Nedugo poslije parlamentarnih izbora 1990. sastala se skupina ljudi koju su činili predstavnici nove sinjske vlasti, franjevačkog samostana i dvije osobe otprije aktivne u VAD-u. Raspravljalo se o budućnosti Alke, a rezultat je bilo formiranje izaslanstva koje je posjetilo predsjednika predsjedništva RH dr. Franju Tuđmana (na slici). Nakon povratka izaslanstva iz Zagreba, održana je 19. lipnja 1990. proširena sjednica predsjedništva VAD-a na kojoj su osim uprave bili predstavnici općinske vlasti i lokalnih stranačkih organizacija HDZ-a i HDS-a. Predsjednik Skupštine općine Jerko Vukas informirao je nazočne o razgovorima u Zagrebu.
Pokušaj bojkota
Sutradan, 20. lipnja, ostavke na dužnosti i članstvo u VAD-u podnijeli su alajčauš Stipe Batarelo i arambaša Ivo Filipović, a odlazak je najavio i alkar Milan Borković. Dan poslije ostavke su podnijeli članovi Časnog suda Peko Bogdan, Bruno Vuletić i Uroš Dalbello. Naveli su „da su iznenađeni nečuvenim političkim pritiscima, nedopustivim miješanjem predstavnika HDZ-a i HDS-a – organa u Sinju na rad legalno izabranog predsjedništva Viteškog alkarskog društva i njegovih tijela."
Informacija je došla do predsjednika dr. Franje Tuđmana. On je želio okupiti istaknute hrvatske generale, tako i Vuletića i Bogdana, uz napomenu kako bi bilo dobro da ostanu na dužnostima u Alki. Isti dan poslije podne ta je poruka došla u Sinj, a Vuletić i društvo podnijeli su ostavke. Vuletić se nikada nije javio Tuđmanu. Skupina alkara oko njega, koja nije željela sudjelovati dalje u Alki, nastojala je uz sebe pridobiti još neke alkare. Alajčauš Stipe Batarelo alkare je javno upozorio kako oni moraju trkati Alku, a da on iz nje izlazi. S druge strane, provođene su aktivnosti kako bi što više alkara odustao od daljnjeg sudjelovanja u Alki, a istodobno je predsjednik Društva Ivo Šimundža radio sve kako bi naum bojkota Alke spriječio. Na kraju se većina alkara jasno odredila i upitnost održavanja Alke nije više postojala.
Uz sve pokušaje bojkota Alke i raznih drugih smicalica, alkarsko je natjecanje održano 5. kolovoza 1990. Dvojica alkara Srba koji su napustili VAD i Sinj te se priključili srpskim pobunjenicima slala su poruke „da je to zadnja Alka koju organiziramo u Sinju, a da će oni slavodobitno ujahati na konjima u Sinj i odlučivati tko će trčati Alku."
Prvi put u povijesti vrhovni poglavar hrvatske države bio je nazočan na Alki. Osim njega tu je bio gotovo cijeli državni vrh. Predsjednik Tuđman, pokrovitelj alkarskog natjecanja, održao je podulji govor često prekidan pljeskom i uzvicima odobravanja te uputio važne političke poruke, od kojih izdvajamo: „Skrećem pozornost svima scenaristima podizanja nekakvog srpskog ustaničkog pokreta u Hrvatskoj, kako onima iz hrvatskih krajeva tako i onima iz Srbije, da se okane suludog pogibeljnoga posla..."
Ubrzo nakon održavanja alkarskih svečanosti, u susjednom je Kninu 17. kolovoza 1990. izbila velikosrpska pobuna protiv nove hrvatske vlasti, tzv. Balvan-revolucija. Srpskim pobunjenicima pomoć je pružila JNA pa je to ujedno označilo početak novoga rata i velikosrpske agresije na Republiku Hrvatsku, koja je kulminirala u ljeto 1991.
Alka je ipak održana i 4. kolovoza 1991., izaslanik predsjednika Tuđmana bio je bivši ministar obrane, saborski zastupnik dr. Šime Đodan. Tih su dana u Sinju pale prve žrtve. Pri pokušaju zauzimanja vojarni JNA, poginuli su gardist Luka Erceg iz Otoka i pripadnik policije Ivan Kamber iz Rude.
Ratni vihor zahvatio je vrlički nealkarski kraj i proširio se sve do Hrvaca, u neposrednoj blizini Sinja. Hrvatske su snage zaustavile srpske prodore, a iz Sinja je organizirano otišla JNA. Zbog čestih napada na Sinj i neizvjesne budućnosti, alkarska oprema i druge vrijednosti pohranjeni su u Splitu, dok je dio smješten u kućama pojedinih alkara i alkarskih momaka. Isto tako su i alkarski konji razmješteni na više lokacija. Bivši alkarski vojvoda general JNA Bruno Vuletić nije se odazvao ni pozivima dr. Franje Tuđmana da se priključi hrvatskim obrambenim snagama. Prema dostupnim informacijama, početkom studenog 1991. otišao je iz Brela u Beograd, u kojem je ostao do smrti.
Sinj i alkarsko trkalište bili su 1992. u dometu srpskih topova pa je održavanje Alke predstavljalo velik rizik. Predsjednik Tuđman odlučno je došao u Sinj, čime je hrvatskim braniteljima uputio veliku podršku. Alkarsko je natjecanje odgođeno i održano 30. kolovoza. Alkarsko natjecanje 1993. godine održano je u slavljeničkom raspoložnju, poslije oslobađanja područja oko hidroelektrane Peruća. Na izvanrednoj izbornoj skupštini VAD-a 1994. izabrana je nova uprava. Za mjesto vojvode kandidaturu je istakao dotadašnji vojvoda Nikola Tomašević, a sinjske političke strukture predložile su mladog časnika HV-a iz Otoka Mirka Norca Kevu.
Tomašević je povukao svoju kandidaturu, a Norac Kevo je na mjesto vojvode izabran aklamacijom. Na početku alkarskog nadmetanja 1994. vojvoda Norac Kevo u pozdravnom je govoru naglasio da je „u slobodnoj i neovisnoj Hrvatskoj Alka vraćena starim tradicijama: vjeri, domovini, rodnom kraju i hrvatskom narodu". Izaslanik predsjednika Tuđmana bio je ministar obrane Gojko Šušak. On je u svome obraćanju najavio konačnu hrvatsku pobjedu, a Norca Kevu nazvao je hrvatskim vitezom.
Slavlje nakon Oluje
Od 4. do 7. kolovoza 1995. izvedena je vojno-redarstvena operacija Oluja u kojoj je oslobođen gotovo cjelokupan okupirani prostor Republike Hrvatske. Bila je to veličanstvena pobjeda. General Mirko Norac Kevo zapovijedao je jednim dijelom bojišta, dio alkara i alkarskih momaka sudjelovao je u operaciji, a trojica članova VAD-a su ranjena: Boško Ramljak, Ivica Marić i Tonči Zorica.
Kako se vrijeme operacije Oluja poklopilo s datumom održavanja Alke, alkarsko je natjecanje odgođeno za 27. kolovoza 1995. Održano je u velikoj slavljeničkoj atmosferi, a nazočio je i ministar obrane Gojko Šušak, koji je 15. kolovoza proglašen počasnim građaninom grada Sinja.
Poslijeratne Alke održavaju se u slavu hrvatske ratne pobjede. Predsjednik RH dr. Franjo Tuđman posljednji je put bio na Alki 1997. godine.
U znak zahvale za njegovu ključnu ulogu u stvaranju moderne hrvatske države i njezino uspješno oslobađanje od velikosrpske okupacije, VAD mu je dodijelio povelju počasnog alkarskog vojvode.
>> Nestatutarna Alka održana je 1946. u Zagrebu – Titu u čast
>> Treba imati umjetnički kist da se opiše ta ljepota
>> Vođa Alkara u Kraljevini SHS postaje vojvodom
Neka bude Alka i Alkarski rod!