Kažu da je engleski travnjak kvalitetan jer je trava davno posijana na pomno priređenu zemlju, potom gnojena, zalijevana i šišana ... i tako par stotina godina. Tek tada je kvalitetan. Slično je i s demokracijom. Možemo li i mi ponešto naučiti od te višestoljetne demokracije? Ja mislim da možemo i da trebamo. Za početak, uzmimo upravljanje javnim, državnim financijama. David Cameron stanuje u Londonu na svjetski poznatoj adresi, 10 Downing Street. Tamo i radi, kao i brojni njegovi prethodnici. Uđu s koferima, izađu s njima. Nema skupog i nepotrebnog vozikanja po gradu. Znate li koji je službeni naziv njegove funkcije? Naravno, prvi ministar, premijer, precizno - Prime Minister of the United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland. Ali to nije sve. On je ujedno i „First Lord of the Treasury"! Štoviše, tako se predsjednik vlade jedino i nazivao sve do prije stotinjak godina, kada je „glavnom kraljevskom rizničaru" dodano ono današnje – „prvi sluga".
Poučak prvi – predsjednik vlade je prvi, glavni ministar financija. To mu je osnovna funkcija. On predsjeda svim ministrima, on na kraju krajeva odlučuje o pojedinim stavkama proračuna, koji po definiciji odražava cjelinu svih politika. Proračun je autorsko djelo koje potpisuje „first lord", kojega popularno zovu „prvi ministar", upravo zbog toga. Zbog odlučujuće riječi kod proračuna i svih politika koje ga definiraju, kako prihoda, tako rashoda, i, naravno, deficita.
Pragmatični Britanci su kroz stoljeća njegovanja travnjaka došli i do prakse da je prvi susjed predsjednika vlade, onaj na kućnom broju 11, upravo „obični" ministar financija. Prvi do predsjednika vlade fizički, a najčešće i po političkom utjecaju. Naslov mu je „Chancellor of the Exchequer". Danas je to britanski ministar financija George Osborne. Slijedi poučak drugi – ministar financija je druga osoba vlade. Mi bi to nazvali "prvi potpredsjednik". Ali, reći ćete, proračun u konačnici usvaja parlament, ne vlada. Točno. No da bi Cameron, koji je ujedno i predsjednik britanske Konzervativne stranke, osigurao podršku među svojim zastupnicima, pomaže mu i tzv. "chief whip", glavni stranački bič. On mu je susjed s lijeve strane, na kućnom broju 9 iste Downing Street. Pragmatično, simbolično, ali i učinkovito.
Slijede nam brojni rebalansi i proračuni u kojima će biti potrebno napraviti stotine "bolnih rezova". Ostavi li se ministra financija samog na vjetrometini i bude li se to nazivalo "Lalovčevim proračunom", nikakvog rezultata neće biti. Nakon skoro 25 godina demokracije već bi jednom bio red da se proračun (a to znači, podsjetimo se, novčani iskaz svih politika) počne donositi na pravi način, uz jednaku odgovornost svakog "resora". A ne, kao što i danas čujemo – "mi smo predložili te i te izdatke, no ministarstvo financija nije imalo razumijevanja ...".
Ministarstvo financija može imati beskonačno razumijevanja za sve, ali novca ima koliko ima. Uvijek će ga biti premalo, kao što je uvijek i bilo, kako u Hrvatskoj tako i u Ujedinjenom Kraljevstvu. Odgovorne vlade i parlamenti raspoređuju ga na način da osiguraju blagostanje svih građana u dugom roku, a ne blagostanje samo jednog dijela u vrlo kratkom roku. Vladi je pak lakše kad ima ozbiljnu oporbu. Oporbu koja permanentno radi na svojim prijedlozima proračuna, do najsitnijih stavki. U parlamentarnoj raspravi ide "proračunom na proračun", a ne samo amandmanima koji povećavaju rashodnu stranu. Neozbiljna je svaka stranka koja to nije u stanju prakticirati. Jer, još jednom, proračun je cjelina. Prčkanje po izoliranim segmentima vodi samo jednom – neodrživom deficitu i razini javnog duga koji ubijaju budući ekonomski rast. Uostalom, osnovna zadaća velikih političkih stranaka je da internaliziraju većinu društvenih konflikata i da sve inherentne sukobljene interese pomire unaprijed, unutar svojih programa politika.
To onda znači da uz, i prije proračunskih prijedloga, idu njegovi temelji – sve promjene brojnih zakona (reforme!) koje omogućuju postizanje unaprijed zadanog proračunskog okvira. U suprotnom, proračun postaje bezvrijedan zakon koji nikada neće biti realiziran. Zakon koji samo ruši povjerenje građana u institucije države. Opravdanje da nije dobro vrijeme "za rezove" zbog blizine izbora je najpogubnije. Najbolje vrijeme je – odmah.
>> Hrvati su za državno vlasništvo. Ne zbog države nego zbog sebe
...evo ga opet nudi svoje usluge... kao da nije već dovoljno napravio... i previše...