Nekad se ovo doba godine nazivalo sezonom kiselih krastavaca. Ove godine imamo sezonu ljutih diplomatskih nota koje razmjenjuju Hrvatska i Srbija. Vrijeme je da netko kaže – dosta.
Ministar vanjskih i europskih poslova Miro Kovač pokušava biti taj koji govori da je dosta. Poručuje Beogradu da prekine s propagandom i retorikom koja podsjeća na vrijeme Miloševićeva režima. No Kovač je možda nespretno odabrana osoba za ulogu onoga koji će reći dosta. Zašto?
Zato što se čini da Srbija u ovom trenutku pokušava iskoristiti oslabljenu poziciju Hrvatske u EU koja je postala slabijom upravo zbog Kovačeve nespretno izvedene (i u suštini neuspjele) diplomatske akcije blokiranja Srbije do ispunjenja hrvatskih zahtjeva o ukidanju regionalne jurisdikcije iz spornog srpskog zakona o ratnim zločinima.
Srpsko prekomjerno granatiranje diplomatskim notama događa se, među ostalim, i zbog toga što Beograd trenutačno tumači hrvatski neuspjeh u blokiranju Srbije u EU kao znak slabosti Hrvatske. Kao znak da Hrvatska, iako je punopravna članica Unije, nije imala saveznice među ostalim članicama koje bi jasno i glasno stale na stranu Hrvatske i natjerale Srbiju da promijeni zakon.
U takvom iščitavanju trenutačnih signala Srbija je suštinski i dugoročno u krivu. Možda zaista pritisak iz EU nije bio usmjeren na Beograd da mijenja zakon, nego na ministra Kovača da ublaži nespretno sročene hrvatske zahtjeve. Možda zaista europski povjerenik za proširenje u svojim izjavama pokazuje veće razumijevanje za kandidatkinju Srbiju nego za članicu Hrvatsku.
No službeni Beograd trebao bi znati da u EU i dalje vrijedi princip solidarnosti sa zemljama članicama, dakle ostatka EU s Hrvatskom. Vrijedi načelo “mi smo unutra, oni su vani” kao i načelo “ništa nije gotovo dok nije zaista gotovo”. A pregovori Srbije s EU, u sklopu kojih mora zadovoljiti i relevantne uvjete Hrvatske, tek su počeli. I put Srbije prema EU još uvijek vodi preko Hrvatske.
>> Srbija upozorava EU na antisrpsku politiku Hrvatske
