog kojih Josipović nije smio posjetiti Adris grupu i TDR, a koji se argumentirano mogu dokazati, na temelju postojećih dokumenata, o kojima sasvim sigurno vrlo opširna saznanja „iz prve ruke“ ima i predsjednikova glasnogovornica Danica Juričić, koja je kao novinarka radila na temi pretvorbeno privatizacijskog kriminala u TDR-u i TDZ-u, te je pisala o sumnjivim i nezakonitim poslovima Adris grupe, zbog čega je, kako su mnogi sumnjali, u jednoj od medijskih kuća u Hrvatskoj i dobila otkaz; postoje i drugi razlozi o kojima je Josipovićev ured morao voditi računa kod odluke o odlasku u Kanfanar i susretu Predsjednika Republike s duhanskom mafijom. Naime, nesporna je činjenica kako su Adris grupa i TDR još od 1990. godina uključeni u orgnizirano kriminalno podzemlje, te kako sudjeluju u organiziranom međunarodnom krijumčarenju cigareta, te su se više puta našli na udaru međunarodnih i domaćih istraga. Također, nije tajna niti činjenica da je TDR tijekom 1990.-ih godina u dogovoru s pojedincima iz političkog vrha HDZ-a uspostavio najmanje dva pogona za ilegalnu proizvodnju TDR-ovih i TDZ-ovih cigareta, koje su bile namijenjene isključivo međunarodnom crnom tržištu, odnosno međunarodnom švercu cigareta, te su distribuirane kriminalnim kanalima podzemlja koje danas nazivamo balkanskom duhanskom mafijom. Od navedena dva pogona, ilegalni pogon kod Čapljine iz kojeg su distribuirane cigarete na crno tržište, završio je svojevremeno čak i u CIA-inim izvješćima o organiziranom kriminalu na Balkanu. Opljačkani radnici TDZ-a, u svojoj su prijavi Državnom odvjetništvu 2006. godine razotkrili i brojke, kao i detalje o švercu cigareta iz legalne proizvodnje TDR-a, što su u navedenoj kaznenoj prijavi potkrijepili vrlo detaljnim i provjerenim podacima. Prema tim podacima u 1992. godini na crno prodano čak 202 tisuće 55 kutija cigareta dnevno; u 1993. godini ta se količina popela na 311 tisuća 302 kutije cigareta dnevno; u 1994. godini ta je količina iznosila 107 tisuća 912 kutija sigareta dnevno; u 1995. godini 153 tisuće 55 kutija cigareta dnevno; u 1996. godini 186 tisuća 712 kutija cigareta dnevno; u 1997. godini 262 tisuće 876 kutija cigareta dnevno; u 1998. godini 256 tisuća 505 kutija cigareta dnevno; u 1999. godini 286 tisuća 986 kutija cigareta dnevno; u 2000. godini ilegalno je prodano 459 tisuća 247 kutija cigareta dnevno; u 2001. godini ta se količina popela na 519 tisuća 692 kutije cigareta dnevno; u 2002. godini 465 tisuća 480 kutija cigareta dnevno; u 2003. godini 412 tisuća 474 kutija cigareta dnevno; u 2004. godini 459 tisuća 544 kutije cigareta dnevno, a u 2005. godini 540 tisuća 380 kutija cigareta dnevno. Izračunato po godinama, a kako se to navodi i u kaznenoj prijavi od 8. lipnja 2006. godine, koju su Državnom odvjetništvu podnijeli radnici Tvornice duhana Zagreb, vidljivi su pokazatelji astronomske zarade Adris grupe i interesnih skupina iza te kompanije, od prihoda ilegalne trgovine cigaretama. Tako je, prema dostupnim podacima, u 1992. godini preko krijumčarske mreže ilegalno prodano 44 milijuna 750 tisuća kutija cigareta; u 1993. godini 113 milijuna 625 tisuća kutija cigareta; u 1994. godini 39 milijuna 125 tisuća kutija cigareta; u 1995. godini 55 milijuna 865 tisuća kutija cigareta; u 1996. godini 68 milijuna 150 tisuća kutija cigareta; u 1997. godini 95 milijuna 50 tisuća kutija cigareta; u 1998. godini 93 milijuna 625 tisuća kutija cigareta; u 1999. godini 104 milijuna 750 tisuća kutija cigareta; u 2000. godini 167 milijuna 625 tisuća kutija cigareta; u 2001. godini 189 milijuna 687 tisuća 500 kutija cigareta; u 2002. godini 169 milijuna 900 tisuća kutija cigareta; u 2003. godini 150 milijuna 553 tisuće 108 kutija cigareta; u 2004. godini 167 milijuna 733 tisuće 588 kutija cigareta i u 2005. godini 197 milijuna 237 tisuća 123 kutije cigareta. Ukratko radi se o tržištu od čak 190 milijuna kutija cigareta godišnje na crnom tržištu, u čemu značajni udio u financijskoj dobiti od takvog organiziranog kriminala ima upravo Adris grupa, kao što su to u svojoj kaznenoj prijavi Mladenu Bajiću dokumentirali radnici nekadašnje Tvornice duhana Zagreb. Dakle, više od 190 milijuna razloga zbog kojih Ivo Josipović nije smio posjetiti Adris grupu i TDR, te na taj način, svjesno ili ne, dati podršku onima koji su glavna dijagonala duhanke mafije na Balkanu, te tajnoj grupi vlasnika Adris grupe, koja je na ratnoprofiterskoj pljački, pretvorbeno privatizacijskom kriminalu i mafijaškim tranzicijskim odnosima izgradili svoju ekonomsku poziciju, koju je Josipović tako rječito pohvalio tijekom boravka u Kanfanaru. Predsjednik naprosto nije smio zanemariti sve ove činjenice, o kojima je imao izravne spoznaje preko Danice Juričić, kod donošenja odluke o odlasku u TDR, posebno kada se uzmu u obzir političke i druge moguće posljedice njegovog slikanja u društvu duhanske mafije (Plinia Cuccurina i Ante Vlahovića) te istarskog župana Ivana Jakovčića, koji je pod međunarodnom istragom u slučaju Afere Hypo. Domagoj Margetić