Nakon što su republikanci uvjerljivo izgubili na predsjedničkim izborima, njihova libertarijanska struja pokušava ponovo doći u središte pažnje organiziranjem "čajanki" koje malo-pomalo prerastaju u masovni pokret i prijete da desnu stranu američkog političkog spektra rascijepe na republikance i one kojima republikanstvo nije dovoljno desno.
Svoja okupljanja oni nazivaju "tea party" – čajanka – po slavnoj "bostonskoj čajanki" iz 1773., kad su kolonisti odjeveni kao indijanci iz revolta zbog poreza koje im je nametala britanska kruna pobacali s broda tovar čaja u more u bostonskoj luci, što je bio početak pokreta za otcjepljenje i neovisnost SAD.
Tadašnji poklič kolonista "no taxation without representation", nema oporezivanja ako poreze ne propisuju oni koje su sami oporezovani birali – smatra se jednim od temeljnih političkih načela SAD-a i novi "čajankari" pozivaju se na njega. Sebe predstavljaju kao pokret iznikao iz naroda, što se u američkom žargonu naziva grassroots movement – "iz korijena trave", ali njihovi kritičari kažu da su ustvari pijuni velikih korporacija i da njihove kandidate nameću oni u pozicijama moći te ih umjesto grassroots podrugljivo zovu "astroturf", po umjetnoj travi koja se koristi za stadione.
"Čajankari" sebe predstavljaju kao nekoga tko se protivi "big govermnemtu" – prenapuhanoj vladinoj administraciji i prevelikom zadiranju vlasti u živote američkih građana. (Tradicionalna averzija prema ograničavanju slobode vladinim zakonima u Americi je jaka ne samo kod republikanaca, nego i kod južnih demokrata koji nisu željeli da im u 19. stoljeću netko odozgo propisuje smiju li držati robove ili ne.) Pokret se pojavio na političkoj sceni tijekom 2009. nizom protesta "običnih građana" protiv golemog iznosa savezne pomoći za izlazak iz recesije, i protive se vladinom trošenju i povećanju državnog proračuna. Njihovi ciljevi su smanjivanje poreza, ali i jačanje američke vojne moći (čime bi onda vojska bila financirana, nitko od njih nije odgovorio).
Protesti poput "teabagginga", slanja vrećica čaja na adresu Bijele kuće, doveli su do nove poruge prema tom pokretu (u američkom homoseksualnom žargonu, teabagging je sinonim za cuclanje mošnji prilikom oralnog seksa) ali se zadrti "čajankari", uglavnom neo-koni (konzervativne pristalice Busha i Cheneya, među kojima je veliki broj "birthersa", onih koji tvrde da Obama po Ustavu nije smio biti izabran jer nije rođen na američkom tlu nego u Keniji, a njegov rodni list s Havaja je falsificiran) ne predaju i ovaj vikend su u Nashvilleu održali svoju prvu konferenciju. Najavili su da će na izborima za Kongres izbaciti svoje kandidate.
Govornica na tom skupu u Nashvilleu bila je Sarah Palin, koju brojni "čajankari" obožavaju i rado bi je vidjeli kao predsjedničku kandidatkinju na sljedećim izborima, premda ona unutar republikanske stranke nema nikakve šanse; kandidat za predsjedničko ili potpredsjedničko mjesto, ako se neo-konska struja za to izbori, najvjerojatnije će biti Elizabeth Cheney-Perry, kćer bivšeg podpredsjednika Dicka Cheneya.
Premda se bune protiv prenapuhanog proračuna i uobičajene senatsko-kongresne prakse "pork-barrelinga" ("bačvi sa svinjetinom"), kad neki zastupnik uspije za svoju izbornu oblast izboriti skupi projekt koji financira vlada a koji nema baš mnogo ekonomskog smisla, poput, primjerice, u nas u bivšoj državi tvornice glinice u Obrovcu, "čajankari" u nebesa uzdižu baš Palin, koja je bila umiješana u najveći "pork-barreling" projekt Aljaske, poznati "most koji ne vodi nikamo" u Ketchikanu.
Sarah Palin je govoreći na konvenciji bombastično izjavila da je "Amerika spremna za novu revoluciju" i izrugivala se Obami riječima "nešto baš ne ide ono s nadom i promjenom" te konstantirala da "ratove dobivaju vrhovni zapovjednici, a ne profesori prava", ali je i sama postala predmetom poruge nakon što je uočeno da si je na ruku zapisala šalabahter s najbitnijim tezama svojeg govora, a čak ni tih šest riječi nije pogodila od prve: na dlanu joj je pisalo "energija, rezanje proračuna (prekriženo) poreza, podići duh Amerike".
Palin je u intervjuima izrazila mišljenje da bi republikanska stranka trebala apsorbirati "čajankare", ali njihovo provoloptaško politikanstvo se nimalo ne sviđa republikancima stare škole, od kojih su mnogi digli ruke od stranke nakon Bushovog nabijanja proračunskog deficita do nezapamćenih razmjera, jer je fiskalna konzervativnost nekad bila odlika republikanaca koji su demokrate optuživali za rasipništvo.
Palin je obećala, ako konzervativci opet preuzmu vlast u Washingtonu, tri stvari: kao prvo, eliminiranje deficitarne potrošnje u skladu s "konzervativnim načelima" (koja obuhvaćaju porezne olakšice za bogate, s kojima deficit proračuna može samo rasti, kao što je Bush empirijski dokazao), kao drugo, dopuštanje offshore bušotina za naftu bilo gdje i bez uvjeta, te kao treće – ne šalimo se, zbilja je to rekla – "molitvu za Božju intervenciju da spasi našu naciju od najgorih opasnosti koje joj prijete".
S takvim nesuvislim i oksimoronskim postavkama manje je vjerojatno da će se iz "tea party" izroditi ozbiljan politička stranka, a vjerojatnije će sve ostati na buri u čaši vode - ili u šalici čaja.
može li palin biti gluplja....za nju je bush intelektualac.