Bez državne intervencije Agrokor bi se riješio u šest mjeseci, rekla je ovih dana na televiziji N1 istaknuta hrvatska ekonomistica i ravnateljica Ekonomskog instituta u Zagrebu Maruška Vizek. Ja bih ipak rekao da se Agrokor mogao “riješiti” i u mjesec dana, ali uz primjerenu državnu intervenciju.
Ako je to mogao General Motors, jedna od najvećih industrijskih kompanija na svijetu s akumuliranim gubitkom od 81 milijarde dolara i 235 tisuća zaposlenih, zašto to ne bi mogla najveća hrvatska kompanija sa samo tri milijarde dolara gubitka i samo 30 tisuća zaposlenih? A danas je pravi trenutak da se to upitamo. Sutra, 1. lipnja, bit će točno devet godina otkako je detroitski automobilistički div General Motors Stečajnom sudu Južnog okruga New Yorka podnio “zahtjev za zaštitu od vjerovnika” ili, kako bismo mi rekli, prijavu za “stečaj s preustrojem”, prema Poglavlju 11 Stečajnog zakona Sjedinjenih Država.
Dogodilo se nešto do tada nezamislivo: bankrotirala je kompanija stara 101 godinu, temeljna tvrtka američke industrije, najveći proizvođač automobila na svijetu s čak četiri vrhunska brenda (Chevrolet, Cadillac, Hummer, Opel i Vauxhall). No plan restrukturiranja podnesen stečajnom sudu bio je ispisan na samo 24 stranice! Većina vlasnika GM-ovih obveznica prihvatila ga je - preko vikenda! Najvažnije u planu preustroja bilo je da će vlasnici GM-a do ponovne prodaje njegovih dionica na burzi GM-u biti američka i kanadska vlada, američki Sindikat zaposlenika u automobilskoj industriji i ulagači u GM-ove obveznice. Rok za podnošenje prigovora na taj plan bio je 19 dana. Rok za podnošenje konkurentnih ponuda bio je 22 dana. Završno saslušanje o stečajnom kreditu održano je 25. dana nakon podnošenja prijave sudu. Novi General Motors bio je na svjetskom tržištu 10. srpnja 2009. godine – 40. dan nakon pokretanja stečaja! Već početkom 2010. godine njegove su dionice bile i na burzi...
Prvo što vidimo jest da niti “najkapitalističkije”, “najtržišnije” i “najliberalnije” države svijeta – Sjedinjene Države i Kanada – za razliku od Hrvatske nisu oklijevale za spašavanje strateški važne industrije “riskirati novac poreznih obveznika”. Čak i za prebogatu Ameriku astronomske iznose! SAD je u ozdravljenje GM-a (premda “nevoljko”, kako je rekao predsjednik Obama) uložio 51 milijardu dolara, a prodajom dionica povratio je 39 milijardi, pa se činilo da je na golemom gubitku. Ali, spasivši General Motors od likvidacije Obamina je vlada sačuvala 1,2 milijuna radnih mjesta, a s njima i 34,9 milijardi godišnjeg poreznog prihoda: do danas najmanje 314 milijardi dolara. Naposljetku, pitamo se, a što je to što Sjedinjenim Državama omogućava da “stečajnu reorganizaciju” ili “predstečajnu nagodbu” ili “izvanrednu upravu” čak i najvećeg i najkompliciranijeg poduzeća provede u samo mjesec dana, dok Hrvatska to nije u stanju godinama? (Glumina banka je u stečaju već 15 godina.) U Hrvatskoj očito postoje štetočine kojima odgovara da to bude tako, dovoljno moćne da spriječe svaku promjenu.
Zato što kod nas vlada za malo da nije pala jer su savjetnici naplatili privatni novac ! Što bi bilo da su naplatili državni novac !? Obamu to nitko nije pitao !