Nakon duljeg vremena mogao sam gledati Ajlu u izravnom prijenosu na televiziji i nije se proslavila. Nikakve šanse nije imala protiv one Barthel. Izgubile su i ona i Donna, ali mlade su cure, bit će još i pobjeda i poraza. Malo je sportaša koji ne osciliraju. Ajla je sad 51. na WTA listi i dobro se razvija nakon mononukleoze, koja je upropastila mnoge sportaše – kazuje nam gospodin Vinko Tomljanović (84), poznati rukometni stručnjak i teoretičar, jedan od utemeljitelja Zagrebove škole i rodonačelnik stručnog rada s mlađim selekcijama, a koji za sebe najradije kaže da je "učitelj tjelovježbe u mirovini".
Vinko je otac našeg bivšeg proslavljenog rukometaša Ratka Tomljanovića (srebro sa SP-a 1995.) i djed naše najbolje tenisačice 21-godišnje Ajle Tomljanović.
– I Ratkova starija kći Hana (23) igra tenis, ali na sveučilištu. Tenisom ih je zarazila majka Emina koja je u mladosti bila izvrsna tenisačica Mladosti. Moja kći Saša profesorica je tjelesne i zdravstvene kulture na Veterinarskom fakultetu. Ima troje djece i sva su aktivno bavila sportom. Otac im je bio košarkaš, a unuke Petra i Nika igrale su odbojku. Unuk Ivan Čuić, 1994. godište, bio je među talentiranijim rukometašima, ali se ipak odlučio za studij. No, nisu to samo moji geni, i moja supruga Mira Franković bila je istaknuta rukometašica – otkriva nam Vinko, uz ostalo i jedan od utemeljitelja RK Trešnjevke s kojom je 1969. u Kumrovcu kao trener osvojio kup.
Dubok trag ostavio je u švedskom Lundu, iako je u tom gradu u južnoj Švedskoj u dva navrata proveo manje od tri godine.
– I danas me pozivaju na važnije priredbe da im budem počasni gost. No, teško se krećem pa se nerado odlučujem na dulja putovanja. S ljudima iz Lugi Lunda spojio me pokojni Ivan Snoj. Boravio sam ondje u sezoni 1970./71. i uveo Lugi u prvu ligu. Nakon dvije godine došli su opet po mene, i to u jakom sastavu. Jednostavno su mi jednog dana banuli u stan i morao sam pristati.
Taj drugi boravak u Švedskoj trajao je dvije godine. Šveđani su tražili da ostane, ali...
– Mučila me nostalgija, ipak se ondje živi posebnim načinom života. A čaša mi se prelila kad sam jednog dana pitao Ratka kako je bilo u školi, a on mi je odgovorio na švedskom.
Tomljanovići su iz Krivog Puta, a Vinkovi djed i baka preselili su se u Novu Gradišku devedest i neke u prošlom stoljeću.
– Ja sam prvi put posjetio Krivi Put i rodbinu 1946., dakle sa 16 godina.
A kako je počelo sa sportskom pedagogijom?
– Završio sam fakultet za fizičku kulturu i 1. siječnja 1955. počeo raditi kao profesor tjelesnog odgoja u gimnaziji u Dobojskoj ulici. Bila je to jedna od najboljih škola u Zagrebu i imala je sve sportske terene. Srce me zaboli kad danas vidim kako je to sve zapušteno. Nakon 10 godina, 1965., promijenio sam radno mjesto i postao šef novoosnovane katedre za tjelesni odgoj pri Sveučilištu u Zagrebu.
>> Ajla: Neću pasti u euforiju jer turnir za mene još nije gotov
Svakodnevno nam odlaze liječnici i drugi mladi školovani ljudi u koje su država i roditelji uložili ogroman novac pa se o tome ne piše toliko.Ajla se bavi pojedinačnim športom i ovo je učinila da bi popravila svoju karijeru u kojuu je dosad najviše uložila ona i njena obitelj. Što se mene tiče ja ću za nju i dalje navijati kao što navijam i za Marinka Matoševića.