Dva je puta robijao za ideale: kao jedan od predvodnika pokreta Mladi muslimani 40-ih godina prošlog stoljeća, potom i četiri desetljeća poslije, nakon objavljivanja knjige “Islamska deklaracija”, kada je skupa s još 12 bošnjačkih intelektualaca uhapšen i procesuiran u montiranom “Sarajevskom procesu”. Utemeljitelja Stranke demokratske akcije (SDA), prvog predsjednika BiH koji je svoju zemlju vodio kroz krvavi rat 90-ih, iza sebe je ostavio nezavisnu BiH i granice države pod međunarodnom zaštitom, a na samrtnoj je postelji tadašnjem turskom premijeru Recepu Tayyipu Erdoğanu rekao: “Čuvajte mi Bosnu.” Mnogi njegovi sunarodnjaci zovu ga najvećim sinom Bosne 20. stoljeća ili pak “bošnjačkim ocem nacije”, dok je u svome narodu i danas ostao neprežaljen i poznat jednostavno kao Alija.
“Kralj mudrosti”
Bilo je pitanje vremena kada će impresivnu biografiju Alije Izetbegovića naposljetku netko pretočiti u kakav dobar scenarij i, eto, dogodilo se pa na lokacijama u Bosni i Hercegovini ovih dana otpočinje snimanje serije u šest nastavaka nazvane “Alija”, posvećene životu prvog predsjednika BiH, koju je od privatne produkcijske kuće naručila turska državna televiziju TRT. Koliko je ovaj projekt važan za oba naroda, svjedoči i nazočnost generalnog direktor turske državne televizije TRT-a Ibrahima Erena koji je na tiskovnoj konferenciji održanoj u Sarajevu, govoreći o motivaciji za ovaj projekt, sipao bisere o njegovim osobinama kakve krase lidera, nazvao ga “kraljem mudrosti” te obećao da će serija, koja će obuhvatiti period od njegove rane mladosti 1944. pa sve do smrti 2003., biti utemeljena na činjenicama i stvarnim događajima.
S obzirom na to da serija nastaje pod budnim okom obitelji Izetbegović, nema dvojbe da će radnja idealizirati lik i djelo rahmetli Alije te da scenarij ni trenutka neće skliznuti ispod granice političke korektnosti, pa se teško oteti dojmu da će mnoge epizode iz Alijina privatnog života ostati prešućene, a upravo u tom segmentu njegova, bez sumnje, iznimnog života, leže elementi prave, sočne, prvoklasne sapunice kojoj je bio stvarni protagonist.
Zasigurno, neće biti ni riječi o tome da je Izetbegović desetljećima vodio dvostruki život. Iako je više od pola stoljeća službeno živio u braku s Halidom Repovac s kojom je imao dvije kćeri i sina, posljednja dva desetljeća taj brak jedva da je funkcionirao izvan formalnog i protokolarnog. Bračna kalvarija supružnika Izetbegović počela je početkom 80-ih godina, prije Alijina uhićenja i utamničenja. Izetbegović, naime, 1981. godine započinje emotivnu i strasnu vezu s književnicom Melikom Salihbegović, jednom od vodećih bosanskih intelektualki tog vremena. Prema tvrdnjama njihovih tadašnjih zajedničkih prijatelja, Alija i Melika su u najstrožoj tajnosti sklopili vjerski brak po šerijatu, a brak je zaključen u prisutnosti uskog kruga vjerskih službenika, negdje u Visokom. Vjenčao ih je Šaćir Ćerimagić, poznati sarajevski liječnik, koji je također živio u braku s dvije supruge.
Alija i njegova druga žena skupa su zaglavili i u montiranom političkom procesu: u jesen 1983. Alija je osuđen i zatvoren zbog pisanja, a ona zbog čitanja njegove “Islamske deklaracije”. Odležao je više od pet godina, dok je Melika na uvjetnu slobodu puštena nakon 73 dana štrajka glađu, a za sve to vrijeme Halida je podizala Alijinu djecu.
U njihovu nesretnom braku rođeno ih je troje: dvije kćeri i sin, od kojih je najpoznatiji onaj potonji, danas član Predsjedništva BiH i lider SDA Bakir Izetbegović. Premda je danas u to teško povjerovati, bilo je izgledno da neće stopama svoga oca. Ni sam Alija Izetbegović nije bio suglasan s političkim angažmanom sina Bakira. U jednom od posljednjih intervjua koji je Alija dao bivšem uredniku Starta Ozrenu Kebi u travnju 2003. priznao je da rado prima savjete od Bakira, ali da ga ne vidi kao političara. “Kada bi vam sin Bakir kazao da se želi kandidirati za člana Predsjedništva BiH, ili u nekoj ljepšoj budućnosti za predsjednika BiH, što biste mu savjetovali?“, glasilo je pitanje na koje Alija odgovara: “Da to ne čini! Ali, koliko znam, ni Bakirove ambicije ne idu u tom pravcu.”
Utjecaj Sebije
Ovu tezu potvrđuje i Nedžad Latić, publicist i urednik portala The Bosnia Times, u svojoj knjizi “Sarajevski Armagedon” koja je uzburkala tamošnju političku čaršiju.
– Nakon Alijine smrti, Bakir mi je osobno rekao da ne želi u politiku, da ga je to previše koštalo. Bio je u teškoj depresiji zbog optužaba za korupciju, pronevjeru dvije milijarde maraka humanitarne pomoći, o čemu je pisao i New York Times. Rekao mi je da mu se ne sviđa Alijin nasljednik u stranci Sulejman Tihić, da je previše bolesti bilo u njegovoj obitelji: dugo su mu bolovali otac i majka, pa onda i žena... zaklinjao se da im se želi posvetiti. Nije prošlo 15 dana kada ugledam Bakira na televiziji kod Senada Hadžifejzovića, gdje govori da je odlučio prihvatiti poziciju potpredsjednika stranke – ispričao nam je Latić pa dodao: – Mislim da je to utjecaj Sebije...
A o njoj, Bakirovoj ženi, danas se snimaju dokumentarci, pišu knjige, mediji je nazivaju “bosanskom princezom”, a novinari se natječu tko će objaviti dosjetljiviju premetaljku njezina imena. Netko je jednom na slogove podijelio ime “prve hanume u Bošnjaka” i tako je, kažu, ogolio do srži: Sebi – ja. Po struci je, tvrde, diplomirana liječnica, po profesiji diplomirana gospođa supruga. Za života Alije Izetbegovića snaha Sebija bila je posvećena svojoj karijeri i njezino se ime rijetko spominjalo u javnosti. Međutim, nakon Alijine smrti, ambiciozna Bakirova žena uspjela se nametnuti kao vrhovni autoritet unutar neformalne ali vrlo moćne “kadrovske komisije” dinastije Izetbegović. Imputira joj se da rukovodi, da izdaje upute što se treba raditi u gospodarstvu, financijama, prometu, obrazovanju, obrani, sigurnosti, kulturi… Kažu da joj uloga moćnice iz sjene nije dovoljno atraktivna, da atakira na funkciju bošnjačkog člana Predsjedništva, pa je neki analitičari nazivaju i “bosanskom Hillary Clinton”.
Naš sugovornik Nedžad Latić smatra da je po zlu u bošnjačkoj politici krenulo upravo s Alijinom snahom Sebijom, koju smatra glavnim likom na današnjoj bošnjačkoj političkoj sceni. Ona je, zajedno s Bakirom, tijekom rata u BiH prebjegla u Hrvatsku: ponajprije na Hvar, pa u Zagreb, gdje je stažirala i dobila akademske referencije kod dr. Asima Kurjaka, kojeg je njezin svekar Alija imenovao prvim veleposlanikom BiH u Hrvatskoj.
– Poslije rata je čekala i dočekala “svoju” kliniku jer nije mogla živjeti u istoj kući sa svekrom. Alija se u to vrijeme odselio od Bakirove majke Halide, koja je oboljela od neke vrste paranoje, i doselio se k sinu i snahi. I tako je, zahvaljujući svekru, bila jako uključena i upućena u političke događaje i na sve moguće načine utjecala na njih – ističe Nedžad Latić. – Ta žena ima toliki utjecaj na Bakira da dirigira kadrovskom politikom u SDA-u. Prema biografiji, moći i poziciji, trebala bi biti bošnjačka Evita Peron, a po tračevima u sarajevskim mahalama, sličnija je drugoj: sultaniji Sulejmana Veličanstvenog Roksandi, koja je promijenila ime u Hurem. Ona je, prema vrlo provjerenim mahalskim informacijama, unijela nemir u harmonični dom Izetbegovićevih te kao snaha izazvala konflikte i cijepanje obitelji, a danas maestralno spletkari u samom političkom vrhu nacije – kaže Nedžad Latić, koji je od prvih demokratskih izbora u BiH stao uz politički projekt Alije Izetbegovića, a time postao i vrlo blizak toj utjecajnoj obitelji. A ta je obitelj, kaže, uvijek imala drame sa ženama. Mnogi su za tu dramu pogrešno krivili pjesnikinju i intelektualku Meliku Salihbegović, koja je s oženjenim Alijom, pokraj žive supruge, živjela njegovu nevjeru. – Ja sam u svojoj knjizi detektirao da nije Melika unijela pomutnju u tu obitelj, nego Sebija. Ona je drama u toj kući. U obitelji nije bila omiljena, Bakirovi je nisu prihvaćali. Ja sam bio vrlo blizak toj obitelji, poštovao Aliju i bio drug s Bakirom, ali smo u zraku uvijek osjećali Sebijin prijezir prema nama “provincijalcima” koji ne dijelimo njezine “vrijednosti” – prisjeća se Nedžad Latić.
Mahalu drže u šaci
Ni mediji joj mahom nisu nakloni. Posebice oni u vlasništvu dugogodišnjeg Bakirova političkog oponenta Fahrudina Radončića, ujedno medijskog tajkuna, u čijim se tiskovinama Sebiju vuklo po blatu, prozivalo je da na sebi nikad ne nosi odjeću koja stoji manje od 20.000 maraka. Optužbi u javnosti nije pošteđena ni njezina sestra Izeta, supruga Mirsada Purivatre, uglednog direktora međunarodnog Sarajevskog filmskog festivala, pa dokoni zlobnici nerijetko divane kako “seke u šaci drže cijelu mahalu”. A spomenutom Purivatri, Bakirovu šurjaku, obitelj Izetbegović može zahvaliti druženja sa svjetskim glumačkim džet-setom i mjesto na crvenom tepihu, no to je tek uzvraćeni dug. Sarajevski mediji nerijetko pišu kako je Miru Purivatru, prijeratnog sitnog referenta u Olimpik toursu, u sam vrh kulturnog miljea u BiH lansirala upravo “kadrovska komisija” obitelji Izetbegović. Zahvaljujući takvom obiteljskom backgroundu i neograničenoj moći Bakira Izetbegovića u Sarajevu 90-ih, Purivatra je priskrbio elitne prostore u centru Sarajeva, od kina Meeting point do ureda Sarajevo film festivala, ali i obilne budžetske donacije za svoj i obiteljski filmski projekt. Status “Izetbegovićeva šogora“ osigurao mu je dugogodišnje bivanje na visokim pozicijama, baš kao i drugom šurjaku: mužu Bakirove sestre Lejle Jasminku Akšamiji u najprofitabilnijoj tamošnjoj kompaniji BH Telecomu, gdje obnaša dužnost direktora najvažnijeg sektora, onog za investicije.
Tamošnjoj javnosti nije nezanimljiva ni druga Bakirova sestra Sabina, koja se ubraja među najbogatije potomke Alije Izetbegovića. Udana je za Mirsada Bracu Berberovića, ratnog trgovca humanitarnom robom, danas vlasnika privatne trgovačke tvrtke. Sabina, najmlađa od Alijine djece, koja je tijekom rata bila šefica očeva kabineta i prevoditeljica, u jednoj se prigodi prisjetila možda i najvažnijeg savjeta svoga oca. “Dao nam je savjet: ‘Djeco, koliko to bude moguće, nastojte ne biti poznati.’ Ja sam ovaj savjet poslušala”, rekla je Sabina. Danas, sve atraktivnija medijima, i njezina je kći Emina, lijepa 30-godišnjakinja koja će skupa s majkom biti glavna veza s produkcijom serije “Alija”. O djedu govori kao o običnom, obiteljskom čovjeku. “Ta je običnost, po mom mišljenju, njegovo najveće naslijeđe. Nije sebi dopustio da ga ponese slava, da ponese njegovu djecu, svi smo ostali obični ljudi, obična obitelj”, kazala je Emina, a malo tko povjerovao.
Renata ocito i ne zna sto u "Islamskoj Deklaraciji" pise. Kada bi znala, ne bi ovako olako pisala gluposti o Aliji. No to je sasvim OK za vecinu hrvatskog puka, dok se stvari ne zakompliciraju, a tad je kasno. Osobito je opasno pisati izmisljotine, ili uljepsavati stvari zato sto je to u mekom politickom trenu naizgled korisno.