Nakon izjave ministrice Divjak kako nije bilo značajnijih primjedbi na dokument Cjelokupne kurikularne reforme, akademik Vladimir Paar poslao joj je otvoreno pismo.
Pismo prenosimo u cijelosti:
Poštovana gospođo ministrice, povodom Vaših izjava da nema značajnijih primjedbi na dokument "Cjelokupne kurikularne reforme", slobodan sam skrenuti Vam pozornost na knjigu "Prilozi za raspravu o obrazovnoj i kurikulnoj reformi – kritike i vizije" ("Crvenu knjigu") koja iznosi ozbiljne kritike prijedloga "Cjelokupne kurikularne reforme" i daje novu viziju unaprjeđenja hrvatskog obrazovnog sustava, a temelji se na 120 stručnih recenzija u Znanstvenom vijeću za obrazovanje i školstvo Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Ta knjiga predstavlja treći dio trilogije ("Crvena knjiga", "Bijela knjiga", "Plava knjiga") koja daje stručne kritike prijedloga "Cjelovite kurikularne reforme" i iznosi nove vizije razvoja hrvatskog obrazovanja u 21. stoljeću ("Hrvatska srednjoeuropska
kurikulna reforma").
Smatram da stručne recenzije u "Crvenoj knjizi" nedvosmisleno pokazuju da sadašnji proces reforme po modelu "Cjelovite kurikularne reforme" (koncept Budak-Jokić) vodi u pogoršanje hrvatskog obrazovanja zbog sljedećeg:
- "Cjelovita kurikularna reforma" udaljava hrvatsko školstvo od srednjoeuropskog modela školstva, umjesto da ga uzme kao orijentaciju, kojoj bi se trebalo postupno približavati u skladu s konkretnim mogućnostima i uvjetima;
- "Cjelovita kurikularna reforma" uvodi pogrešnu metodologiju kurikula koja se prije nekoliko desetljeća pokazala neuspješnom u SAD, Njemačkoj i drugdje i kao takva je
tamo napuštena;
- "Cjelovita kurikularna reforma" ima štetne posljedice za STEM područje, koje je temelj za inženjerske, biomedicinske, prirodoslovno-matematičke i druge struke, bitne za
gospodarski i društveni razvoj u 21. stoljeću. No pogrešno je poistovjećivati STEM s informatikom: jer S znači fiziku, kemiju, biologiju, geologiju – T znači tehnologiju, u
koju pored ostalog spada i digitalna tehnologija (informatika) – E znači inženjerstvo, sa širokim rasponom inženjerskih struka – M znači matematiku, od apstraktne do
primjenjive;
- "Cjelovita kurikularna reforma" zanemaruje nacionalni identitet i nameće jednoumni svjetonazor. To je naročito problematično u predmetnim kurikulima Hrvatski jezik i
Povijest, primjerice u odnosu na hrvatski jezik i Domovinski rat, a i u drugim predmetima kao primjerice u biologiji;
- "Cjelovita kurikularna reforma" zanemaruje odgoj kao vrlo važnu sastavnicu odgojno-obrazovnog sustava;
- "Cjelovita kurikularna reforma" zanemaruje post-STEM komponentu obrazovanja, koja uključuje također i značajna temeljna znanja iz humanističko-društvenog područja. Pluralizam treba biti prisutan u samoj biti suvremenog obrazovanja orijentiranog na budućnost; - suprotno svjetskoj praksi u reformskim obrazovnim procesima, "Cjelovita kurikularna reforma" ne polazi od analize stanja, da najprije treba utvrditi što u postojećem sustavu treba mijenjati, a što sačuvati. Umjesto toga, "Cjelovita kurikularna reforma" kreće u neprovjerene improvizacije koje umjesto poboljšanja mogu voditi u predvidiva pogoršanja obrazovanja. Prije bilo kakvog novog "zahvata" u obrazovnom sustavu, treba temeljito i objektivno snimanje stanja u obrazovnom sustavu i izvršiti analizu nastavnih programa svih predmeta i tek na toj osnovi izvršiti cjelovitu reformu kurikula;
- "Cjelovita kurikularna reforma" ignorira upozorenja iz najrazvijenijih zemalja (pa i iz same "Silicijske doline"), da pretjerano korištenje digitalnih medija u obrazovanju
smanjuje učinkovitost učenja i ugrožava mogućim smanjenjem inteligencije i opasnošću od "digitalne demencije"; - "Cjelovita kurikularna reforma" je u suprotnosti sa suvremenom znanstvenim spoznajama neuroznanosti o kognitivnom razvoju pri odrastanju;
- u "Cjelovitoj kurikularnoj reformi" strukovno obrazovanje nije usmjereno i razrađeno prema dokazano uspješnom srednjoeuropskom dualnom modelu, - "Cjelovita kurikularna reforma" zanemaruje svjetska iskustva koja pokazuju da se raspoloživa financijska sredstva ne smiju koncentrirati samo na jedan segment (digitalnu
tehnologiju), nego trebaju biti ravnomjernije raspoređena na razvoj svih bitnih čimbenika i pedagoškog standarda (poboljšanje statusa učitelja i nastavnika; stalno stručno
usavršavanje nastavnog kadra; opremanje kabineta za fiziku, kemiju, biologiju, tehnički odgoj, umjetnički odgoj itd.; školske radionice; održavanje školskih objekata; sportske
objekte; projektnu nastavu; terensku nastavu). To je osobito važno za STEM područje, gdje je digitalna tehnologija samo jedan od brojnih čimbenika koji sam za sebe nije
dovoljan;
- sadržaji predmetnih kurikula u "Cjelovitoj kurikularnoj reformi" su u brojnim suprotnostima sa suvremenim znanstvenim spoznajama i sa svjetskim razvojnim trendovima, jer pri njihovoj izradi pretežito nisu bili angažirani vrhunski znanstvenici matičnih disciplina.
Stručni argumenti za negativne ocjene "Cjelovite kurikularne reforme" detaljno su izneseni na preko tisuću stranica stručnih recenzija proslijeđenih Ministarstvu i transparentno sumirani u "Crvenoj knjizi" i "Plavoj knjizi". Ove recenzije i knjige rezultat su volonterskog rada istaknutih stručnjaka, koji su veliki posao recenziranja obavili bez ikakvog honorara.
"Crvena knjiga" (zajedno s "Bijelom" i "Plavom" knjigom) slobodno je dostupna svim zainteresiranima na mrežnim stranicama Hrvatskog pedagoško-književnog zbora
http://hpkz-napredak.hr/novi- kurikul/
Nažalost, dosad od prosjetnih vlasti nije izražena spremnost za dijalog i raspravu na temelju stručnih argumenata. To zabrinjava, jer prema mišljenju recenzenata reforma školstva sada se usmjerava u pogrešnom smjeru i moguće ju je uspješno provesti samo ako se stručni timovi za izradu predmetnih kurikula i ekspertnu radnu skupinu bitno prošire: uključenjem vrhunskih znanstvenika matičnih disciplina (naročito međunarodno afirmirani sveučilišni profesori) i brojni iskusni učitelji i nastavnici koji zastupaju stručne argumente za obrazovnu reformu na drugačijim načelima nego što je "Cjelovita kurikularna reforma". Ti nužno potrebni stručnjaci dosad nisu bili angažirani u izradi kurikulnih dokumenata, na što je u dva navrata upozoravala Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti.
Tko će snositi krivnju kada promašaj postane očit po posljedicama? Kako će tada reagirati javnost? Zašto nema sučeljavanja stručnih argumenata? Ne bi li trebalo izvijestiti javnost o posljedicama koje bi izazvala pogrešna orijentacija reforme školstva? Primjerice, kakve bi štetne posljedice imala "Cjelovita kurikularna reforma" predvidivim smanjenjem broja inženjera i liječnika? Zašto javni mediji ne otvore širi prostor sučeljavanju stručnih argumenata i pluralizma vizija obrazovanja u funkciji razvoja?
Treba također reći da je mišljenje mnogih recenzenata da bi se uspješno u reformu moglo ući još ove školske godine postupno, korak po korak. Ali ne na način predviđen "Cjelovitom kurikularnom reformom". Nego na način kako je to u načelu bilo iznijeto u ranijim kurikulnim prijedlozima Ministarstva još prije desetak godina i sada ponovljeno u "Crvenoj knjizi" ("Hrvatska srednjoeuropska kurikulna reforma"): u prvom koraku to je rasterećenje udžbenika od pretjeranih enciklopedijskih podataka; poticanje učenika na kreativno i logičko razmišljanje; intenziviranje projektne nastave; naglašavanje interdisciplinarnosti; usporedba sadašnjeg kurikula sa srednjoeuropskim itd., a naročito je važno poboljšavanje statusa i motiviranosti učitelja, nastavnika i profesora. Prvi uspješni rezultati takvog pristupa mogli bi se očekivati već u kratko roku.
Poštovana gospođo ministrice, slobodan sam predložiti da razmotrite stručne kritike i vizije, što dolaze zajednički i od brojnih iskusnih učitelja, nastavnika i profesora sa škola, i od sveučilišnih profesora, akademika i znanstvenika, okupljenih u Znanstvenom vijeću za obrazovanje i školstvo Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
S izrazima poštovanja, Zagreb, 1.listopad 2017. akademik Vladimir Paar predsjednik Znanstvenog vijeća za obrazovanje i školstvo Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti
Navedene recenzije o kojima akademik Paar govori trebale bi biti slobodno dostupne internetu kako bi se javnost mogla upoznati s njima. Ovo je prvi put da u Večernjem čitam o njima, očito ih naši mediji ignoriraju.