Bliži se rok za nagodbu vjerovnika Agrokora, planovi su prezentirani, nacrt nagodbe se nazire i po svemu se može očekivati da bi se većina sudionika tog kompleksnog i dugotrajnog procesa mogla dogovoriti o načinu naplate dugova, ako ni zbog čega drugog, onda da mogu preuzeti kontrolu nad svojom imovinom.
Zasad je jasno samo da su hrvatske tvrtke dobro obranile svoje pozicije s obzirom na to da su se bilo razlučnim pravima, bilo uranjenom naplatom duga osigurale od enormnih otpisa potraživanja. Za stol se vraća i najveći vjerovnik Sberbank, čime proces dobiva na legitimitetu, ali je upitno kojom će se imovinom financijski vjerovnici namiriti s obzirom na nisku procijenjenu vrijednost imovine Agrokora i velike iznose dobro osiguranih tražbina.
Tko će imati pravo glasovanja
Na početku procesa stvar za domaće dobavljače nije izgledala obećavajuće. U Agrokorovu bilancu bile su ubilježene milijarde dugova prema dobavljačima, a dio potraživanja bio je vezan za financijske instrumente do tada neviđene u domaćem gospodarstvu. Dobavljači su, poslujući s Agrokorom, poslovali i kao banke, što ih je izložilo prema potencijalnoj propasti. Od Agrokora su potraživali više od tri milijarde kuna vezanih za financijske mjenice, oko 470 milijuna eura graničnog duga te više od 330 milijuna eura starog duga za robu. U međuvremenu im je na ime starog duga i graničnog duga plaćeno 490 milijuna eura te dodatno 16 milijardi kuna za tekuću isporuku robe. Strahovalo se da će najgore proći tvrtke s financijskim mjenicama, ali velike tvrtke imaju čvrsta osiguranja naplate.
Trgovački sud je u veljače nakon korekcije razvrstao tražbine u pet skupina vjerovnika među kojima je najbolje osigurana skupina razlučnih vjerovnika kojima pripadaju i domaće tvrtke. Još se provjerava pokriva li svako razlučno jamstvo u potpunosti iznos prijavljene tražbine, ali na prvu ruku čini se da su velike tvrtke “sigurne”. Razlučno pravo čvrsta su sredstva osiguranja kao što su hipoteke nad nekretninama i opremom ili zalog nad dionicama. Razlučni vjerovnici potražuju ukupno 4,3 milijarde kuna, a među njima su Adris, Franck, TDR, AWT International, Saponia, Sokol Marić, Medika, Viro i Žito. Oni su zalogom nad dionicama ili zemljištem, kao u slučaju Žita, osigurali naplatu 2,3 milijarde kuna. Valja napomenuti da te tvrtke imaju i neosigurane tražbine koje će teže naplatiti. Najveća je tražbina ona Adris Grupe od milijardu kuna, a osigurana je zalogom na dionicama Jamnice i Konzuma, te zadužnicama koje su izdali Agrokor, Konzum i Jamnica. Po procjeni koju su prije nekoliko dana objavili konzultanti Jamnica vrijedi između 224 i 348 milijuna eura pa bi hipotetski Adris mogao naplatiti dug s pola Jamnice. I Franck ima razlučna prava vezana uz Jamnicu pa bi svojih 275 milijuna kuna mogao naplatiti od jedne od najprofitabilnijih kompanija Agrokora. Ipak, ako se naplate dionicama na sebe će morati preuzeti i dugove tvrtki kojima su se namirili. Jednostavno rečeno, te 2,3 milijarde kuna domaće će tvrtke sigurno naplatiti, ali stvar je dogovora hoće li to biti novim kreditom u gotovini kao što se spominje ili u dionicama. U toj su skupini i banke, navikle osiguravati kredite nekretninama. Hrvatska banka za obnovu i razvitak, na koju je bilo povika zbog kreditiranja Agrokora, imala je u većini tih aranžmana vrlo mali rizik naplate jer je osigurala oko 540 milijuna kuna nekretninama i pogonima, kao uostalom i Privredna banka Zagreb koja je najveći razlučni vjerovnik Konzuma sa 664 milijuna kuna osiguranih potraživanja.
Privilegirani su i sudionici roll-up kredita, ali ne na način kako je prvotno zamišljeno. Roll-up kreditori bili su svrstani u dvije skupine vjerovnika što im je jamčilo pravo na dvoje od pet predstavnika u stalnom vjerovničkom vijeću, međutim Trgovački sud prihvatio je zahtjev Adris Grupe i osporio sva potraživanja tih kreditora te sve tražbine imatelja obveznica. Sutkinja Nevenka Siladi Rstić, kojoj je povjeren slučaj Agrokor, prihvatila je zahtjev vodeći se principom da tražbine koje su namirene ne mogu sudjelovati u nagodbi, a da roll-up znači da se stari dug zanavlja, odnosno da je stari dug knjigovodstveno pomiren. Roll-up kreditori, naime, Agrokoru su dali novih 480 milijuna eura, a priznat im je novi dug od 960 milijuna eura jer su zanovili starih 480 milijuna eura koje im je Agrokor već bio dužan do 10. travnja.
Dobili su privilegiran status u smislu sigurnosti naplate, ali odlukom sutkinje nije im omogućeno i da se miješaju u namiru vlasničkim udjelima ili pak da utječu na način kako će se naplatiti vjerovnici. Svoj će novac dobiti refinanciranjem ili otplatom kredita koji su osigurali. Ispravila je sutkinja tako nelogičan princip po kojem sve tražbine, neovisno o tome jesu li naplaćene, sudjeluju u odlučivanju o nagodbi, ali iz nagodbe izbila glasove teške 480 milijuna eura. Isti princip primijenit će se i na dobavljače koji neće imati pravo glasovanja s namirenim tražbinama. Upravo se usklađuju fakture dobavljača i tvrtki u sastavu Agrokora kako bi se utvrdilo koje tražbine treba izbaciti iz nagodbe, ali znajući da je potpuno isplaćeno 2500 tisuće najmanjih dobavljača Agrokora, već je sada jasno da će se proces ozbiljno pojednostaviti. Druga skupina vjerovnika koja se odnosi na imatelje obveznica Agrokora potpuno je ispražnjena iako je u roll-up aranžmanu sudjelovao tek manji dio obvezničara, odnosno njime je ukupno refinancirano 223,4 milijuna eura, pri čemu glavninu imaju Knighthead Capital i Monarch.
Podsjetimo, na tržištu je bilo 900 milijuna eura vrijednih obveznica. Još su tri skupine vjerovnika. U trećoj su sudionici roll-up kredita, osim vlasnika obveznica, sa svim svojim tražbinama. Budući da su im osporene tražbine vezane za to financiranje, u skupini je 3,8 milijardi kuna vrijednih tražbina pri čemu se 1,6 milijardi kuna odnosi na potraživanja VTB banka. Skupinu D čini nekoliko banaka, među kojima i državna Hrvatska poštanska banka, koje imaju oko dvije milijarde kuna neosiguranih tražbina. U najgorem su pak položaju vjerovnici skupine E koji nemaju apsolutno nikakva jamstva. Najvećim dijelom to su dobavljači koji su, kako znamo, izborili povlašteni status pa su djelomično isplaćeni, ali su tu i država sa svim institucijama od zavoda, gradova, općina pa do centralnog proračuna i ona ukupno u najširem smislu pojma države potražuje 715 milijuna kuna. U taj iznos nisu uračunate državne banke, ali jesu potraživanja državnih tvrtki, ali onih s lokalne razine poput vodovoda, Zagrebačkog holdinga, instituta, sveučilišta... I banke imaju niz neosiguranih potraživanja, točnije 520 milijuna kuna. U skupini E je oko 9,3 milijarde kuna potraživanja najrazličitijih skupina vjerovnika. Ta će se skupina umanjiti za nekoliko milijardi kuna s obzirom na već plaćene tražbine.
Više od 100 tužbi i žalbi
Za razumijevanje procesa nagodbe u Agrokoru bitno je razdvojiti da će sve tražbine u procesu morati biti djelomično namirene. To se odnosi na svih 57,7 milijardi kuna, koliko Agrokor duguje. Osporene tražbine pak nemaju pravo glasovanja u sklopu nagodbe, odnosno ne mogu odlučivati o svojoj sudbini. Izračune smo radili na temelju priznatih tražbina krajem veljače. Bila ih je 31 milijarda kuna, pri čemu je u toj skupini i njih 12 milijardi kuna povezanih društava odnosno tvrtki iz sustava Agrokora koje također nemaju pravo glasa. Bivši izvanredni povjerenik Ante Ramljak osporio je čak 16,5 milijardi kuna, među kojima i gotovo 8,5 milijardi kuna ruskog Sberbanka. U međuvremenu je Trgovački sud na zahtjev Adris Grupe osporio deset milijardi kuna tražbina koje su uglavnom držali roll-up kreditori i vlasnici obveznica koncerna. Važno je napomenuti da se dinamika broja tražbina i njihove vrijednosti konstantno mijenja jer je predano više od 100 tužbi i žalbi na osporavanje tražbina. Stoga je vrlo teško procijeniti tko će i s koliko tražbina na kraju imati pravo glasovati za nagodbu. Adris Grupa prvo je osporila sva potraživanja Zagrebačke banke, a potom povukla osporavanja koja nisu vezana za roll-up pa se Zaba vraća među vjerovnike s 1,7 milijardi kuna tražbina, dok nema pravo glasa za tražbine od 90 milijuna eura koje je zanovila sudjelovanjem u roll-up aranžmanu. Isto su napravili s Erste bankom kojoj je Adris prvo osporio 239 milijuna kuna pa sad povukao osporavanje 85 milijuna kuna. Kako je aktualni izvanredni povjerenik Fabris Peruško najavio da će se već idućeg tjedna potpisati sporazum o povratku Sberbanka, na stol dolazi još 8,5 milijardi kuna. Tako će se s tražbinama Zagrebačke banke i Sberbanka vrijednost tražbina uskoro popeti s 31 milijardu kuna na oko više od 41,1 milijardu kuna, a kada se oduzmu naplaćene tražbine, priznatih će tražbina biti oko 38 milijardi kuna. Ako se oduzme 12 milijardi kuna potraživanja ovisnih društava koja ne smiju glasovati, na stolu ostaje 26 milijardi kuna s pravom glasa. Od toga Sberbank i VTB drže više od 10 milijardi kuna. Za nagodbu se ukupno trebaju složiti vlasnici tražbina koje čine 66 posto ukupnog iznosa tražbina s pravom glasa, a to je u ovom slučaju 17,16 milijardi kuna. U ovom trenutku moguće su svakakve kombinacije, ali više nijedan vjerovnik, pa čak ni Sberbank, ne može lako dogovoriti nagodbu. Ako Adris Grupa povuče i dio osporavanja obvezničarima, za stol bi se opet mogao vratiti i Knighthead Capital koji u ovom trenutku nema pravo glasa iako njegov predstavnik sjedi u privremenom vjerovničkom vijeću koje vodi proces. Stoga je za dodatnu legitimnost procesa nužno osnovati stalno vjerovničko vijeće koje će predstavljati barem djelomično situaciju iz tablica vjerovnika i smanjiti osjećaj dijela sudionika da se nekome očito povlađuje.
Pogledajte i kako je Marica Vidaković poderala nacrt nagodbu:
Kako se spin baca a ovo je smješno. Pa naravno da domaće firme neće biti namirene to će se vidjeti. Dalićka lija olinjala dobro zna da je tome tako!!