Hrvatsko gospodarstvo očekuje prve poteze nove vlade, ali realnost svjedoči da će na kretanje BDP-a puno veći utjecaj imati splet okolnosti nego potezi ministara. Posljedica je to strukture gospodarstva koja počiva na državnoj potrošnji, turizmu i relativno skromnom izvozu koji je pod utjecajem narudžbi iz većih ekonomija koje nas okružuju. Hrvatska budućnost ovisi o zaposlenicima kreditnih agencija, cijeni nafte, uspješnosti Njemačke i ostalih razvijenih zemalja te o vremenskim prilikama ili neprilikama, a sve zbog činjenice da smo ekonomiju iz proizvodne pretvorili u ekonomiju uslužnih djelatnosti. Za ovaj kontroverzni zaključak niz je argumenata pri čemu je najjači podatak onaj o udjelu široke države u BDP-u koji iznosi gotovo 60 posto.
Mali rast, a visok dug
Nije tajna da Hrvatska gotovo od osnutka troši više nego uprihodi, što je i dovelo javni dug do granice od 290 milijardi kuna. To je gotovo 90 posto BDP-a, što znači da smo dužni gotovo jednako koliko ostvarimo u cijeloj jednoj godini. Zbog visokog duga, nabildanog uglavnom zbog namirivanja društvenih skupina koje ovise o državnoj potrošnji, Hrvatska je među zemljama koje plaćaju najveću kamatu na svoja zaduženja. Mali rast i visoki dug dovode do iduće nesretne okolnosti, a to je da je kreditni rejting Hrvatske procijenjen na podinvesticijsku razinu, odnosno svima koji ulažu u hrvatski dug poslana je poruka da nije potpuno sigurno da će im se taj dug i vratiti. Ta procjena u rukama je agencija za kreditni rejting, a to su privatne kompanije koje se bave procjenom rizika ulaganja. Tržište na kojem se zavrti i do pet milijardi dolara godišnje čine tri moćne tvrtke – Standard& Poor’s, Moody’s i Fitch Ratings. Iako je njemačka kancelarka Angela Merkel u vrijeme europske dužničke krize najavljivala osnivanje nove europske kreditne agencije, njezina se inicijativa nije ostvarila.
Ostale su te tri tvrtke koje nose nadimak “The Big Three” s oko 17.000 zaposlenika koje su Hrvatskoj važnije od ministra financija. U situaciji iznimno visokog duga i kamata većih od 3 posto, a time i dvostruko većim od stope rasta BDP-a, želje financijskih analitičara iz tih tvrtki postaju zapovijed za svakog hrvatskog premijera. Oni već godinama traže manji proračun na rashodnoj strani, reforme koje bi dovele do osjetnog pada mase plaća u državnom sektoru i manje troškove za zdravstvene usluge te nastavak privatizacije. Hoće li to dobiti u mandatu Tihomira Oreškovića, tek ćemo vidjeti, ali jasno je da Hrvatska, ako tek izabrani premijer ne uspije uvjeriti agencije da će promijeniti “modus operandi” državnog sektora, mora strahovati od neugodnog bankrota. Država naravno ne može bankrotirati poput tvrtke i biti izbrisana iz registra, ali u situaciji kada ne može otplatiti dugove, gubi svoju financijsku neovisnost, što znači da njezinim građanima mogu prijetiti novi porezi, drastično smanjivanje plaća i mirovina i nestabilnost sustava obrazovanja i zdravstva, što je možda i teže podnijeti nego klasičan bankrot u kojem se dugovi opraštaju.
A kako se iz te situacije izvući? Odgovor je u jačanju gospodarstva, što u Hrvatskoj znači promjenu strukture gospodarstva. BDP je u trećem tromjesečju rastao 2,8 posto, a posljedica je to prije svega dobre turističke sezone. Naime, više od 15 posto BDP-a Hrvatske nosi turizam, i to onaj koji se svodi na prodaju “mora i sunca” pa je pod iznimnim utjecajem vremenske prognoze. Hrvatska je dvanaesta zemlja u svijetu na listi država čije je gospodarstvo pod najvećim utjecajem turizma. Time se smjestila među siromašne, uglavnom egzotične zemlje poput Makaa, Sejšela, Maldiva ili Kambodže, a sličan problem dijeli i susjedna nam Crna Gora. Za usporedbu, bogate i razvijene države, koje su nam i turistički konkurenti, poput Francuske i Italije, imaju višestruko veće turističke prihode od turizma, ali on čini tek manji udio u ukupnoj ekonomiji jer su bazirane na proizvodnji.
Proizvodnja za bogate
I tu dolazimo do proizvodnje kao osnove za stvaranje novih vrijednosti i ekonomskog blagostanja. Hrvatski proizvodni sektor pod izuzetnim je pritiskom skupe države i svjetskih kretanja. Država je visokim poreznim opterećenjem i nepovoljnim kreditnim rejtingom hrvatski proizvod učinila slabo konkurentnim jer mu je cijena po ulaznim stavkama znatno viša nego ona iz zemalja iz regije, a kamoli iz razvijenih zemalja ili Trećeg svijeta. Tu nesretnu okolnost pojačava i činjenica da svjetsko tržište energenata određuje kretanja u svim proizvodnim sektorima. Bezizgledna situacija ipak se može promijeniti kombinacijom pametnih politika koje uključuju aktiviranje državne imovine i privatizaciju, smanjivanje rashoda države, poticanje proizvodnje proizvoda s dodanom vrijednošću poput skupljih prehrambenih kultura i prerađenih namirnica te turizma za zahtjevnije i bogatije goste.
>>'Smanjit ćemo javni dug za 500 milijuna eura u 2016., povećat ćemo BDP i smanjiti nezaposlenost'
>>Ćorić: Nadam se da će kreditna agencija S&P dati određeni prostor novoj vladi
