Ispalo je nekako najpoštenije. Nastavnik koji nikako nije smio nasrnuti na učenike dobio je opomenu pred otkaz i još jednu priliku, kažnjeni su i učenici, birokrati će u zapisnik unijeti da škola nije poduzela sve što je trebalo, ministrica Divjak pripremit će akcijski plan prevencije nasilja u školama i spriječiti najavljene nastavničke prosvjede... No, ono najvažnije što je donio incident u Tehničkoj školi Čakovec zapravo je reakcija javnosti i gotovo unisona podrška nastavniku. Nakon prve vijesti o incidentu sve je išlo prema onome da je opet neki nastavnički Grinch djeci ukrao snove.
Prvi komentari bili su: “Vidio bi on da je napao moje dijete!” ili “Što takvi imaju raditi s djecom!?” A onda je profesor progovorio. Umjesto da šutke u zapisnik izdiktira što se dogodilo, on je javno rekao da ga je sram, ali da je zlostavljan na svojem radnom mjestu. I eto preokreta!
Galerija – Profesori dijele negativna iskustva koja su doživjeli s nasilnim učenicima
Iz sata u sat stizale su na društvene mreže reakcije roditelja koji su sami počeli pisati o tome da današnja djeca ne trpe autoritete, da su neposlušna, da su neodgojena, da samo sjede doma pred videograma, da se neposluh nekad (i) u školama rješavao nenastavnim sredstvima poput šibe i ćuške iza uha...
Roditeljima, koji moraju priznati da pred djecom znaju gunđati o težini testova i preopširnoj lektiri čime i sami podrivaju autoritet nastavnika, u tom javnom osipanju žuči pridružili su se i sami nastavnici, koji su nizali svoja iskustva u učionicama među kojima su neka zvučala kao prizori iz “Pretkazanja” ili “Djece kukuruza”. Zar to naša djeca rade, čudili su oni koji u svakom djetetu vide samo ono neiskvareno i nevino. I što sad dalje? Hoće li Ministarstvo nastavnike proglasiti službenim osobama pa im dati sašiti i neke uniforme, poput policijskih? Možda im daju i razblaženi suzavac? Ili je možda vrijeme da ih se oslobodi silne papirologije i tereta da će inspektori u svakoj prijavi nasilja ionako pronaći neku grešku u koracima. Pa radije trpe i šute.
Je li napokon vrijeme da dobiju status u društvu kakav zaslužuju, pa će ih i djeca gledati s više poštovanja? Prof. Dragičević nije želio šutjeti i pokrenuo je lavinu. Ako ijedan roditelj sjedne doma s djetetom i porazgovara o nasilju, vrijedilo je. A djeca su nam takva kakvo je i društvo.
Pogledajte kako je ova učiteljica zlostavljala učenike
Pedagoška struka je zakazala, nije dala učinkovite odgojne instrumente niti roditeljima niti nastavnicima. Za mekanu pedagogiju koju podučavaju zaposleni roditelji nemaju vremena (dakle nije primjenjiva), a ni nastavničko osoblje nema vremena za istu (dakle također nije primjenjiva). Umjesto da se pedagoška struka suoči sa svojim porazom i iznese neke *nove* ideje oni tupe po starom