Zašto je Hrvatskoj trebala mirovinska reforma, što nam je donijelo izdvajanje u drugi stup i zašto je dobro i dodatno izdvajati u dobrovoljnu mirovinsku štednju, objašnjava predsjednik Udruženja društava za upravljanje mirovinskim fondovima Petar Vlaić.
Zašto je bila nužna mirovinska reforma i koliko je važno bilo uvođenje drugog stupa?
Glavni motivi za prelazak na kapitalizirani sustav su demografske promjene: sustavi temeljeni na generacijskoj solidarnosti u kojima postojeći zaposlenici svojim mirovinskim doprinosima stvaraju mirovine postojećih umirovljenika ne mogu izdržati promjene. Smanjuje se broj onih koji uplaćuju doprinose, a povećava se broj umirovljenika. Razlozi za pokretanje mirovinske reforme bili su i neodrživo stanje u tadašnjem mirovinskom sustavu; stopa zamjene (odnos posljednje plaće i prve mirovine) pala je sa 70-80% na 40-45 %, koliko je iznosila potkraj 1990-ih. Stvara se izravna veza između mirovine i rezultata rada, drugi stup potiče kasnije umirovljenje.
Koliki ste prosječan prinos ostvarili od početka rada fondova i koliki je u odnosu na neke druge zemlje?
Domaći mirovinski fondovi imali su bolje rezultate od mirovinskih fondova u zemljama OECD-a u 2008., godini krize. Dosadašnja ulaganja obveznih mirovinskih fondova rezultirala su prinosima koji su u gornjoj polovici prosječnih realnih prinosa mirovinskih fondova u Europi. Sustav investicijskih limita hrvatskih mirovinskih fondova dobro je postavljen. Nakon nedavne izmjene zakona članovi mogu, umjesto jednog, birati tri različita obvezna mirovinska fonda, koji se razlikuju po stupnju rizičnosti. Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga stalno nadgleda ulaganja mirovinskih fondova. Imovina pod upravljanjem mirovinskih fondova iznosi 74 milijarde kuna, od čega su 25 milijardi zaradili svojim članovima, a 49 milijardi su uplate doprinosa (korigirano za isplate i beneficirani radni staž). Prosječni prinos svih mirovinskih fondova kategorije B od početka rada iznosi 5,88%, dok je realni prinos za isto razdoblje od početka rada 3,65% (podatak od 30. listopada 2015.). Prosječni prinosi lani za fondove B kategorije iznosili su 6,19%. To su iznimni rezultati jer smo u razdoblju niske inflacije i kamatnih stopa.
Mislite li ipak da bi prinos mogao biti i veći da imate više slobode u ulaganju, da se možete više izložiti ulaganjima izvan zemlje ili povećati udio u dobrima u zemlji?
Prinosi su dobri, a naruku su nam išli visoki prinosi na hrvatske državne obveznice i snižavanje prinosa na obveznicama u cijelom svijetu, gdje smo sve do polovice 2013. godine morali ulagati barem 50% portfelja baš u hrvatske državne obveznice. Budući da upravljamo hrvatskim mirovinskim fondovima i uvijek nastojimo ulagati u hrvatske dionice bitno više nego što je udio naših kompanija u svjetskom gospodarstvu, hrvatske su dionice u godinama krize i sve do danas ostvarile bitno niži rast od europskog prosjeka. To znači da je potencijal rasta kvalitetnih kompanija u Hrvatskoj velik. Poboljšavanjem hrvatskoga gospodarskog položaja rasponi (spreadovi) na hrvatskim obveznicama nastavit će se smanjivati, a time padati prinosi na tim obveznicama, što će hrvatske mirovinske fondove prirodno usmjeravati na druge obveznice i oblike ulaganja. Razvoj domaćeg tržišta kapitala i dalje mora biti prioritet jer ima iznimnu važnost za naše gospodarstvo. Dobro je što je sada barem regulativno usklađeno s onim EU. Razvoj domaćeg tržišta kapitala ide u dobrom smjeru, ali malo sporije. Izlazak dioničkih društava na tržište svakako bi ubrzao tempo razvoja. Nova izdanja i IPO-i su važni i za drugi i za treći stup jer bi se postigla veća diverzifikacija ulaganja. Važnije promjene odnose se i na mogućnost stjecanja više od 10% vlasništva u kompanijama te ulaganja u infrastrukturne projekte u Hrvatskoj.
Što bi značilo ukidanje drugog stupa? Kako bi to utjecalo na umirovljenike?
Zamrzavanjem uplata kratkoročno bi se smanjio pritisak na državni proračun, ali bi se bitno povećali problemi u mirovinskom sustavu u budućnosti. Implicitno obećanje države budućim umirovljenicima bi se povećalo, a izostala bi bilo kakva štednja za te buduće isplate. S obzirom na demografska kretanja u Hrvatskoj i na izrazito nepovoljan omjer zaposlenih u odnosu na broj umirovljenika (približava se omjeru 1:1), adekvatne mirovine za buduće umirovljenike mogu se ostvariti samo uz dodatnu štednju. Drugi stup znači takvu štednju. Sredstva uplaćena u drugi stup ne troše se danas, nego će se trošiti tek kada današnji zaposlenici odu u mirovinu, što znači sigurnost budućih umirovljenika.
Demografi procjenjuju da bi se udio radno sposobne populacije do 2050. mogao smanjiti sa sadašnjih 2,8 na 2 milijuna. Do 2050. životni vijek 60-godišnjaka mogao bi se produljiti i za 23 godine (muškarci), odnosno 27 godina (žene). Imat ćemo sve manje onih koji plaćaju doprinose i sve više umirovljenika pa će sredstva koja budemo imali na osobnim računima biti korisna da se prebrodi taj jaz. Stoga je razumno štedjeti za treću životnu dob.
Kako povećati zanimanje za treći, dobrovoljni stup? I koliko je bitan za budućnost svakog umirovljenika?
U dobrovoljnim mirovinskim fondovima štedi 235.000 građana. Svrha je te štednje da se i u mirovini pokuša zadržati standard potrošnje koji može biti smanjen zbog nižih primanja u odnosu na plaću. Istraživanja pokazuju kako 47% posto Hrvata u 30-im godinama ne razmišlja o mirovini, a 62% Hrvata u 50–im godinama vrlo često planira mirovinu.•
>> Pola milijuna ljudi ima 56.000 kuna štednje, 150.000 - miliju
Adekvatne mirovine mogu se bar još za par godina dok se ima šta prodati na Jadranu ostvariti još uz dodatne strane kredite i obavezno domoljubno sanjarenje uz thompsonovu muziku da si svoj na svome.